Hrvoje Klasić za „24 sata“ pita se zašto još nitko nije završio u zatvoru ili bio kažnjen zbog „negiranja genocida“ u Jasenovcu

Autor neznanstvene knjige o Miki Špiljku, sanjar europske Srbije i jedan od apologeta komunističkog diktatora Josipa Broza Tita za „24 sata“ napisao je još jedan članak koji ne priliči jednom uglednom zagrebačkom profesoru povijesti u slobodnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi. Hrvoje Klasić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu iznio je stav kako bi hrvatska država trebala kažnjavati zatvorom ili novčanim kaznama one udruge, društva ili pojedine povjesničare, publiciste ili novinare koji propituju službeni narativ o Jasenovcu, ili kako on to sam kaže – negiraju genocid u Jasenovcu. Za „24 sata“ napisao je: „U Europi kažnjavaju one koji negiraju holokaust. Kod nas oni drže tribine, objavljuju knjige…“

Hrvoje tekst započinje nacističkom Njemačkom i planovima za rješenje židovskog pitanja u Europi, ne bi li postepeno došao do ustaša i Nezavisne Države Hrvatske kao efikasnih ubojica Židova s kojima su nacisti bili prezadovoljni. Klasić donosi upitne, odnosno službene brojke koje nitko ne smije propitivati bez dozvole Ive „Drobilice“ Goldsteina i „jasenovačkih stručnjaka“ iz Javne ustanove Spomen područja Jasenovac. Hrvati su se pokazali kao odlični provoditelji „konačnog rješenja“, čak i bez pritiska Berlina, tvrdi Klasić. Ukratko, Hrvoje se kao profesionalac drži „činjenica“ i narativa bliskih jugoslavenskoj historiografiji i Savezu antifašističkih boraca i antifašista. Ono što je vrlo uočljivo u članku jest to što se Hrvoje često koristi sintagmom „prema procjenama“. Toliko o činjenicama i "gotovoj priči" o Jasenovcu.

Zatim, Hrvoje vrlo nevješto pokušava preslikati zločine njemačkog nacističkog režima na NDH kako bi čitatelj stekao dojam da su Treći Reich i NDH bili braća po klanju, blizanci koji su se natjecali tko će biti krvoločniji. Eto, Njemačka je bila bolja, ali da je Hrvata bilo toliko puno kao Nijemaca, zasigurno bi bili bolji. Posloživši priču onako kako njemu i jugoslavenskim apologetima i istoričarima odgovara, Klasić se poziva na europske zakone o negiranju holokausta i genocida želeći time uprijeti prstom u hrvatske istraživače i povjesničare koji se bave pitanjem Jasenovca, karaktera samog logora i stvarnog broja žrtava. U Europi, negatori holokausta se kažnjavaju i završavaju u zatvoru, a u Hrvatskoj oni drže tribine i predavanja, a neki i dobivaju novac iz proračuna, upozorava Hrvoje. Iako ne spominje ime, da slučajno ne bi reklamirao to „ustaško“ društvo i negatore genocida i holokausta, Klasić je naveo primjer udruge „Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“ kojeg čine povjesničari i publicisti koji su počinili ultimativni zločin protiv jugoslavenske istoriografije, a to je prekopavanje arhivskih kutija s dokumentima koji govore o Jasenovcu i objavljivanje autentičnih slika iz logora koje ne prikazuju masovna klanja, rezanje ušiju i noseva, srbosjeke ili Peru Brzicu kako u pauzi od klanja 1360 Srba pije vodu. Nije smješno, to su podatci koji se vrte i po stranim enciklopedijama! Nadalje, Hrvoje Društvu zamjera što Jasenovac naziva radnim i sabirnim logorom, a svi znamo, i to ne treba ni istraživati ni propitivati, da je bio logor smrti. Kaže vrhunski povjesničar Hrvoje koji knjigu o Špiljku nije znao napisati na razini sveučilišnog profesora, da su članovi Društva uvjereni kako će istraživanja pokazati da se doista radilo o radnom logoru. Ako je uvjeren da se radi o logoru smrti, zašto ih Hrvoje ne pusti da na miru istraže arhive, nego ih želi u ime istine poslati u zatvor ili žestoko opaliti po džepu? Što se toliko loše može dogoditi iz prelistavanja dokumenata i slika iz Jasenovca?

