Hrstić o Zafranovićevom filmu: Četiri sata krvi, klanja i neprestanog ataka na pleksus gledatelja

Novinar Ivan Hrstić podijelio na Facebooku tekst svog komentara filma „Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare“ komunističkog režimskog filmaša i danas velikosrpskog propagandista Lordana Zafranovića.

Hrstićev tekst u Večernjem listu nosi naslov: „Zlatni rez: Zafranović ostaje zapamćen kao propagandist Vučića, Dodika i Porfirija“. Njegovu objavu s Facebooka prenosimo u cijelosti.

Indexov beogradski 'stručnjak' pogledao je film 'velikog' Zafranovića: Konstatira da nije 'antihrvatski'

Hrstić: Četiri sata. I sedam minuta

 „ISPOD CRTE – Četiri sata krvi, klanja i neprestanog ataka na pleksus gledatelja, na to se svodi opis novog filma Lordana Zafranovića, barem iz usta onih koji su na premijeru došli ne po vlastitoj volji, već po sili zadatka, jer ih inače ništa drugo ne bi nagnalo izdržati do kraja projekcije.  Četiri sata. I sedam minuta.  Jer 'hrvatski reditelj' ne može se odreći svoje vizije nijednog od tih zločina. Sve su to njegova djeca. Svaka od tih krvavih scena.

Monumentalni film – barem kako sam veli. No, odbija ga čitav niz uglednih svjetskih festivala – Cannes, Berlin, Karlovy vary...

'Paklena naranča'

 Po glavi mi se ubrzano vrti Kubrickova 'Paklena naranča', scene u kojima je nasilni Alex, glavni antijunak izložen eksperimentalnoj 'Ludovico tehnici'. Uz droge koje izazivaju mučninu, metalnim forcepsima oči mu drže širom otvorene, kako bi ispovraćao utrobu gledajući beskrajne projekcije krajnjeg nasilja.

Zanimljivo je da je Kubrick tek pred kraj snimanja saznao da radi prema okljaštrenoj američkoj verziji knjige Anthonyja Burgessa. Pred ultimatumom izdavača kojemu je to bilo previše dosadno, Burgess je izbacio happyend u kojem Alex biva izliječen.

I Kubricku se više svidio američki završetak – korumpirani političari sad već suicidalnom Alexu, u zamjenu za javnu podršku vladi, reverznom terapijom vraćaju njegovo staro nasilno Ja. Uz gromoglasje njegove obožavane Beethovenove Devete, Alex ponovno sanja nasilne orgije. Zamislimo Ludovico metodu u kojoj neki Aleksa može birati hoće li širom otvorenih očiju gledati projekciju svih ratnih ustaških zločina na desnom i svih poslijeratnih komunističkih zločina na lijevom ekranu.

Uz pištolj na stolu. Lijevo-desno, lijevo-desno – postoji li uopće scenarij u kojem ne bi pucao sebi u čelo prije nego što dočeka da na jednom od dva projektora iscuri film?

Lordan Zafranović: Emigrirao sam zbog dolaska ustaša u Hrvatsku '91

'Uzima marke od Srpske. Uzima dinare od Srbije i od SPC'

 Što doživljavaju Zafranovićevi gledatelji nakon njegovog javnog 'skidanja ustaške košulje'? Bilo bi presmjelo generalizirati. Tko zna, možda neki doista doživljavaju katarzu. Ali posve je jasno što čuvstvuju njegovi sponzori.

Na banjalučkoj premijeri govori Milorad Dodik, kojem Zafranović blagodari jer mu je dao trećinu novca za film. Uzima marke od Srpske. Uzima dinare od Srbije i od SPC.

Film o genocidu plaća mu klika kojoj je 90-tih prvi instinkt bio nadomak Jasenovca otvoriti na desetke konclogora za Bošnjake i Hrvate. Prima lovu od zločinačkog entiteta u kojem danas stalno živi tek oko 70 tisuća Bošnjaka i 12 tisuća Hrvata. A preko puta Jasenovca i dalje drže ploču u spomen 700 tisuća ubijenih Srba.

Zafranović ostaje predmemoriran kao – njihov propagandist.

Hrstić: Jedino Rene nije znao…

 Koga dakle, farba Rene Bitorajac kad kaže da ugovor nije potpisivao s 'nikakvim Vučićima i Dodicima'? Ma nego s kim? S čijom lovom je Zafranović plaćao glumce – ako ne Vučićevom i Dodikovom? I Porfirijevom!

Još tada je svatko tko ima barem zrno soli u glavi znao što snima Zafranović – manipulativni katalog krvoprolića u kojem će 'umjetnički' dotjerane krivotvorine zamijeniti činjenice.  Čavao u čelo.  Nije to njegov obračun s ustašama iz '41., nego ustašama iz '91. zbog povratka kojih je, kako sam kaže, morao emigrirati iz Hrvatske.

Jedino Rene nije znao kakav agitpropovski film Lordan snima – i od kuda dolaze njegove Judine škude! Ne, on se ne ispričava Hrvatima jer su ga platili Vučić, Dodik i Porfirije, on se izvinjava Srbima, samo zato što je tajming filma danas besramno u funkciji izbora, pa ga pritišću kolege filmaši iz Srbije.

Da nije izbora u Srbiji i da je film ostao 'samo' u funkciji ideologije 'Srpskog sveta', očito bi s filmom što se njega tiče – sve bilo u savršenom redu“.

Ivan Hrstić: Koga farba Rene Bitorajac?