Ekstremna ljevica i njoj pridruženi mediji već danima vode prljavu kampanju protiv hrvatske države i društva općenito u kontekstu kortea Torcide usmjerenog protiv navijača Ajaxa, a ne Židova kao vjerske i etničke skupine. Kao nekada svastika na Poljudu, sada je ovaj navijački performans postao „krunski dokaz“ tzv. „fašizacije Hrvatske“. Pati li doista Hrvatska od „fašizacije“? Navedimo nekoliko primjera, a zasigurno ih ima na tisuće.
Na početku treba kazati da „fašizacija“ za ljevicu znači obračun s komunizmom i odbacivanje totalitarnog jugoslavenskog i zločinačkog partizanskog nasljeđa. Stoga ćemo taj fluidni pojam staviti u navodnike jer on kao i antifašizam podrazumijeva što god nekom ljevičaru padne na pamet. Također, ljevica u Hrvatskoj fašizam i ustaštvo svodi pod isti nazivnik, premda postoje značajne razlike između ustaškog pokreta i talijanskog fašizma. Naime, za vrijeme NDH Talijani su se ponašali de facto kao neprijatelji, a ne saveznici, surađujući s četnicima protiv ustaških vlasti.
Možemo kazati da je „fašizacija“ zapravo provođenje lustracije!
Za početak možemo biti malo cinični s jednom usporedbom: da Hrvatska zbilja ima problem s „fašizacijom“, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu studenti bi organizirali događaj „Meet Ustasha“ na koji bi pozvali neko Revolucionarno ustaško bratstvo. Mediji s tim ne bi imali nikakav problem, još bi zauzeli stranu studenata koji simpatiziraju Pavelića i zagovaraju povratak na Drinu.
Nadalje, da imamo problem s „fašizacijom“, ne bismo imali komunistički „Dan antifašističke borbe“ kao državni praznik.
Da imamo problem s „fašizacijom“, u Jasenovcu ne bi stajao onaj nakaradni betonski cvijet, simbol najveće laži podvaljene hrvatskom narodu ikad u povijesti.
Da imamo problem s „fašizacijom“, SDP kao sljednik Saveza komunista Hrvatske ne bi postojao, a zabranjena bi bila i stranka Možemo zbog glorifikacije zločinačkog partizanskog pokreta.
Zagrepčanka iz Izraela: Torcidin show me uopće ne dira
Da imamo problem s „fašizacijom“, policija bi nešto sporno ipak vidjela na „danu mladosti“ jugoslavenske sirote gerijatrije.
Da imamo problem s „fašizacijom“, Odsjek za povijest FFZG-a ne bi bio centralni komitet jugoslavenske istoriografije.
Da imamo problem s „fašizacijom“, „antifašistkinja“ Maja Sever ne bi radila na državnoj televiziji.
Da imamo problem s „fašizacijom“, Milorad Pupovac ne bi bio politička sveta krava više od 30 godina niti bi dobivao 25 milijuna eura godišnje za antihrvatsku propagandu i sijanje „kulturnih centara“ po Hrvatskoj za ostaviti SPC-u.
Da imamo problem s „fašizacijom“, ne bismo imali još stotine ulica i trgova nazvanih po komunističkom diktatoru diljem Hrvatske.
Nastavite niz... Vjerujem da ima još najmanje 1945 primjera... Da smo proveli lustraciju kao zemlje srednje Europe, mnogo gore pobrojanih situacija činile bi nam se nemoguće u 2026. godini, u slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj čiji su temelji udareni u Domovinskom ratu.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.
© 2026 popodnevnik.hr, Sva prava pridržana.
Ujedinjeni protiv antifašizma
Jude Martinez
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.