Dogan o situaciji s otpadom u Hrvatskoj: Ne govorimo o nesretnim slučajevima nego o metodi

„Zemlja netaknute prirode, kristalno čista voda, tisuću otoka, Bogom dana. To je slika koju prodajemo turistima i samima sebi. A onda pogledate popis lokacija i shvatite da Gospić nije iznimka nego posljednji u nizu“, piše na Facebooku Dina Dogan, nezavisna zagrebačka gradska zastupnica. Dogan analizira stanje s gospodarenjem otpadom u cijeloj Hrvatskoj te iznosi primjere koji pokazuju kako je riječ o ustaljenom obrascu i metodi, a ne slučajnosti.

Na početku Dogan navodi nekoliko primjera.

Dijanović o slučaju gospićkog otpada: Kriminal prvog reda protiv Hrvatske i njezinih interesa

Jama Sovjak, Biljani Donji, Gospić, Varaždin, Benkovac i Senj

 „Jama Sovjak kraj Rijeke službeno se vodi kao crna točka visoko onečišćena opasnim otpadom, i to na rubu gusto naseljenog mjesta. U nju se od 1956. do 1990. odlagao opasni industrijski otpad, u krškom terenu koji je izrazito osjetljiv na onečišćenje podzemnih voda. Trebalo je više od trideset godina od zatvaranja da se počne s vađenjem.

U Biljanima Donjima Europska komisija upozorava Hrvatsku od 2014., Sud Europske unije 2019. presudio je da opasnu trosku treba ukloniti, to nije učinjeno, pa je Komisija Hrvatsku ponovno prijavila Sudu. Država je u međuvremenu tvrdila da je riječ o rudnom blagu, pa o nusproizvodu, naručivala studije kako bi dokazala da to zapravo i nije otpad, a onda trosku pokušala prodati, na što se nije javio nitko. Dakle, nismo pokušali riješiti problem, pokušali smo ga preimenovati.

I sada Gospić, uz Varaždin, Benkovac i Senj. Samo na prostoru bivšeg PPK Velebita Fond procjenjuje oko 45.000 tona otpada. Prošlo je 500 dana otkako je otkriven, a sanacija još nije počela. Procjena za uklanjanje samo rasutog otpada uz silos u međuvremenu je narasla s 2,1 na 4,72 milijuna eura, dok se za zakopani otpad tek ispituju mogućnosti zbrinjavanja u inozemstvu?!“ .

Pletikos: Kako je Europa naučila voljeti smeće – u tuđem dvorištu

Dogan: 'Ministrice?!'

 Dogan se zatim obraća ministrici zaštite okoliša i zelene tranzicije Mariji Vučković: „Ministrice?! Što je s ilegalnim odlagalištima na koja udruge upozoravaju? Što je s muljanjem s otpadom na Čretu u Zagrebu protiv čega smo prosvjedovali? Što je s njemačkim otpadom u bačvama (za koji ne znamo sastav) u iskopima boksita između Drniša i Oklaja? Po drugi puta, MINISTRICE?!“

„Vidite li obrazac?“, pita Dogan te potom obrazlaže: „Ne govorimo o nesretnim slučajevima nego o metodi. Godinama se odlaže, godinama se prijavljuje, godinama se ne događa ništa, a kada više nije moguće šutjeti, slijedi studija, pa procedura, pa javna nabava, pa poskupljenje, pa novi rok. Nitko pritom ne odgovara jer je odgovornost rastegnuta na inspektorat, ministarstvo, županiju, grad i Fond, u tolikoj mjeri da na kraju ne pripada nikome“.

Sandra Benčić nije ekspresno sazvala sjednicu saborskog odbora nakon odrona na Jakuševcu

Dogan: 'Zarada je bila privatna, račun je javan'

 Nadalje, Dogan piše što ju najviše smeta: „Mi raspravljamo o tome je li voda pitka i smijemo li pustiti djecu van, a čitav taj posao je od početka postojao zato što je bio isplativ. Zbrinjavanje otpada po propisima košta. Tko naplati prijevoz i obradu, a zatim otpad zakopa i prekrije zemljom, naplatio je uslugu koju nikada nije obavio, a razlika je čista dobit. Nikakva ekološka svijest tu ne fali, računica je savršeno jasna, NPV pozitivan, nema što...

Pogledajte onda drugu stranu te računice. Milijuni za Gospić, stotine milijuna za Sovjak, uz europski novac koji to većim dijelom pokriva. Zarada je bila privatna, račun je javan. Plaćamo ga mi, a dijelom i porezni obveznici u ostatku Europe. Je li to normalno?“, pita gradska zastupnica.

Piše kako ne traži presudu prije suda, ali traži odgovor na pitanje koje s presudom nema veze: „Ako se u istrazi barata s desecima tisuća tona otpada i s novcem koji je za to naplaćen, gdje je taj novac danas i tko ga je blokirao?! Jer ako se imovinska korist ne oduzme, poruka svima ostalima glasi vrlo jednostavno, a to je da se isplati biti kriminalac, a poštenjaci ispadnu budale“.

I na kraju dodaje ono što najviše govori o sustavu: „U studenome 2025. slučaj je dobio i korupcijski krak, kada je uhićen tadašnji glavni državni inspektor zbog sumnji povezanih s ovim slučajem. Kad glavni inspektor završi u istrazi povezanoj sa slučajem koji je njegova služba trebala spriječiti, onda više ne govorimo o propustu nadzora nego o tome čemu je nadzor zapravo služio“, napisala je Dogan.

Na kraju zaključuje: „Mi ne živimo na glini nego na kršu! Kod nas ono što zakopate ne ostaje ondje gdje ste ga zakopali, nego putuje kroz podzemlje do izvorišta iz kojih ljudi piju. Zemlja koja se hvali ponajvećim rezervama vode to bi morala znati bolje od svih ostalih. Ili ćemo se opet oglušiti i reći: 'Ma što tu možeš'?“.

Tomašević, magistar s Cambridgea, nema ništa za reći o aferi s otpadom u Gospiću?