Graničar Karlo Ressler želi plaćati rat u Ukrajini, Sinčića i Kolakušića nazvao „šarlatanima“

Mladi političar sa stavom koji se podudara s onim Andreja Plenkovića, namještenika Europske komisije u koloniji Hrvatskoj, Karlo Ressler ponovno je stao na branik hrvatskih interesa u Strasbourgu. Pozdravio je odluku o proširenju EU-a na Zapadni Balkan, Ukrajinu i Moldaviju, te rekao kako nam je potrebno „odgovorno i adekvatno“ financiranje pomoći Ukrajini. Još jedanput se hvalio takozvanim reformama upravljanja migracijama i azilom, na čemu je mjesecima radio i govorio u Bruxellesu dokazavši svima kako pitanje ilegalne migracije ne mogu rješavati karijerni birokrati, već odgovorne i suverene vlasti u državama članicama na vrlo jednostavan način, a to je doslovno provođenje zakona o granici, što uključuje i primjenu sile i postavljanja „tehničkih prepreka“, da ne bismo nekog uplašili sa žicom koju je postavio zločesti Orban. Koliko je Ressler uspješan u zaštiti hrvatske granice govore nam nepostojeći izvještaji s terena gdje policajci nazdravljaju u Karlovo ime i zahvaljuju mu na njegovom trudu što je mjesecima otvarao usta i pomogao u obrani granice kao što je to učinio i njegov mentor Andrej kada je 1991. imao 21 godinu.

Ressler podupire i financiranje rata u Ukrajini, na tragu one izjave glavne božice Europske komisije Ursule von der Leyen: „Dok god bude trebalo“, ili u prijevodu: „Do posljednjeg Ukrajinca“. Karlo bi poslao 50 milijardi eura u jednu od najkoruptivnijih država na svijetu koja gubi rat, a prije svega stanovništvo koje se masovno iseljava ili besmisleno gine za američke i britanske interese u posredničkom ratu koji se mogao predvidjeti godinama prije nego što je izbio. U okviru proširenja EU-a, što je Karlo bespogovorno pozdravio, predviđa se ukrajinsko članstvo, što će kod Rusa izazvati dodatan motiv za potpuno uništenje te zemlje. Međutim, Karlo i Andrej znaju da će Ukrajina pobijediti zato što je Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu. Tako funkcionira logika naših najdražih EU birokrata. Jedan u ratu nije bio kada je trebalo biti, a ovaj drugi neće biti ako politike provociranja rata s Rusijom na europskom kontinentu naiđu na plodno tlo. Što će biti Resslerov izgovor? Ukrajinski vojnici, nakon što su mlađi izginuli, čine većinom muškarci u kasnim tridesetim i četrdesetim godinama, pa i stariji. Morat će tražiti liječničke ispričnice nakon čega će s Rusima ratovati iz Bruxellesa.

Jedan od protivnika slanja beskrajnih desetina milijardi Kijevu je hrvatski zastupnik Mislav Kolakušić koji javno govori ono što Ursulini dječaci ne žele vidjeti ni priznati, a to je da se novcem EU-a produžuje rat i agonija ukrajinskog naroda koji ne može pobijediti nuklearnu silu na svojoj granici. Osim što govori o Ukrajini, Kolakušić je aktivan po pitanju korona krize i cjepiva, za što je prozivao i samu Ursulu koja je upletena u korupcijski skandal oko nabave… smije li se o tome govoriti? Ivan Vilibor Sinčić kritizirao je položaj Hrvatske u Europskoj uniji u kojoj Hrvati moraju napuštati zemlju kako bi mogli zaraditi, a sve vrijedno već je rasprodano strancima. Za Ukrajinu je rekao kako će je iskoristiti ratni profiteri i jeftino pokupovati zemlju. Osiromašena i opustošena biti će idealan kandidat za EU, pita se Sinčić?

Ressler im je odgovorio snažno i argumentirano, odnosno kada se ne bismo šalili, birokratski, bezlično i jeftino: „Pet mjeseci prije europskih izbora, nije vrijeme za eksperimente, za besmislena nadmudrivanja, nije vrijeme za šarlatane koje smo čuli, a koji nisu učinili ništa ni za Hrvatsku, ni za Europu, niti su podržali za Hrvatsku važne investicijske pakete“. Kakav državnik! Jedva čekamo dan kada će se i Karlo, kao nekada Andrej, spustiti iz briselskih nebesa u Banske dvore i donijeti nam političku stabilnost i sigurnost 2.0, uvjeravajući cijeli narod da su svi osim njega šarlatani, ekstremisti i nesposobni biti vođe.

U posljednje vrijeme HRT nešto intenzivnije piše o Karlu o kojem ranije nismo puno čitali, neki zlobnici i ekstremisti bi rekli da se javnim novcem preko javne televizije brusi Resslerov imidž za predstojeće europske izbore. Odjedanput, Karlo spašava hrvatsku granicu, rješava pitanje azila na razini EU-a, pozdravlja proširenja Unije i daje svoje ocjene o 50 milijardi eura koji moraju otići u Kijev. Njegovo osuđivanje „šarlatana“ nalazi se u samom naslovu HRT-ovog članka, dok s druge strane, Ivan Vilibor  i Mislav nisu zavrijedili lijepu sliku i naslov poput: „Kolakušić i Sinčić osudili Resslerovo beskičmenjaštvo i bezuvjetno poklonstvo Europskoj komisiji“. Čemu uopće kampanja, pa tko ne bi glasao za mladića kojem je obećan i predodređen dobro plaćen posao preko iskaznice HDZ-a i obiteljskih veza s Vladimirom Šeksom? Smije li se to reći?