Što je Gong i zašto su zabrinuti za Habijanovo pravo na otvaranje vrata ormara?

Lijevi mediji, a to su gotovo svi, lijeve političke opcije, centrističke, koje su ujedno i lijeve, javne osobe koje pogrešno misle da su relevantni u društvu i parapolitičke civilne udruge skandalizirali su se takozvanim „nasilnim outanjem“ Plenkovićevog mišićavog ministra gospodarstva i održivog razvoja Damira Habijana. Nikada u povijesti nije zabilježeno toliko jedinstva na ljevici u obrani časti i dostojanstva nekog HDZ-ovca kao u ovom slučaju. U istome danu, svega par sati nakon što je Zoran Milanović, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, medijima i javnosti otkrio da je Habijan homoseksualac, što znači pripadnik privilegirane i najzaštićenije skupine ljudi u Hrvatskoj i na Zapadu, novinari i kolumnisti požurili su se prenijeti na papir svoje zgražanje s Milanovićevim činom koji ljevica tumači kao grubo kršenje prava takozvanih 2SLGBTIQ+ osoba. Tražili su se poznati homoseksualci za komentar, homoseksualne udruge nisu se ni snašle koliko su bile zatečene činjenicom da se netko usudio nasilno iz ormara izvući jednog homoseksualca, a stvar dodatno komplicira to što je žrtva iz redova HDZ-a. Udruge Zagreb Pride i Iskorak izjavile su za „24 sata“ da će se očitovati nakon vikenda, vjerojatno nakon savjetovanja s barem stotinu stručnjaka što napisati u slučaju kada je HDZ-ovac nasilno „outan“? U obranu Habijanove časti javila se jedna organizacija koja sebe vidi kao štit demokracije, koplje borbe protiv korupcije i mač usmjeren protiv izbornih prijevara. Njihova objektivnost i zaštita prava građana na slobodan izbor i izražavanje svog mišljenja pali su na testu još prije 10 godina kada su kao neovisni promatrači referenduma o braku otvoreno navijali za opciju „protiv“.

Već prvim klikom na njihovu internetsku stranicu u lice vas udara stisnuta i visoko podignuta šaka, jedan od simbola ekstremne ljevice u cijelom svijetu, a ovdje kod nas tako se pozdravljaju Sandra Benčić, Tomislav Tomašević Senf, naj doktorica s mršavom dvojkom Ivana Kekin, nebitna Senfova voditeljica gradskih događanja Ida Prester i ostala ekipa s Trnjanskih kresova. Ne smijemo zaboraviti i drugaricu Katarinu Peović koju uvijek zanima tko ima koliko na tekućem računu za podijeliti s radničkom klasom, ona stišće šaku čim vidi fotoaparat.

Gong, ljevičarska parapolitička civilna organizacija, da to odmah riješimo, za sebe tvrdi da je „megafon demokracije: ometa korupciju, upozorava na političke ugroze i gradi ravnopravno građanstvo“. Vjeruju li oni, ali i ostale lijeve udruge financirane iz svih izvora osim plodovima svog rada, da im građani vjeruju kada se zaklinju u borbu protiv ovoga ili onoga? Utemeljeni su 1997. kao inicijativa „Građani organizirano nadgledaju glasanje“, a izmjenom statuta 2000. nazvali su se GONG. Zatim su 2018. ponovno promijenili ime u Gong (malim slovima) jer su ljudi mislili da se i dalje zovu onako kako su se nazvali 1997. godine. I tako 2019., kada je novo ime stupilo na snagu, konačno su se uspjeli dogovoriti oko imena, nakon 22 godine, što je četiri godine više od trajanja studija Sandre Benčić. Toliko dugo!

Što su danas, osim čuvari demokracije i branitelji sloboda? Kažu da su „interdisciplinarni istraživački laboratorij i zagovaračka režija za demokratizaciju, dobru vladavinu, građanski odgoj i obrazovanje, nezavisne medije i otporno civilno društvo“. Istraživački laboratorij su isto kao što je Senfov Institut za političku ekologiju institut, a kako bi pokazali svima kako izgleda otporno civilno društvo mogli bi prestati uzimati novac iz državnog proračuna i iz stranih izvora. Netko sa zdravim mozgom, kada bi pogledao izvore financiranja, rekao bi kako Gong nije nezavisna udruga kojoj je stalo do građana i njihovog participiranja u političkim procesima.

Kao svoje vrijednosti Gong ističe, uz one standardne floskule, antifašizam i sekularizam. Jedan od glavnih zadataka im je uvođenje „građanskog odgoja i obrazovanja“ u sve škole u Hrvatskoj, tako da djecu mogu učiti o antifašizmu, sekularizmu, uključivosti, aktivizmu i ljudskim pravima onako kako na to gleda i tumači ni manje ni više nego ekstremno lijeva parapolitička organizacija.

