HOS u obrani Vukovara 1991.

Potkraj rujna 1991., gotovo u zadnji tren u Vukovar ulazi 58 dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga. Nedugo zatim, 1. listopada 1991. JNA i srpske paravojne formacije zauzimaju selo Marince i prekidaju komunikaciju tzv. Kukuruznim putem koji je išao po liniji Lužac (Vukovar) – Bogdanovci – Marinci – Nuštar – Vinkovci. Otad se Vukovar nalazi u potpunom okruženju. Prva skupina HOS-a, njih 39, u Vukovar je stigla 27. rujna. S njima je stigao i 23-godišnji Francuz Jean Michel Nicolier. Druga skupina stigla je dan kasnije i zauzela položaje u selu Bogdanovci, najisturenijoj točki obrane Vukovara. Treća i zadnja skupina ušla je u grad u noći s 29. na 30. rujan.

Po dolasku u grad HOS-ovce je dočekao zapovjednik obrane Mile Dedaković Jastreb i rasporedio ih na kritične točke obrane grada, pretežno na Sajmište gdje je zapovijedao Petar Kačić – Bojler. HOS je na Sajmištu vodio ogorčene ulične borbe prsa o prsa, provodili su akcije čišćenja, a odmarali su samo noću. Nikica Burić Samoborac, čovjek kojemu su se HOS-ovci iz Vukovara divili zbog njegovog ratničkog umijeća ovako je opisao stanje na bojišnici i dolazak HOS-a na Sajmište: „Pješačke borbe su vođene svakodnevno, ali samo po danu, jer se noću četnici nisu usudili prilaziti. HOS-ovci su bili svježa i nevjerojatno nabrijana snaga. Čim su došli inzistirali su da ih se pošalje u akciju, pa smo ih ja i još dvojica „domaćih“ i poveli. Obzirom da su došli u najgore vrijeme, Zvone Ćurković, Damir Markuš, Igor Široki, Stjepan Antolić i ostali, pokazali su ono što sam priželjkivao. Neopisivu hrabrost i borbu bez uzmicanja.“

Od 58 HOS-ovaca koji su se borili u Vukovaru i Bogdanovcima, 25 ih je poginulo u akciji, od posljedica ranjavanja ili su ubijeni kao ratni zarobljenici. Svaki od preživjelih bio je ranjen, a mnogi i više puta. Dio HOS-ovaca izašao je u proboju iz grada, a posebno je zanimljiva priča o proboju HOS-ovaca iz okupiranih Bogdanovaca. Tada su HOS-ovci hodali prvi, jedan iza drugoga kako bi civilima osigurali slobodan put kroz minska polja. Kada bi onaj na čelu kolone poginuo, zamijenio bi ga sljedeći. Taj požrtvovni i hrabar podvig naziva se HOS-ovom štafetom smrti.

Donosimo popis poginulih i umrlih nakon Domovinskog rata:

Anđelko Sakač (+ 6. 10. 1991.)

Željko Delić – Švico (+ 10. 10. 1991.)

Ivan Brdar (+ 12. 10. 1991.)

Zdravko Špalj – Papundek (+ 13. 10. 1991.)

Nikola Bogojević (+ 13. 10. 1991.)

Mladen Amstrong – Grof (+ 28. 10. 1991.)

Dubravko Rusek (+ 1. 11. 1991.)

Zdravko Bezuk (+ 10. 11. 1991.)

Žarko Manjkas – Crvenkapa (+ 10. 11. 1991.)

Ante Šarić (+ 10. 11. 1991.)

Zoran Antunović (+ 10. 11. 1991.)

Robert Šilić – Robi (+ 11. 11. 1991.)

Dragan Peša – Šiljo (+ 17. 11. 1991.)

Vid Ivanić (+ 18. 11. 1991.)

Ivan Krajinović – Ićo (+ 19. 11. 1991.)

Rudolf Vuković – Senzen (+ 19. 11. 1991.)

Ohran Merić (+ 19. 11. 1991.)

Dragan Granić (+ 19. 11. 1991.)

Duško Smek – Bosanac (+ 19. 11. 1991.)

Jadranko Anić Antić – Šnicla (+ 19. 11. 1991.)

Pavao Spudić – Dado (+ 19. 11. 1991.)

Željko Herceg – Đero (+ 20. 11. 1991.)

Tihomir Tomašić – Tihica (+ 20. 11. 1991.)

Jean Michel Nicolier (+ 20. 11. 1991.)

Tomislav Lesić – Dok (+ 20. 11. 1991.)

Umrli nakon Domovinskog rata:

Tihomir Iveta – Piđo

Željko Špiljar – Žac

Velimir Kvesić – Velja

Vijoleta Antolić - Viky

Povijesni zapis u obliku memoarskog gradiva o postrojbi HOS-a u Vukovaru i Bogdanovcima zabilježio je Damir Markuš – Kutina, jedan od boraca HOS-a sa Sajmišta. Knjiga je objavljena uz stručnu pomoć povjesničara iz Hrvatsko-memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Naziva se: „58“ HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca.