Karijera bez trofeja: Slaven Bilić (ispod)prosječan je trener, tu i tamo zablista, ali u konačnici teško podbaci

Slaven Bilić predmet je ozbiljnih kritika u kontekstu najvećeg poraza hrvatske nogometne reprezentacije, 7:0 od Engleske. Već je bio izbornik Hrvatske, nije se posebno istaknuo osim prolaska skupine i četvrtfinala na Euru 2008. godine. Kada se njegova karijera pogleda u cijelosti, otvara se pitanje je li nostalgija prema uspješnoj generaciji iz 1998. dovoljan razlog za novi povratak na klupu reprezentacije? Je li on zbilja dostojan nasljednik Zlatka Dalića, pogotovo ako je već imao priliku voditi reprezentaciju?

Bilić je hrvatsku reprezentaciju preuzeo 2006. i vrlo brzo ostvario jedan od najvećih rezultata u njezinoj dotadašnjoj povijesti. Hrvatska je u kvalifikacijama za Euro 2008. osvojila prvo mjesto u skupini, a posebno je ostala zapamćena pobjeda 3:2 na Wembleyju protiv Engleske, kojom su Englezi ostali bez plasmana na prvenstvo. Na Euru je Hrvatska osvojila skupinu i pobijedila Njemačku 2:1, a zaustavljena je tek u četvrtfinalu protiv Turske nakon dramatičnog raspucavanja jedanaesteraca. To je nedvojbeno vrhunac Bilićeve trenerske karijere. Nakon toga, sve kreće nizbrdo.

Marijačić: Bilić je doveden da uništi kult nogometne reprezentacije i ponizi narod

Izostao je plasman na Svjetsko prvenstvo 2010.

 Njegov reprezentativni mandat potom su obilježile poteškoće. Najveći neuspjeh jest taj što se Hrvatska nije plasirala na Svjetsko prvenstvo 2010., a u kvalifikacijama je doživjela dva teška poraza od Engleske, 1:4 u Zagrebu i 1:5 na Wembleyju. Dvije godine poslije Bilić je odveo Hrvatsku na Euro 2012., ali nije prošao skupinu. Pobijedili smo Irsku, remizirali s Italijom i izgubili od Španjolske, kasnijeg prvaka Europe. Bilić je Hrvatsku vodio ukupno 65 puta, uz 42 pobjede, 15 remija i osam poraza.

Klupska karijera

 Nakon odlaska s klupe Hrvatske 2012. Bilić je krenuo u međunarodnu klupsku karijeru. Prvi posao bio je Lokomotiv Moskva, ali sezona je završila devetim mjestom, što je tada bio najlošiji plasman kluba od raspada Sovjetskog Saveza. Bilić je nakon samo jedne sezone napustio Rusiju.

U Beşiktaşu je slika bila bolja. U dvije sezone završio je prvenstvo na trećem mjestu i ostvario nekoliko velikih europskih pobjeda, uključujući pobjede protiv Tottenhama i Liverpoola. No nije osvojio trofej. Za trenera koji je vodio jedan od najvećih turskih klubova to je bio solidan, ali ne i očekivani rezultat. Odnosno, bez trofeja nije zadovoljio.

Najviše je obećavala priča u West Hamu. U prvoj sezoni Bilić je klub doveo do sedmog mjesta u Premier ligi, što je bio odličan rezultat. Momčad je igrala atraktivno, pobjeđivala velike protivnike i Bilićeva reputacija u Engleskoj bila je na vrhuncu.

No već sljedeće sezone West Ham je pao na 11. mjesto, a početak treće sezone bio je još slabiji. Bilić je dobio otkaz u studenom 2017. godine. Njegov mandat u Londonu tako je završio bez plasmana u europska natjecanja kroz prvenstvo i bez trofeja. Ipak, West Ham ostaje jedan od najboljih primjera da Bilić može napraviti solidan rezultat, ali i da mu je kontinuitet jedan od najvećih problema.

U West Bromwich Albionu Bilić je ponovno pokazao obje strane svoje karijere. U sezoni 2019./20. odveo je klub do drugog mjesta u Championshipu i izravnog plasmana u Premier ligu. To je jedan od njegovih najvažnijih klupskih rezultata. No povratak u Premier ligu nije prošao dobro. West Bromwich je nakon 13 utakmica imao samo jednu pobjedu i nalazio se na 19. mjestu. Bilić je dobio otkaz već u prosincu, nekoliko mjeseci nakon velikog uspjeha. Kasnije je vodio Beijing Guoan i Watford, ali ni tamo nije ostvario veći rezultat. U Watfordu je dobio otkaz nakon što je momčad pala na deveto mjesto Championshipa i udaljila se od borbe za povratak u Premier ligu.

Što nam zapravo govori njegova karijera?

 Bilićev životopis nije životopis potpuno neuspješnog trenera. Ima nekoliko vrijednih rezultata: četvrtfinale Eura 2008., treće mjesto s Beşiktašem, sedmo mjesto s West Hamom i promociju West Bromwicha u Premier ligu. Međutim, trofeja kronično nedostaje. Također, kontinuitet je veliki problem. U njegovoj karijeri često se ponavlja isti obrazac: snažan početak, značajan rezultat ili dojam da je momčad pronašla pravi smjer, a potom pad forme i prekid suradnje. Nakon vođenja reprezentacije nije osvojio veliki trofej koji bi pokazao da je u međuvremenu napravio novi iskorak u trenerskoj karijeri. Stoga se postavlja legitimno pitanje je li Bilić zbilja pravi izbor za reprezentaciju koja uživa status nogometne velesile?

Njegov posljednji reprezentativni mandat završio je prije više od deset godina, a nakon toga nije izgradio klupsku karijeru koja bi ga nedvosmisleno svrstala među europsku trenersku elitu. Nije problem u tome što je Bilić imao neuspješne epizode, svaki trener ih ima, nego u tome što su oscilacije i kratki mandati postali dominantan obrazac njegove karijere.

Hrvatska je u međuvremenu pod Zlatkom Dalićem igrala finale i osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu. Na sljedećem Svjetskom osvojili smo broncu, a pored toga imamo i srebro u Ligi nacija. Kriterij za izbor novog izbornika zato više ne može biti samo iskustvo i poznanstvo s reprezentacijom. Potrebno je pronaći trenera koji može zadržati Hrvatsku u svjetskom vrhu. Sudeći po karijeri i u reprezentaciji i u klupskom nogometu, Bilić očito nije dovoljno dobar, ako ćemo gledati povijest. No, nogomet je nepredvidljiva igra. Ništa nije isključeno. Međutim, zasad se upozorenja da Bilić nije dostojan ovog posla pokazuju opravdanima.

Dujmović o Biliću: 'Da nije ništa drugo, ova njegova izjava ga difamira za sva vremena'