Tko čini Gong? U Vijeću su politolozi s Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek, Kosta Bovan i Berto Šalaj kao predsjednik, te Lejla Šehić Relić, stručni specijalist javne uprave. Osim politologa ima i pravnika, poput Vedrana Đulabića i Sunčane Roksandić. Sociolog je Dario Čepo koji je ujedno i član Centra za demokraciju i pravo Mika Tripalo. Martina Horvat, diplomirana pedagoginja, angažirana je oko građanskog odgoja koji bi trebala slušati sva djeca u Hrvatskoj. U Nadzornom odboru izdvajamo Danielu Jovanovu Ivanković koja od 2002. radi u Zelenoj akciji iz koje je potekao i Senf, gradonačelnik Zagreba. U Izvršnom odboru su četiri jake žene: Oriana Ivković Novokmet, bivša novinarka s Indexa, Svjetlana Knežević koja je radila u jednoj instituciji za rodnu ravnopravnost, Josipa Dika koja je radila u Benčićkinom Centru za mirovne studije i u „Inicijativi dobrodošli“ dočekivala islamiste u nekontroliranim prelascima granice, i na kraju Lucija Dumančić Jovanović, politologinja i sociologinja, dakle visokoobrazovana.

Spomenuta četvorka čini i radni kolektiv Gonga, a uz njih marljive pčelice radilice su: pravnica Sanja Pavić s fokusom na azil i neregularne migracije, Sara Maksimović koja je diplomirala likovnu kulturu u Osijeku i rodne studije na Soroševom Central European Universityju u Budimpešti, zatim Matej Mikašinovć-Komšo koji je stručni politolog i proučavatelj digitalnog djelovanja političkih ekstremističkih skupina, te Milica Bogdanović, novinarka iz Crne Gore. Nadalje, Gong ima i vrhunskog novinara istraživača kojeg je nagradila Europska komisija Sergeja Župančića, zatim sociologinju Tanju Štampar koji je zanat ispekla u Benčićkinom Centru za mirovne studije, pa još jedan politolog Nikola Buković koji je stasao u ljevičarskoj organizaciji Mreža mladih Hrvatske, te ekonomistica iz Srbije Jelena Pilipović koja se bavi financijama i 2SLGBTIQ+ pravima jer jedno bez drugoga ne ide. Na kraju popisa nalazi se Ana Bljajić, prvostupnica ekonomije i sudeći po kratkom životopisu, još nema puno iskustava u civilnim udrugama. Mogli su na kraj staviti nekog od muškaraca, ali s druge strane, barem imaju više žena od potencijalnih trans žena u udruzi. Upitna nam je jedino Jelena iz Beograda jer sudeći po slici i 2SLGBTIQ+ aktivizmu, unaprijed se ne ispričavamo za predrasudu, mogla bi biti „transrodna“. Možda i lezbijka, ali to je nekako zastarjelo. Jedno od poznatijih lica Gonga je njegov bivši izvršni direktor Dragan Zelić koji se politički „outao“ i, gle čuda, završio u Peđinoj Partiji. On je također još jedan dokaz da za svakog lijevo orijentiranog politologa postoji budućnost.

A tko ih sve financira? Uvijek isti: Europska unija i Komisija, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, National Endowment for Democracy, Ministarstvo kulture, Razvoj ljudskih potencijala, Europski socijalni fond, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Balkan Trust for Democracy, Center for International Private Enterprise, te veleposlanstva Kraljevine Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva. Možda se ipak isplati studirati sociologiju i politologiju, pogledajte sav taj novac!

Nakon ovog iscrpnog pregleda „neovisne“, „istraživačke“ i „znanstvene“ udruge vratimo se žrtvi Damiru Habijanu i njegovom ormaroubojici Zoranu Milanoviću. Gong je oštro reagirao na kršenje izmišljenih 2SLGBTIQ+ pravila o načinu izlaženja iz ormara, ili da se poslužimo modernim terminom – „outanja“. Gong je ovako reagirao na X-u: „Zoran Milanović i HDZ u proteklih su nekoliko godina u tolikoj mjeri zatrovali politički diskurs u Hrvatskoj da bi Gong morao uvesti 24-satno dežurstvo ako bi htjeli reagirati na svu neprimjerenu retoriku navedenih političkih aktera. Milanovićeva izjava gruba je povreda privatnosti Damira Habijana i predstavlja elementarnu nepristojnost. Nažalost, nije to ni prva ni zadnja takva izjava Zorana Milanovića. Gong će se u svom radu nastaviti snažno zalagati za razvoj demokratske političke kulture, no svjesni smo da u tome nećemo imati potporu ni Zorana Milanovića ni HDZ-a.“

