Branitelj i inženjer Robert Čulina osvrnuo se na predsjednika Upravnog vijeća Klinike za psihijatriju Sv. Ivan, Miranda Mrsića, s tezom da ovaj bivši SDP-ov ministar „radi što hoće ili ne radi ništa, a prima novac“.
Karačić o slučaju Periš: Posebno je ljigava i ogavna šutnja svih onih boraca za društvenu pravdu
Riječ je o slučaju smrti pacijenta Kristiana Josipa Periša kojeg su medicinski tehničari uz nadzor liječnika gušili jastukom i udarali po prsima, što je uzrokovalo njegovu smrt. Komentar Čuline prenosimo u cijelosti.
„Kada liječnik i političar Mirando Mrsić u emisiji Otvoreno govori o stanju u zagrebačkoj bolnici Sveti Ivan i mirno najavljuje nastavak rada na njezinu sređivanju, gledatelju se s pravom nameće jedno jednostavno pitanje: tko u ovoj državi uopće odgovara kada sustav zakaže?
Taj nastup savršeno pogađa živac hrvatske stvarnosti jer pokazuje duboki jaz između strogosti koju je pravosuđe pokazivalo prema ratnim zapovjednicima i nevjerojatne lakoće s kojom u miru prolaze civilni šefovi, ravnatelji i političari.
S jedne strane, hrvatska je javnost godinama gledala učestala i stroga suđenja po zapovjednoj odgovornosti koja su bila isforsirana i služila za diskreditaciju Domovinskog rata. Taj je institut uveden 2003. pod snažnim međunarodnim pritiscima i po njemu su hrvatski ratni zapovjednici poput Mirka Norca, Vladimira Milankovića, Tomislava Merčepa, Branimira Glavaša ili Đure Brodarca, koji je u pritvoru u Osijeku preminuo ne dočekavši suđenje, odgovarali i za ono što nisu učinili, odnosno za propuste svojih podređenih.
S druge strane, čim zakoračimo u mirnodopsko zdravstvo i javnu upravu, ta stroga logika potpuno nestaje. U bolnicama vrijedi puno blaži pojam odgovorne i nadređene osobe. Ravnatelj bolnice, upravno vijeće koje postavlja Grad Zagreb ili predstojnik klinike ne odgovaraju automatski ako sustav puca po šavovima. Da bi netko od njih završio pred sudom, mora mu se dokazati izravna namjera u konkretnoj nezakonitosti. Ako toga nema, očito je kako Mirando ostaje šef i ubirati će berivo koje je sigurno veće od 1000 eura.
Upravo u tom sigurnom prostoru bez stvarne kazne odvijaju se rasprave poput one o Klinici Sveti Ivan. Politički akteri koji su dio vlasti ili imaju utjecaj na zagrebačke upravljačke strukture poput Miranda Mrsića, kao člana zagrebačkog SDP-a i zaposlenika te bolnice, postavljaju se kao budući spasitelji sustava, a pritom nitko ne polaže račune za dotadašnje odluke i propuste. Fokus na nastavak vlastitog rada bez preuzimanja odgovornosti izravan je proizvod sustava u kojem nitko ne snosi posljedice.
Slučaj bolnice Sveti Ivan tako postaje ogledalo hrvatskog sustava odgovornosti. Dok se za ratne zapovjednike tražila gotovo apsolutna odgovornost za svaki potez podređenih, u civilnom zdravstvu odgovornost nadređenih osoba topi se u birokraciji, povjerenstvima i televizijskim obećanjima za koja nitko nikada ne plaća cijenu.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.
© 2026 popodnevnik.hr, Sva prava pridržana.
Ujedinjeni protiv antifašizma
Jude Martinez
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.