Imamo nove narodne heroje: Peđa, Sandra, Dalija, ona pametna, Krešo i Kata pozivaju narod na otpor!

Imenovanje Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika ujedinilo je lijevu oporbu kojoj je izuzetno stalo do poštenja, borbe protiv korupcije, transparentnosti, onog pravog domoljublja i opstanka hrvatske države. Čitava lijeva saborska oporba, pritom ovdje ubrajamo i takozvani centar, sastala se prijepodne u Saboru, a potom je nastavila razrađivati ratni plan u središtu Partije na Iblerovom trgu. Jake političke snage na ljevici, nakon smiješnog i bijednog prosvjeda HND-a, te noćnog otpora stranke opasnih namjera Možemo!, pokušavaju po treći put organizirati narodni otpor HDZ-u i premijeru Plenkoviću. Čak osam parlamentarnih stranaka ljevice, da, toliko ih imamo, organizira veliki protuvladin prosvjed 17. veljače, u nadi da će na ulice izaći desetine tisuća Hrvata i stati uz Peđu, Sandru, Daliju, onu pametnu iz Splita, Krešu i Katu, te ostale predsjednike marginalnih stranaka nastalih od mrvljenja malo većih marginalnih stranaka ljevice. Koliko ljudi očekuju najbolje nam govori mjesto okupljanja – maleni Markov trg. Kada ga napune, što bi se i očekivalo od čitave lijeve oporbe, reći će da ih je bilo jako puno, toliko da nisu stali na Jelačićev trg.

Socijaldemokrati, bivši Savez komunista Hrvatske, stranka opasnih namjera Možemo!, Reformisti, Fokus, (takozvani) Centar, Stranka s imenom i prezimenom i stranka još opasnijih namjera Radnička fronta pozivaju na ulice, jer kako kaže šef Partije Peđa, ne žele Hrvatsku po uzoru na Vučićevu Srbiju. „Želimo reći dosta!“, rekao je trometraš Grbin, veliki govornik koji zna motivirati mase i potaknuti suzu na oko kada progovori. Buduća premijerka Sandra ponovila je svoj povijesni govor s Markovog trga, nakon što nije spavala cijelu noć, rekavši kako nam je Plenković ukrao sve osim otpora. Još uvijek buntovna i neispavana, Sandra će vladi pokazati da postoji samo jedna Hrvatska! Ona njezina, na periferiji Globalnog sjevera, u kojoj bangladeški šivači mogu ostvariti svoje snove, migranti pregaziti sve granice, 2SLGBTQQIPAA+ osobe zasnivati obitelji, uz blagoslov Europske komisije, WHO-a, UN-a i svih ostalih, samo ne naroda hrvatskog.

Sjetili smo se kako se zova ona pametna iz Splita! Marijana Puljak, ona koja je u svom prvom govoru u Saboru spominjala što više „pametnih termina“ i znanstvenih pojmova, vjerujući kako će je narod jednoga dana pamtiti kao Nikolu Teslu, nije rekla ništa inspirativnije od Peđe ili Sandre. „HDZ ili Hrvatska“, rekla je pametna, ne spominjući biotehnologiju, nanotehnologiju, biologiju, umjetnu inteligenciju, matematiku, fiziku ili nešto drugo pametno. Dalija Orešković, predsjednica marginalne stranke koja samostalno ne prelazi izborni prag, rekla je kako Plenković gasi pravosuđe, a Hrvatsku treba obraniti i postaviti na zdrave temelje. Također inspirativan govor, evo ljudi već pristižu na zagrebačke ulice i neće spavati do 17. veljače u čast Sandri i svim možemovcima koji su na svojim leđima iznijeli natežu bitku protiv vlasti u modernoj hrvatskoj državi.

Mnogi su pretpostavili kako je veličanstvena osmorka, od kojih njih šestero samostalno ne prelazi izborni prag, razgovarala o velikoj lijevoj koaliciji. Zasad o tome nisu raspravljali, rekli su naši spasitelji sa ljevice i takozvanog centra. Kojih šest stranaka samostalno ne prelazi izborni prag? Brže će biti ako kažemo kako samo Partija i Možemo! imaju snage samostalno (p)ostati parlamentarnom strankom nakon idućih izbora. Partizanka Kata, obijač automobila Krešo, pametna Marijana, glasna Dalija, oni neki reformirani i fokusirani, te otpadnici od Partije nemaju nikakvu političku snagu i postoje na političkoj sceni kao paraziti velikih stranaka ili zbog zakonske mogućnosti prebjega nakon izbora i formiranja novih stranaka i klubova u Saboru. Isto vrijedi i za strančice desnice, koliko ih god ima. Upravo zato je zabrana predizbornih koalicija bila jedna od najboljih točaka referendumske inicijative za promjenu izbornog zakona. Najveće galamdžije u Saboru koje se pozivaju na volju naroda od tog istog naroda ne mogu dobiti niti 1% glasova na izborima, kada bi izašli samostalno.

Mogu li se navedene stranke i njezini čelnici uopće dogovoriti oko sastava nove vlade? Peđa kao čelnik jedne i jedinstvene Partije mora biti predsjednik, ali za Sandru to ne dolazi u obzir. Ona je buduća premijerka jer je žena i jer to može! Partizanka Katarina nikada neće biti dovoljno zadovoljna bilo kojom vlašću koja neće oporezivati „bogate“, krasti s privatnih računa, konfiscirati imovinu, nacionalizirati tvrtke i sve ono što su radili ili danas rade njezini politički uzori. Kada bi i uspjeli sastaviti kakvu takvu vladu, ona bi bila kratkog vijeka jer bi kombinirala taštinu i nesposobnost uključenih. Blago HDZ-u s ovakvom oporbom.