Čulina kritizirao don Antona Šuljića: Zatvorio je oči pred stvarnom štetom za narod i Stepinčevu baštinu

„Naknadna pamet i korisne budale“, tako je Robert Čulina, hrvatski branitelj i inženjer, naslovio svoju Facebook objavu u kojoj kritizira don Antona Šuljića, jednog od „porfirijanaca“.

Marijačić: Porfirije je jednako štovao i živog i mrtvog Mladića, a to su dobri znali oni koji su mu dolazili na 'seanse'

​

„Don Anton Šuljić i njegova pasivnost u vrijeme zagrebačkih kružoka dobivaju sasvim novu dimenziju kada se stave u okruženje njegova teološkog kruga, prvenstveno bliskosti sa stavovima koje zastupa riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić. Postavlja se ključno i neugodno pitanje, je li Šuljić u tom trenutku posustao i odlučio šutjeti upravo zato što je pao pod utjecaj Uzinićeve struje dijaloga i prevladavajućeg ozračja unutar 'naprednijeg' dijela Crkve“, pita na početku Čulina.

Čulina o don Antonu Šuljiću: Nije učinio ništa da ta obmana pukne na vrijeme

​ Potom piše o pritisku prilagodbe u ime dijaloga.

​

„Mate Uzinić i krug teologa okupljenih oko zamisli otvorenog dijaloga stvarali su ozračje u kojem se svaka sumnja u vjersko zbližavanje ili kritika pravoslavnih sugovornika lako mogla označiti kao zatucana ili štetna za mir. Šuljić, koji se godinama prikazuje kao mislilac blizak tom istom krugu, našao se u procijepu. Javnim istupom protiv Porfirija izravno bi se suprotstavio pravcu vlastite teološke skupine i u očima kolega ispao netko tko ruši teško građene mostove“, ustvrdio je Čulina.

​

Zatim prelazi na „prešutno pristajanje na žrtvovanje Stepinčeva proglašenja svetim“.

​

„U krugovima sklonijim Uzinićevu pristupu, na pitanje proglašenja svetim Alojzija Stepinca često se gledalo uz dozu proračunatosti. Vladalo je mišljenje da radi višeg cilja vjerskog zbližavanja i mira u okruženju ne treba isticati to pitanje. Šuljić je svojom šutnjom praktički prihvatio takav način razmišljanja. Znao je da Porfirijev ugled zagrebačkog mislioca izravno služi kao opravdanje za zaustavljanje Stepinčeva proglašenja svetim, pa ipak nije učinio ništa da ta obmana pukne na vrijeme“, smatra Čulina.

Karačić o sudionicima Porfirijevih 'kružoka' u Zagrebu: Itekako su znali…

​

'Njegova današnja naknadna pamet zvuči još neuvjerljivije'

  Nadalje, Čulina secira sukob između vlastitog osjećaja i pravca svoje skupine.

​

„Šuljićev unutarnji sukob ovdje je više nego očigledan. S jedne strane, osobna procjena govorila mu je da je Porfirije neiskren. S druge strane, pripadnost skupini koja zagovara razgovor pod svaku cijenu prevagnula je u korist mirovanja. Umjesto da postupi kao samostalan pastir i obavijesti nadbiskupa, javnost ili sigurnosne službe, izabrao je lakši put te se povukao u stranu kako se ne bi zamjerio krugu koji je u Porfiriju vidio sugovornika za budućnost“ ocjenjuje branitelj.

​

Na kraju zaključuje: „Prihvaćanje stavova svoje teološke skupine u ovom se slučaju pokazalo štetnim. Šuljić je, vodeći se idejnom bliskošću s Uzinićevim načinom otvorenog razgovora, zatvorio oči pred stvarnom štetom za hrvatski narod i Stepinčevu baštinu. Time njegova današnja naknadna pamet zvuči još neuvjerljivije jer ona ne razotkriva samo Porfirijevu neiskrenost, nego i slabost samog Šuljića koji je vlastitu spoznaju žrtvovao radi prilagodbe i pripadnosti svojoj skupini, postavši tako tek još jedna korisna budala u tuđoj političkoj i svetosavskoj igri“.

Goluža o Porfirijevim 'kružocima': Birano vs. bizarno društvo