Glumac Rene Bitorajac koji je prihvatio ulogu Vjekoslava Maksa Luburića u velikosrpskoj propagandi Lordana Zafranovića (film Zlatni rez '42 - Djeca Kozare), kojeg naziva „jednim od najvećih živućih redatelja u regiji“ unatoč tome što je bježao od „ustaša“ 1991. godine, pokušao je istovremeno ispasti i pametan i humorističan odgovarajući na legitimne prozivke psihijatra Hermana Vukušića. Pokazao je da o povijesti ne zna ništa ili slabo te da mu i humor nije jača strana.
Lordan Zafranović: Emigrirao sam zbog dolaska ustaša u Hrvatsku '91
U infantilnom odgovoru, Bitorajac na početku piše: „'Psihijatar' Vukašinović se baš jako angažirao po pitanju mene u zadnje vrijeme, a sad eto ima i neke nedoumice i traži odgovore već 2 dana. Nisam siguran mogu li pomoći ali probajmo“. Bitorajac riječ psihijatar stavlja u navodnike, iako je Vukušić doista psihijatar, i to vrlo ugledan psihijatar. Odmah uz to, glumac ga naziva „Vukašinovićem“, što bi trebalo biti smiješno?
Peternel o hrvatskim glumcima u Zafranovićevom filmu: Trebali bi biti lustrirani na kulturnoj sceni
Nadalje, Bitorajac na Facebooku piše: „Dakle, isto toliko koliko je Tuđman puta bio na Bleiburgu, što ne znači valjda da se nije dogodio, jel' tako?! Ili?“, referirajući se na Vukušićevo pitanje zašto Tito nikada nije bio u Jasenovcu. Ovdje je Bitorajac pokazao da mu niti logika nije jača strana. Naime, Bleiburg i Jasenovac nisu međuovisni. Jedno ne dokazuje drugo niti se međusobno osporavaju. I jedan i drugi povijesni fenomen imaju svoje uzroke, žrtve i posljedice. Ako je Bleiburg imao velike žrtve, to ne znači da je imao i Jasenovac. No, Bitorajac je očito s razlogom glumac, a Vukušić psihijatar. Puno pametniji i humorističniji izgleda kada glumi.
Potom Bitorajac opet događaje nakon 1945. navodi kao dokaz da je Jasenovac ono što Srbi i Zafranović tvrde da jest: „Isto tako znam da se tamo poklonio Franjo Tuđman, kardinal Bozanić je došao s 300 svećenika, a hrvatski državni vrh bilo koje političke opcije na vlasti to radi svake godine“. I što sad? Svake godine kada državna vlast dođe u Jasenovac, u prošlosti se ubije više Srba u Jasenovcu? Dolazak bilo koga u Jasenovac u sadašnjosti ne mijenja prošlost.
Bitorajac ograničio komentiranje ispod svog videa o Zafranovićevom filmu: Glas naroda ipak se čuo
Zatim Bitorajac kazuje: „Nemam fetiš na Tita, a nisam ni povijesničar ni političar pa sukobe s Titom u 2026. rješavaj sam. Prilikom odabira i rada na ulozi, gore navedeni podaci i činjenice su mi bili dovoljni!“. Dakle, Bitorajac opet potvrđuje da zapravo vrlo malo zna o temi i da je vrlo naivan. Možda je ipak bolje biti neznalica i naivan nego svjesno sudjelovati u velikosrpskoj propagandi protiv vlastite države, zar ne?
I na kraju, Bitorajac poentira, barem misli, ovako: „E, da. Poklonio se i Bandić i rekao, (ranio bi se da mi je netko rekao da ću ga ikad citirati), 'Volio bih da me sutra napadnu opskurni desničari, tada bih znao da radim pravu stvar'“. Eto, Bandić se poklonio u Jasenovcu i nešto rekao. Pa to znači da su Zafranović i Vučić u pravu! I Bitorajac! Jer ga napadaju desničari, a oni uvijek lažu! Logika!
O povijesti Jasenovca slabo ili ništa ne zna, neprijatelja Hrvatske naziva „velikim“, dovoljno je naivan da sudjeluje u Vučićevoj propagandi, misli da je smiješan i na kraju da je u pravu – jer je Bandić bio u Jasenovcu, a desničari ga prozivaju. To vam je, gospodo, Rene Bitorajac. Nit logike nit znanja. Jednom riječju – glumac. Ne treba stavljati navodnike, nismo u petom razredu osnovne. On jest glumac. Sada i Vučićev glumac, Porfirijev glumac, nastavite niz...
Ožujsko i Bud Light: Rene Bitorajac kao novi Dylan Mulvaney?
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.
© 2026 popodnevnik.hr, Sva prava pridržana.
Ujedinjeni protiv antifašizma
Jude Martinez
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.