Na žalost ekstremne ljevice u Hrvatskoj, ako uopće postoji „normalna“ ljevica, a znamo da ne postoji nacionalna, u subotu se nije dogodio srbijanski scenarij prema željama „naših“ medija i oporbenih političara koji na spomen riječi „susjed“ pomisle gotovo isključivo na Srbijance, ne toliko na Mađare, Slovence ili Talijane. Prošao je prosvjed povodom afere s otpadom u Gospiću. Političari nisu dobili mikrofon, kao niti osobe iz društvenog života koje se vole prisjećati „dobrih starih“ jugoslavenskih vremena. Govornici su se usredotočili isključivo na Gospić i ekologiju. U publici se više gledalo na rejting, boje majica i kako tko reagira na koju zastavu ili transparent.
Vlahović: Domoljubna mladost na prosvjedu najsvjetlija je točka ovog događaja
Ljevica je jedino mogla očajnički iskorištavati priliku pokazivati mase oko sebe i tvrditi da se događa nešto revolucionarno, naravno u njezinu korist.
Komunistkinji Katarini Peović iz nakaradne Radničke fronte bilo je najljepše. Žena živi u svom svijetu i njoj je sasvim dobro. Ona si je zamislila da je u subotu oko nje bilo 20.000 komunista na Trgu, možda i 100.000, spremno podići revoluciju. Od revolucije ipak ništa, ali što se nje tiče tamo su bili njezini. Da ništa ne znate o prosvjedu i pratite samo njezine profile na društvenim mrežama, pomislili biste da je na djelu neka nova Oktobarska revolucija pod njezinim vodstvom.
Slično vrijedi i za generalnog sekretara Partije u Hrvatskoj Sinišu Hajdaša Dončića. Na Trgu su bili njegovi. Isto vrijedi i za Sandru Benčić iz Možemo. Svi ti ljudi koji su došli ne vole HDZ, stoga je zaključak ljevice kako vole Partiju i Možemo koji koalicijski obnašaju vlast u zagađenom Zagrebu.
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević kazao je kako je došao slušati glas naroda na prosvjedu. Dakle, ipak ga je malo sram zbog Jakuševca, mrtve ribe i zagađenog zraka u gradu kojim upravlja kao magistar okoliša s Cambridgea.
S druge strane, desničari su pogrešno shvatili ljevičare. Na prosvjedu su trebali biti bez ikakvih ideoloških, nacionalnih ili povijesnih obilježja. Trebali su biti samo broj, "pumpati" za Možemo i SDP, a transparenata ima dovoljno još od antifašističkog marša. To tako ispadne kada se ne sluša... Zato je i došlo do verbalnog sukoba nekoliko puta, na Tomislavcu, u Praškoj i na Trgu. Pa ne može se vikati „U boj, u boj!“ na ekološkom prosvjedu nego svi trebamo biti „Ujedinjeni protiv fašizma“!
Inače, tko nije bio na prosvjedu je izdajnik i voli smeće. Nema druge. Ispričnice do ponedjeljka dostaviti Telegramu, Indexu, Možemo i SDP-u, Thompson prvi, a neki i HDZ-u moraju dokazati alibi, odnosno da nisu bili u centru grada oko podneva.
U konačnici, malo da se uozbiljimo, izbori su 2028. (parlamentarni) i 2029. (lokalni). Učinkovitije je nego u maniri partijskog cinkera gledati tko nije bio na prosvjedu i označavati ga narodnim neprijateljem kojem treba srezati socijalni kredit. Zato što nije "pumpao" po uzoru na Srbijance.
Radnić o Marinu Živkoviću: Nakon odrona na Jakuševcu Tomaševića je pitao o menstrualnom siromaštvu
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.
© 2026 popodnevnik.hr, Sva prava pridržana.
Ujedinjeni protiv antifašizma
Jude Martinez
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.