Čulina: Sumrak hrvatskog novinarstva, od partijskih zadataka do žutog tiska

Branitelj i inženjer Robert Čulina na svom Facebook profilu osvrnuo se na stanje novinarstva u Hrvatskoj u kontekstu objavljivanja fotografija i imena pripadnika Torcide koje se sumnjiči da su uzvikivali antisemitske parole usmjerene protiv navijača Ajaxa koji se nazivaju „Židovima“.

Ajax i Židovi: Kako je amsterdamski klub postao 'jodenclub'

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

„Nedavna hajka oko objave imena i fotografija novinara koji agitpropovski pišu o Torcidi otvorila je pitanje granica medijskog djelovanja i osobne odgovornosti. Dok redakcije u tome vide pritisak i napad na slobodu medija, navijači i velik dio javnosti na to gledaju kao na jedini preostali odgovor na medijski linč u kojem se ljude godinama pribija na stup srama bez prilike za obranu.

​

Tako smo došli do apsurda. U vremenu kada svi teže prepoznatljivosti na internetu, sve više novinara iz straha skriva vlastito lice, profilne slike i vizualni trag. Taj strah nije pao s neba nego je izravna posljedica gubitka povjerenja u medije koji primjenjuju dvostruka mjerila, guraju ideološki aktivizam i nude jeftini senzacionalizam, dok se običan čovjek protiv toga nema čime braniti.

Hrvatska je za Židove možda i najsigurnija zemlja na svijetu, no domaći 'zafranovići' jedva su dočekali 'novu svastiku'

​

Mladi novinari bezrazložno preuzimaju šablone starijih kolega koji su pisali po partijskom zadatku

​ Dodatni je problem što mladi novinari u redakcijama ne donose nikakvu svježinu ni neovisnost. Umjesto istraživačkog duha, oni slijepo preuzimaju šablone starijih kolega i urednika koji su pisali i danas pišu po partijskom zadatku.

​

Brzo nauče koga se smije napadati bez posljedica, a pred kime treba šutjeti. Time se umjesto slobodnih novinara odgajaju medijski poslušnici koji nastavljaju stare ideološke obračune i potkopavaju vlastitu struku.

​

Vodeći hrvatski mediji u utrci za klikovima sve više nalikuju na srpske tabloide

​ Vodeći hrvatski portali po stilu i metodama sve više nalikuju na srpsko žuto novinarstvo i srpske tabloide. Nekadašnji standardi točnosti i suzdržanosti ustupili su mjesto utrci za klikovima. Naslovi se namjerno pišu tako da izazovu bijes, paniku i zgražanje, uz neprestano korištenje podrugljivih etiketa i dramatičnih fraza.

​

Banalni se izgredi preko noći pretvaraju u sudbonosne skandale, dok se privatnost pojedinaca gazi radi trenutne čitanosti. Neprijatelji i dežurni krivci proizvode se na dnevnoj bazi, čime se u društvu održava stalna napetost i produbljuje jaz s čitateljima.

Mijić: Između hrvatskih ultrasa i 'uglednih komentatora' koji ih pljuju, biram ultrase svaki dan

​

Marginalni se domaći incidenti uveličavaju radi stvaranja moralne panike i usmjeravanja javnog bijesa

​ Uzorak izvještavanja dobro je poznat svima. Kada se dogodi manji incident s dvadesetak navijača Torcide ili bilo kojom grupom s konzervativnim i domoljubnim predznakom, portalima danima i tjednima gore naslovnice.

​

Marginalni se izgredi preuveličavaju do razmjera nacionalne katastrofe, dok se krivnja s pojedinaca prebacuje na cijele navijačke skupine, regije i identitete. Cilj takvih tekstova nije informiranje nego stvaranje moralne panike i usmjeravanje javnog bijesa na odabrane mete.

​

Kontroverze i neredi koji ne odgovaraju dominantnom narativu sustavno se prešućuju ili relativiziraju

​ Istovremeno, kada su u pitanju teme koje ne odgovaraju lijevo liberalnom narativu, primjenjuju se potpuno drukčiji aršini. Dok se Katolička crkva prati s oštrom i bespoštednom kritikom, djelovanje i izjave patrijarha Porfirija, kako u Zagrebu tako i u Beogradu, u istim se medijima sustavno relativiziraju i prešućuju.

​

Jednako tako, kada Pariz zahvate masovni i nasilni neredi uz paljenje imovine i sukobe s policijom, isti novinari promijene rječnik. Nasilje se preimenuje u socijalni bunt, a višetjedne hajke kakve gledamo na domaćim primjerima jednostavno izostanu. Događaji koji ruše iluziju o uspjehu pojedinih političkih modela svedu se na šturu agencijsku vijest i ubrzo zaborave.

​

Otpor na društvenim mrežama postao je jedina metoda pozivanja medijskih moćnika na osobnu odgovornost

​ Zbog takve drastične nesrazmjernosti, gdje se domaći događaji uveličavaju, a vanjski problemi prešućuju, javnost reagira izrazito burno. Kada građani shvate da demantiji, sudovi i etička povjerenstava ne pružaju nikakvu zaštitu, reakcija seli na društvene mreže i prst se upire izravno u autore.

​

Objavljivanje imena i fotografija pojedinih novinara na mrežama doživljava se kao jedina preostala metoda da ih se pozove na osobnu odgovornost. U tom trenutku novinarska fotografija prestaje biti potpis i postaje meta, a strah samih novinara da stanu iza onoga što pišu svojim imenom, prezimenom i licem postaje konačni dokaz sloma medijskoga autoriteta.“

Peternel podsjetio na Frljića: Navijačka supkultura počiva i na brutalnoj provokaciji, kao i umjetnička