Špiljkov Hrco za "24 sata" napisao hvalospjev ratnom zločincu i diktatoru Titu

Jedan od boraca jugoslavenske istoriografije i odnedavno voditelj emisije „Kontrapovijest“ Pupovčevog audiovizualnog kanala VIDA TV Hrvoje Klasić također piše i za „24 sata“. Najdraža tema mu je apologetika jugoslavenskog komunističkog režima i njegovog nositelja – Josipa Broza Tita. Osim što voli pisati poeziju pokojnom diktatoru, Špiljkov Hrco za iste je novine pisao i o „svojoj Srbiji“. Također, u tekstu o Jasenovcu nije mogao sakriti svoju želju za kažnjavanjem „negatora genocida“ u Jasenovcu, zatvorom ili visokim novčanim kaznama. Pa vi uđite u arhiv i probajte napisati knjigu, bando historiografska!

Hrco: Tito od ilegalca postao vojskovođa i državnik

Špiljkov Hrco za „24 sata“ napisao je krasan tekst jugoslavenske istoriografije pod naslovom „Klasić: Od ilegalca do vojskovođe i državnika“. Status „bog jugoslavenske istoriografije“ kojeg posjeduje Tvrtko Jakovina ima ozbiljnu konkurenciju. Špiljkov mali ozbiljno ugrožava naslov Budinog malog. Pojas bi uskoro mogao završiti na zidu u Hrcinom stanu. Doduše, Jakovina je blokirao opskurni portal Popodnevnik pa ga više toliko i ne pratimo. Za informaciju čitateljima, Jakovina svoje balade o Titu piše na drugom frontu – na „Telegramu“.

Vratimo se na Hrcin tekst. Odmah ispod naslova, Hrco je podebljao jednu od dogmi moderne hrvatske jugoslavenske istoriografije, a to je da su partizani bili na „pravoj strani povijesti“. Po nekakvom povijesnom kalkulatoru koji je nastao u tvornici postjugoslavenskog antifašizma, jedan zločinački i totalitarni režim koji se „zakači“ s bratom blizancem automatski postaje borac za pravdu, na „pravoj strani povijesti“.

Kako se Tito ujutro budi pod lijepim plavim nebom – opisuje istoričar Hrco

Ne, odmah treba reći, ovo nije šala. Ovako ugledni „hrvatski“ povjesničar započinje svoj tekst o komunističkom zločincu: „Datum je 8. lipanj. Godina je 1944. Tog jutra Josip Broz Tito probudio se s jednim od najljepših pogleda na svijetu. Nebo bez oblačka i beskrajno plavetnilo Jadranskog mora. Spokoj su “remetili” tek šum valova u daljini i graktanje pokojeg galeba“. Špiljkov Hrco prepričava Titov boravak na Visu i plovidbu na britanskom razaraču. Međutim, fabula se ubrzo zakomplicirala. Klasić nas vraća nekoliko dana ranije kada je Titov život bio ugrožen. Nijemci i suradnici okupatora, ustaše i četnici, zajedničkim snagama pokušali su ubiti najvećeg sina naših naroda i narodnosti. Desantom na Drvar nacisti su, riječima doktora Klasića, pokušali „iznenadnim kopnenim i zračnim desantom uhvatiti čovjeka koji im je već tri godine zagorčavao život kao nitko u Europi“. Kakav Staljin i Crvena Armija, kakvi zapadni Saveznici, Tito je bio najveći trn u oku Adolfa Hitlera!

Hrco: u ljeto 1941. započela je Titova „avantura“ života

Špiljkov mali od romantiziranih biografija komunističkih aparatčika u istom tonu ulazi u novo poglavlje teksta koji „24 sata“ sigurno dobro plaća. Iako je riječ o kolumni u žutom tisku, povjesničar bi se trebao držati nekog profesionalizma kada prenosi povijesnu priču. No, ne i Hrco koji piše kako je Tito u ljeto 1941. „započeo avanturu života koja će se pokazati sudbonosnom za milijune njegovih sugrađana“. Tada je započeo „otpor stranim okupatorima i njihovim domaćim suradnicima“, a od anonimusa u prvoj godini rata do 1944. Tito je postao veliki vojskovođa i državnik. Svi su mu se divili kao što mu se i danas divi Hrvoje kada prstićima udara po tipkovnici 44 godine od smrti najvećeg krvnika hrvatskog naroda u njegovoj povijesti. „Samo dan prije Titova iskrcavanja na Vis saveznici su se iskrcali u Normandiji“, podsjetio je Hrco na ovu potpuno irelevantnu činjenicu. Tek toliko da znate da se i Tita može povezati s Danom D.

Doprinos partizana u pobjedi Saveznika bio je važan, tvrdi Hrco

Važan doprinos u konačnoj pobjedi u Drugom svjetskom ratu dali su jugoslavenski partizani, kao iz topa je ispalio Hrvoje. Ne treba nikakvo pojašnjenje jer se i ovdje radi o dogmi jugoslavenske istoriografije. Bez partizana, propao bi Dan D, Sovjeti bi izgubili kod Kurska, a Amerikanci u bitci za Midway! Činjenice! Međutim, u jednome je Hrvoje u pravu. Bili su to doista jugoslavenski partizani, a ne hrvatska vojska kao što tvrdi Ivo „Drobilica“ Goldstein.

Piše Hrco, već tada su se Churchill i Staljin željeli upoznati s Titom kojeg su prepoznali kao velikog državnika. Cijeli svijet ga danas voli i štuje, osim Hrvata, razočarano kaže Klasić. Partizane se danas u Hrvatskoj predstavlja kao zločince, a hrvatske branitelje ne, iako je zločina bilo i u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu, genijalno zaključuje Klasić. Razlika je jedino u tome što se u Hrvatskoj još uvijek traži jedna masovna grobnica u koju je 4. gardijska iz Splita pobacala nekoliko stotina ljudi, ili ih na tisuće zakopala u tenkovske rovove. U potrazi smo i gdje je 1. gardijska iz Rakitja zazidala tisuću ljudi u rudarsko okno.

Ukratko – partizani su humanisti koji su opismenili državu i postavili temelje Hrvatskoj

Od romantiziranih biografija Hrco skače i u područje pisanja bajki. Članak završava s hvalospjevom hrabrim i požrtvovnim partizanima koji su opismenjavali ljude, organizirali prehranu i zdravstvenu uslugu ljudima koje su navodno oslobodili. Zašto o tome ne slušamo na nacionalnoj televiziji, pita se Špiljkov mali 2024. godine u slobodnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi koja je nastala nasuprot jugoslavenskoj ideji i nasljeđu Josipa Broza Tita i njegovih šumskih razbojnika i najvećih krvnika koje je hrvatski narod ikad vidio. Na kraju, kako biste shvatili da su partizani heroji, Hrvoje vas poziva da na katarskoj nacionalnoj televiziji gledate emisiju „Partizani“. Tamo će vam „ugledni“ europski povjesničari ispričati iste bajke kao i Hrco. Naime, europski povjesničari su objektivni, stručni i znanstveni, a ne kao ovi naši koji odu u arhiv, pobiju tezu jugoslavenske istoriografije i još za to dobiju i plaću, umjesto novčanu kaznu, zatvor ili Slavkovu etiketu – revizionist.