Jurica Pavičić prozvao povjesničara Nazora za cenzuru zbog povlačenja lošeg udžbenika povijesti

Politički Jugoslaven, provokator, umišljeni javni intelektualac, novinar, književnik, pisac i kolumnist „Jutarnjeg lista“ dao je svoj mudri pogled i doprinos raspravi o povučenom udžbeniku povijesti Miljenka Hajdarovića zbog brojnih faktografskih pogrešaka, povijesnih neistina, lažnih povijesnih izvora, krivih interpretacija, sugestivnih pitanja učenicima i očitih manipulacija povijesnim činjenicama. Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. Ante Nazor prvi je reagirao na sadržaj udžbenika u članku portala Narod.hr koji je istraživačkim novinarstvom, na nezadovoljstvo medija i autora udžbenika, otkrio što se hrvatskim gimnazijalcima servira kao istina o hrvatskoj povijesti 20. stoljeća, s naglaskom na komunističko razdoblje i Domovinski rat. Nazor je govorio isključivo o činjenicama i povijesnim lažima ili istinama, nastupao je profesionalno, objektivno i onako kako mu to nalaže funkcija koju obnaša u Centru. No, kako to obično biva na ljevici, ideologija i borba za „svoju“ stvar nadilazi argumentiranu raspravu i ne prihvaća niti da je nebo plavo, ako to dolazi od političkih neistomišljenika.

Narativ o „zabrani“ udžbenika prva je i temeljna laž od koje ljevica kreće kada progovara o nestručnom i povučenom udžbeniku „Zašto je povijest važna?“ za 4. razred gimnazije. Upravo zato je i nemoguće povesti javnu i argumentiranu raspravu o sadržaju i eventualnom popravku udžbenika, ako je on uopće i moguć s obzirom na količinu pogrešnog i upitnog teksta. Iz povijesne struke najglasniji Hajdarovićevi odvjetnici su povjesničari s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Branimir Janković i Tvrtko Jakovina kojima su činjenice drugorazredno pitanje. Polazeći od lažnog narativa o zabrani, ispred povijesne istine zagovaraju tzv. pravo nastavnika povijesti da govore što god hoće na nastavi povijesti, u duhu „povijesnog pluralizma“.

Svoj doprinos ljevičarskim lažnim narativima i pokušajima zamagljivanja merituma stvari oko povučenog udžbenika dao je i, u hrvatskom narodu omiljeni tekstopisac, Jurica Pavičić. Jedan u nizu velikih umova i javnih intelektualaca, poput Ante Tomića, Miljenka Jergovića, Roberta Bajrušija, Borisa Dežulovića i sličnih, Jurica Pavičić napisao je kolumnu pod naslovom „'Ministarstvo istine' je reklo: Ovi ljude krivotvore povijest“. Antu Nazora prozvao je da zatire slobodu mišljenja i povijesne znanosti i da za Hrvatsku piše „Index librorum prohibitorum“, odnosno "Indeks zabranjenih knjiga", popis heretičkih i krivovjernih knjiga koji je sastavila Katolička crkva u 16. st. u vrijeme održavanja Tridentskog koncila. Polazeći od pretpostavke da je udžbenik „zabranjen“, Pavičić uspoređuje modernu i demokratsku hrvatsku državu sa propalom Jugoslavijom u kojoj se kontrolirala javna misao, zabranjivale se knjige i ostali nepoćudni sadržaji. Između jugoslavenskih cenzora i dr. Nazora, Pavičić povlači paralelu i izjednačava jednog apolitičnog i profesionalnog povjesničara koji ukazuje na povijesne neistine s jugoslavenskim političarima i ideolozima koji su proganjali i u zatvor slali intelektualce zbog istraživanja i propitivanja "službene" povijesti. Na lažnom narativu Pavičić proizvodi lažnu tezu o Nazorovom cenzorstvu i njegovom snažnom utjecaju na Ministarstvo i Vladu. Ako je vjerovati Pavičiću, Nazor je od vlasti dobio neograničene ovlasti da zatire svu povijest koja nije „nacionalna“ i „državna“, na tragu Jankovićeve teze koju promovira u apologetici povučenog udžbenika. Fuchsa i Plenkovića Pavičić je prozvao za nasjedanje na Nazorovu urotu i bespogovorno donošenje „zabrane“ udžbenika, u cilju održavanja onoga što Pavičić naziva „zamrznuti ideološki sukob“.

Tko je uopće Jurica Pavičić, makar ste iz ovoga teksta o njemu već mogli steći prilično precizan dojam. Za sebe u prvom redu kaže da je romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Na svojoj službenoj stranici govori o svom bogatom književnom radu i nagradama koje je dobio u Hrvatskoj i inozemstvu. Rođen je u Splitu 1965. godine, a za svoju obitelj govori da je „tipična obitelj socijalističke srednje klase“. Osnovnu i srednju školu završio je Splitu, a povijest i komparativnu književnost završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dakle, imamo još jednog povjesničara koji ispred svoje struke postavlja ideologiju, ne mareći za činjenice i povijesnu istinu. 1989. godine Pavičić postaje filmski kritičar u „Slobodnoj Dalmaciji“, te se vraća u Split. Od 1994. u raznim novinama piše kolumnu „Vijesti iz Liliputa“ u kojoj daje svoje subjektivno viđenje društva, politike i poslijeratne Hrvatske. Od 2000. godine trajno je zaposlen u „Jutarnjem listu“.