Grad smrdi, a Možemo! ide u Lyon na sastanak s lubeničarima iz Europe

Nedavnoj eksploziji smeća na Jakuševcu pridružio se nesnosan smrad zbog kojeg su na teren izašle gotovo sve službe kako bi ustanovile zašto Zagreb smrdi i što je građanima uzrokovalo glavobolje i mučnine. Na određenu dozu smrada i smeća građani su već navikli jer nepokupljene vrećice smeća mjesecima služe kao ukrasni materijal oko kontejnera. Na proljeće kada se opet neće kositi trava, dobit ćemo kompletni doživljaj kako to izgleda grad kojeg vode zeleni aktivisti koji nikada nisu radili u privatnom sektoru gdje su morali opravdati svoju plaću radom, trudom i znanjem. Grad je u rasulu, Senf dijeli stotine tisuća eura iz proračuna bez reakcije nadležnih tijela, Davora Vića nigdje, zrak nepodnošljiv za život, ali barem imamo gay Povjerenstvo! S tim uspjehom će se stranka opasnih namjera Možemo! ove subote pohvaliti u Lyonu na sastanku Europske zelene stranke.

Kada spojite Možemo! i „zelenu“ stranku, ne treba trošiti previše riječi na objašnjavanje o kakvom se političkom skupu radi. Zelene stranke okupirala je ekstremna neomarksistička ljevica, odnosno nadogradila je njihovu klimatsku i planetarnu religiju sa socijalnim naukom Karla Marxa. Otuda i nadimak „zelenih“ – lubeničari. Na prvi pogled Možemo! i njihova rodno nedefinirana braća sa Zapada skrbe o okolišu i čistom zraku, a nakon što prepolovite lubenicu pronađete društveno vlasništvo i socijalizam. Problem sa simbolom lubenice je jedino taj što ne znamo gdje uklopiti dugine boje. Zeleni komunisti bi mogli kao katolici umjesto jaja za Uskrs bojiti lubenice u 2SLGBTQQIPAA+ boje, a blagdan bi mogao biti rođendan Che Guevare, poznatog ubojice homoseksualaca? Ili ne, bolje uzeti nekog modernog socijalista, oni stari nisu podnosili sodomiju, štoviše gadila im se više nego što se danas gadi jednome papi.

No, skrenuli smo s teme, s političke filozofije zelenih komunista vraćamo se na konkretni sastanak koji je u tijeku u Lyonu. Stranka zelenih komunista kao grupacija europskih lubeničara osnovana je 2004. godine i ima članove iz gotovo svih europskih zemalja. U sedam država članica Europske unije sudjeluju u vlasti, a imaju i mnogo gradonačelnika diljem Starog kontinenta. Imamo i mi! Tko kaže da ne držimo korak s naprednim Zapadom? Na Kongresu u Lyonu lubeničari su definirali glavni problem čovječanstva danas, a to su… bubnjeve molim… klimatske promjene! Međutim, suprotno stajalištima sv. Grete od Klimatske pravde i Glavnog tajnika UN-a Antonia Guterresa koji viče s Himalaje kako smo propali, zelenaši okupljeni u Lyonu još uvijek imaju nade u spas planeta Zemlje. Ne samo što znaju i mogu spasiti planet, već će to učiniti paralelno s rješavanje socijalne krize. Jedno bez drugoga ne ide, složili su se možemovci svih zemalja u Lyonu.

Polazeći od pretpostavke da ljudski razvoj i rast populacije ubija planet koji ne može podnijeti puno djece i ljudskog karbonskog otiska, zeleni su razgovarali o nepravednoj poreznoj politici, snižavanju cijena javnih usluga, zlim kapitalistima koji se bogate preko grbače planeta i siromašnih, neodrživim ekonomskim politikama i investicijama koje su štetne za okoliš. Kako će se zeleni proletarijat boriti protiv kapitalizma koji ubija Zemlju? Lijepim željama i floskulama bez pokrića: održivo stanovanje, niže najamnine, obnovljiva energija, održivi promet i suvremena prehrambena politika. Kako idu te politike vidimo u Bruxellesu, te diljem Njemačke i Francuske gdje su seljaci gnojivom odlučili pokazati što misle o „suvremenim“ i „održivim“ politikama ljevice i zelenih. Međutim, zeleni u Lyonu u poljoprivrednicima koji odbacuju njihov zeleni socijalizam vide saveznike, iako su upravo njihove politike natjerale seljake da europske metropole učine smrdljivijima od Zagreba.

Nije nam poznato tko će od gay aktivista ili zaštićenih najmoprimaca predstavljati hrvatsku periferiju Globalnog sjevera u Lyonu, ali smo sigurni da će biti primljeni u zelenu interancionalu. Zašto ne bi bili? Nesposobni su, od grada su napravili smetlište, a Zagreb proživljava transformaciju iz „malog Beča“ u Senfograd kojim dominiraju gay klupice, šarene mačkice, žute i zelene vrećice, te zamaskirani građani, ne zbog fašnika već zbog kvalitete zraka. Prije nego što je pobjedio na izborima Senf je obećao da će se baviti komunalnim pitanjima, a ideologijom u ograničenoj mjeri. Birači koji nisu znali da Senf prije politike nije imao posao, već je bio profesionalni prosvjednik, čelnik lažnog instituta i član civilnih udruga, povjerovali su mu i sada plaćaju cijenu svog neznanja i lijenosti za provjeriti koga biraju na čelo hrvatske metropole. Kod Senfa i Možemo! ideologija je na prvom mjestu, a na drugom mjestu su komunalije koje su pak prožete zelenom ideologijom i Marxovim socijalnim naukom. Tako nastaju gradska smetlišta i smrdljivi gradovi, ali i tako se zavrjeđuje članstvo u Europskoj zelenoj stranci.