Na kraju, Hrvoje citira zakon i pita se: „Kazneni zakon RH predviđa zatvorsku kaznu do tri godine. Je li itko iz citiranog društva, ili od svih onih koji u javnom prostoru zastupaju slične teze, završio u zatvoru? Jesu li bar upozoreni da krše zakon? Nisu, ali nije da se hrvatske vlasti nisu pozabavile njima. Vlada RH godinama je, donedavno, desecima tisuća kuna pomagala 'istraživački rad' spomenutog društva“. Ovdje Hrvoje završava članak uvjeren da je poentirao.

Što točno protuzakonito rade iz spomenutog Društva? Treba li ih arhivist svaki put kada povjesničar naruči arhivsku kutiju u kojoj se nalazi gradivo o Jasenovcu upozoriti: „Dajem ti kutiju, ali moraš znati da sam nazvao policiju, a vjerojatno ću i predati kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu ako unutra pronađeš išta osim drobilice kostiju!“. Hrvoje je također i skandaliziran što je skupina povjesničara od države dobila par desetaka tisuća kuna za svoja istraživanja koja Klasić stavlja u navodnike, jer istraživati znaju samo on, Ivo i Tvrtko. Milijuni eura za civilne udruge su u potpunosti legitimni, a među kojima se na platnom spisku nalazi i „Documenta“ u kojoj Hrvoje sjedi u upravnom odboru.

Za kraj, kako bi Državno odvjetništvo imalo osnove za pokretanje kaznenog postupka protiv portala Popodnevnik, prenijet ćemo rezultate istraživanja i ukratko predstaviti Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Za potrebe suđenja želimo reći kako prihvaćamo kao istinu ono što su povjesničari i istraživači otkrili o logoru Jasenovac.

Predsjednik društva je Igor Vukić, novinar i publicist koji najviše od svih zaslužuje zatvorsku kaznu kao najpoznatiji i u medijima najvidljiviji „negator genocida“ u Jasenovcu. Tajnik je Anto Periša, a članovi Upravnog odbora su: Mate Rupić, viši arhivist i povjesničari Stipo Pilić i Stjepan Razum. Suradnici Društva su povjesničarka Blanka Matković, akademik Josip Pečarić, Josip Jurčević, Tomislav Vuković i mnogi drugi, uglavnom povjesničari, ili rječnikom Ivinog pokojnog oca „revizionisti“.

Ukratko, o logoru Jasenovac otkriveno je sljedeće: riječ je o radnom logoru u kojem je u odjedanput najviše boravilo 2000 osoba, a kroz njega je prošlo još nekoliko tisuća zatočenika. Također, riječ je i o sabirnom logoru koji je primao ratne zarobljenike i Židove koji su bili predodređeni za deportaciju u njemačke logore. Zatočenici nisu dovođeni u logor s namjerom da budu ubijeni, no to ne znači da u njemu nitko nije ubijen. Svi koji su boravili u logoru imali su zdravstvenu zaštitu, mogli su primati pakete s hranom i lijekovima, a nakon isteka kazne mnogi su pušteni. Izuzeti su bili samo Židovi. U nekoliko amnestija, piše Društvo, iz logora je i prije odslužene kazne pušteno oko 1600 zatočenika. Logor je bio u funkciji i nakon 1945., zatočenici su bili protivnici komunističkog režima, a kasnije su im se pridružili pobornici Staljinovog Informbiroa. Više o Društvu potražite na njihovoj internetskoj stranici i vidimo se u zatvoru!