Goldsteinova bajka o drobilici kostiju iz Jasenovca

U emisiji „Nedjeljom u 2“ Hrvatske radio-televizije prije nekoliko godina u goste Aleksandru Stankoviću došao je profesor povijesti sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Ivo Goldstein, inače bizantolog, a u slobodno vrijeme autoritet broj 1 u hrvatskoj historiografiji 20. stoljeća. Barem on tako misli, osim ako prvo mjesto ne prepušta svom mlađem kolegi Tvrtku Jakovini. Goldstein je autor nekoliko publicističkih knjiga o hrvatskoj i jugoslavenskoj povijesti 20. stoljeća za koje uvijek treba napominjati da nisu znanstvene jer se često u medijima njegove knjige prezentiraju kao knjige profesora povijesti, no to ne znači nužno da su zato i znanstvene i utemeljene na profesionalnom istraživačkom radu. Primjerice, njegova knjiga „Tito“ napisana je u suradnji s pokojnim ocem koji nije bio povjesničar, već publicist, novinar, književnik i političar. Riječ je o apologetskom djelu u kojem se komunističkog diktatora nastoji prikazati u pozitivnom svjetlu, kao velikog državnika i spasitelja naroda Jugoslavije od nacističkog i fašističkog zla. Na sličan način Goldstein je pisao knjige i o Jasenovcu, Bleiburgu i općoj hrvatskoj povijesti prošlog stoljeća, prezentirajući svoja viđenja i interpretacije.

Vratimo se na temu gostovanja u „Nedjeljom u 2“, koje bi trebalo biti zapamćeno kao Goldsteinovo profesionalno i akademsko samoubojstvo, s obzirom na besmislicu koju je izrekao u studiju. Bez imalo zadrške, ogradi, ili mogli bismo reći i srama, Goldstein je mrtav hladan Stankoviću pričao o strojevima koje su ustaše doveli u travnju 1945. u Jasenovac kako bi drobili leševe ubijenih i tako sakrili svoje zločine. Pročitajte točno što je rekao: „Početkom travnja 1945., dakle neposredno pri kraju rata, ustaše su se, jedan veliki broj koljača iz 1942., oni koji su naređivali masovne zločine su se negdje potkraj ožujka, početkom travnja 1945., nakon dvije do dvije i pol godine izbivanja iz Jasenovca, jer 1942. je bilo najviše zločina, 1943. puno manje i 1944., su se vratili u Jasenovac. Filipović, Majstorović, dakle onaj bivši franjevac kojeg je franjevački red izgnao iz članstva 1941./1942. je najbolje znao te grobnice. On je išao u Chelmno, kod nacista se instruirati kako se uništavaju leševi. Čak su doveli strojeve koji uništavaju kosti i oni su početkom travnja, jedno 500 do 600 logoraša je radilo na tom sustavnom uništavanju leševa. Jednim dijelom su oni bili spaljivani na rešetkama. Onda bi se taj pepeo vraćao u grobnice. Drugim dijelom su kosti koje su našli, odnosno iskopali, uništavali u tim strojevima.“

Na njegove izjave reagirao je povjesničar dr. sc. Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest koji istražuje i piše znanstvene radove o hrvatskoj povijesti u Drugom svjetskom ratu i poraću. O tzv. „drobilici kostiju“ Geiger je recenzirajući Goldsteinovu nestručnu knjigu „Jasenovac“ rekao kako ne postoje nikakvi forenzički dokazi za ove tvrdnje. Ovdje je riječ jedino o mašti, napisao je Geiger, dovodeći u pitanje Goldsteinovo akademsko poštenje i lakoću s kojom „stvara“ povijest ne prezentirajući nikakve dokaze.

Goldsteinovu bajku o drobilici primijetio je i „The Jerusalem Post“ koji je oštro kritizirao zagrebačkog profesora i amaterskog stručnjaka za 20. stoljeće. Novinar David Goldman napisao je kako sramotno ismijavanje holokausta mora prestati. Kritizirao je Goldsteinove tvrdnje kao smiješne i neutemeljene jer Hitleru sigurno nije stalo do leševa u Jasenovcu kada je Berlin bio pod opsadom Crvene armije u travnju i svibnju 1945. godine. Osvrnuo se i na pokušaje korištenja holokausta za promociju priče o Jasenovcu u kojem nije bilo „više od nekoliko tisuća žrtava“, o čemu svjedoči i nedostatak forenzičkih dokaza. Upozorio je i na činjenicu da broj žrtava u Jasenovcu i danas raste, a međunarodne organizacije za sjećanje na holokaust o tome šute. Goldman je nabrojao čitav niz manipulacija kojima se koriste „jasenovački stručnjaci“ u Hrvatskoj, kako ih je jedanput nazvao prof. Jakovina. Naprimjer, često se koriste slike iz drugih nacističkih logora kada se prezentira Jasenovac. „Svaki čovjek, a osobito Židov, trebao bi prestati surađivati s takvim tipovima“, ukratko je zaključio Goldman.

Goldsteinove tvrdnje i interpretacije povijesti, pa i njegovu stručnost u povijesnoj znanosti, već godinama opovrgavaju kolege povjesničari u svojim recenzijama njegovih „kapitalnih djela“ o Titu, Jasenovcu, Bleiburgu i Drugom svjetskom ratu. Njegovi nastupi u medijima i javnosti, te njegova „stručna“ djela prolaze bez ikakve profesionalne kazne i akademske lustracije na hrvatskoj historiografskoj sceni. Kao Židov, ljevičar, Slavkov sin i Titov apologet, Ivo može govoriti bilo što i bez bilo kakvih dokaza. Pritom svoje protivnike i kritičare besramno proziva za povijesni amaterizam, kao što smo svjedočili na jednoj tribini o "antifašizmu" prije dvije godine, na kojoj je govorila i profesionalka Sandra Benčić. Tada je Ivo bijesno vikao saborskom zastupniku Anti Prkačinu: „Vi ste amater!“ Koji trenutak kasnije, gotovo je fizički nasrnuo na jednog starijeg gospodina psovajući mu mater i govoreći mu da se gubi, vidno iznerviran i ljutit što mu tribina o partizanskim herojima nije prošla onako kako je zamišljao.