Igor Vukić donosi svjedočanstvo Mirka Vučića, ustaškog stražara iz Jasenovca

Publicist, novinar, povjesničar i istraživač radnog logora Jasenovac, Igor Vukić na svom je Facebook profilu objavio zanimljivost o ustaškom stražaru Mirku Vučiću. Naime, u Srbiji se ovih dana kroz medije provlači teza da su rođaci srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića bili jasenovački stražari.

Vukić prvo konstatira kako ne zna jesu li mu zaista bili rodbina, ali da je točno da je u Jasenovcu na službi bio ustaški dočasnik koji se zvao Mirko Vučić, a koji je poslije rata živio u Austriji. U iseljeničkom časopisu Hrvatskoj reviji objavljen je 1986. iskaz M. Vučića o vremenu koje je proveo kao stražar u logoru, kazao je povjesničar.

Vukić: U Jasenovcu je stradalo između 700 i 1600 ljudi, no to nije konačna brojka

 U logoru je bilo 1500 do 2000 zatočenika

 „Naša je dužnost bila čuvati zatočenike, inače sa zatočenicima nismo imali nikakva drugog posla. Što će oni raditi i kako će raditi to nije bila naša briga. Svaka zatočenička grupa imala je desetara. On je znao što treba raditi i koliko treba napraviti, kad treba početi, kad je odmor i kad treba završiti. Kad smo pošli u pratnju, rečeno nam je da ovdje ima nešto Židova i da naspram njima trebamo biti uljudni, jer su isti ovdje dopremljeni da ih se spasi od Nijemaca. Nijemci bi ih otpremili u Njemačku“, napisao je ustaša Vučić, a prenio Vukić.

Nadalje, „prema njegovim riječima, u logoru je bilo 1500 do 2000 zatočenika. Kad bi zatočenici išli na vanjski rad, bio je po jedan ustaša u pratnji na deset zatočenika. Spomenuo je i imena nekih koje je upoznao, a koji su bili pušteni na slobodu u vrijeme njegove službe: Bogdan Kušljić, Ivan Gavranović, Salih Topić, dr. Nikola Nikolić...“, prepričava Vukić.

Vukić: Nije vidio da je netko udario ili gurnuo kojeg zatočenika

 Potom piše: „Vučić je opisao i kako su zatočenici imali pravo na primanje paketa, a mogli su i pisati svojim obiteljima. Nedjeljom se nije radilo. Zatočenici katoličke vjere imali su mise u logoru. Muslimani su imali hodžu koji je obavljao obrede i za vojnike i za zatočenike. Za vrijeme ljetnih poslova zatočenici su ubirali voće i nosili u logor. U jesen bi nosili grah, krumpir, kukuruz. 'To im nitko nije branio', ustvrdio je Vučić, koji je 1943. uglavnom, kako kaže, proveo na vanjskim radovima u pratnji zatočenika. Kasnije, 1944. prebačen je u Bosansku Dubicu pa u Zagreb.“

Napisao je da u vrijeme koje je proveo na službi u logoru nije vidio da je netko udario ili gurnuo kojeg zatočenika. „Ne samo da nisam to ja vidio, nego nije nitko iz moje satnije od 120 momaka tako što vidio“, naveo je Mirko Vučić.

Vukić na kraju svoje objave navodi i izvor: Hrvatska revija, München-Barcelona, br. 36 (2), lipanj 1986, str. 325.-330.

Vukić podsjeća na zbrinjavanje djece s Kozare i one izbjegle uslijed ustanka u Srbu