Gong je izgleda zbilja uvjeren da je važan u hrvatskom društvu i ima potporu dobrog dijela naroda koji mu je neizmjerno zahvalan što stoji između njega i vlasti koja samo što ne uvede fašistički režim. Srećom, jedna od vrijednosti Gonga je antifašizam i stoga dok je njih i državnog novca fašizma neće biti! Nadalje, potičemo ih da uvedu 24-satno dežurstvo ako to već nisu učinili, jer borba za demokraciju, ljudska prava i pristojan politički diskurs ne smije stati. Kada je Milanović „outao“ Habijana, narod je pohrlio na stranice Gonga ne bi li dobio utjehu i koju toplu riječ nakon skandala kojeg nismo vidjeli od Spajićevog i Rojsovog nastupa kod Petra Vlahova prije 20 godina kada su svojim izjavama o homoseksualcima zgrozili sve osim hrvatskog naroda koji se dobro nasmijao, uključujući i Vlahova.

Milanovićeva izjava je gruba povreda Habijanove privatnosti i izraz elementarne nepristojnosti, piše jedan od politologa ili sociologa iz Gonga, bez pojašnjenja zašto je tome tako? Nekima od nas su poznata izmišljena pravila 2SLGBTIQ+ zajednice, no mnogima u Hrvatskoj koji imaju prave poslove i doprinose društvu na konkretan način nisu, stoga je neimenovani gongaš trebao razjasniti zašto je Milanovićevo otkrivanje Habijanove prekrasne osobine nepristojan i neprimjeren potez. Biti homoseksualac je stvar ponosa, nije li? 2SLGBTIQ+ osobe čine vrlo mali postotak ljudske populacije, rađaju se takvi i ne mogu promijeniti svoju seksualnost, stoga su posebna grupa ljudi na svijetu vrijedna svake pažnje i privilegije. Oni su naše i svjetsko blago, nisu li? Zašto bi se Damir onda skrivao od Hrvatske? Reći će 2SLGBTIQ+ aktivisti da hrvatsko društvo progoni homoseksualce i zatire im ljudska prava pa se Damir i njegovi dečki moraju skrivati, no to je toliko daleko od istine, odnosno vrijedi samo u zemljama Trećeg svijeta, pogotovo tamo gdje vlada islam. Naprimjer, u Palestini, za koju su jučer prosvjedovali i mnogi zagrebački homoseksualci koji bi u Gazi letjeli s krovova. Na Zapadu i u Hrvatskoj uživaju specijalna, a ne ljudska prava. Pomiču granice iz godine u godinu, dopušteno im je posvajanje i udomljavanje djece mimo zakona, dobili su Zakon o životnom partnerstvu nasuprot na referendumu izrečenoj volji građana, a nedavni slučaj u Zambiji pokazao nam je da je u redu kupovati i švercati djecu preko afričkih granica ako ste pripadnik 2SLGBTIQ+ kulta. Ako ima sociologa ili politologa koji ovo čitaju, otiđite na adresu Gonga i zatražite posao, recite samo da ste ono što je Habijan, ispred vas će se pojaviti crveni tepih i ugovor o radu na neodređeno.

Na kraju Gong kaže kako će nastaviti svoju narodnooslobodilačku borbu u kojoj neće imati potporu HDZ-a čija vlada ih financira, i Zorana Milanovića koji ih je financirao i opet bi da je predsjednik Vlade. Jesu li politolozi i sociolozi iz Gonga uopće svjesni licemjerja ove izjave? Ne dolaze im plaće samo od Velike Britanije, Norveške i balkanskih nevladinih organizacija, već i od hrvatske države, a to znači od aktualne Vlade. Što se tiče Zorana, njegovo prigodno desničarenje mediji i ljevica mogli su koliko toliko tolerirati, no „nasilno outanje“ prevršilo je svaku mjeru. Pravila 2SLGBTIQ+ ekipe za ljevicu su religija, dogme koje se poštuju i ne smiju propitivati. Izvlačenje nekog iz ormara prije vremena za njih je isto kao crtanje Muhameda ili paljenje Kurana iz perspektive muslimana. Tko bi rekao da ćemo doživjeti vrijeme u kojemu će Zoran „outati“ HDZ-ovce i širiti hereze protiv 2SLGBTIQ+ religije, a Andrej štititi od javnosti one koji su još zatvoreni u ormaru, i novinare i političare. Ako neće Andrej, možda će nam Zoran uskoro otkriti još jednoga, a zašto ne? Ponavljamo, nije li biti homoseksualac predivna osobina, nešto s čime se rađaš i s ponosom umireš? I s čime imaš zagarantiran posao u Gongu.