Katekizam Katoličke Crkve o homoseksualnosti: Kratko i jasno, bez intervencije pape Franje

Povodom još jednog papinog dokumenta koji je izazvao razdor i zbunjenost među vjernicima i u kojemu se zaobilazi iznošenje jasnog i nedvosmislenog stava Crkve po pitanju homoseksualnosti i istospolnih veza, donosimo vam službeni i nepromjenjivi crkveni nauk o homoseksualnosti. Sve što vas zanima o nauku Crkve možete pronaći u Katekizmu Katoličke Crkve. U poglavlju „Čistoća i homoseksualnost“, u člancima 2357, 2358 i 2359 piše kako su homoseksualni odnosi izopačeni i u sebi neuredni, protivni naravnom zakonu i ni u kom slučaju ne mogu biti odobreni. To bi trebala biti polazišna točka svakog katolika, od laika do pape, kada promišlja o toj temi i zauzima stav, ili u papinom slučaju kada piše dokument namijenjen cijeloj Crkvi.

Članak 2357 kaže: „Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su »homoseksualni čini u sebi neuredni«. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.“

Članak 2358: „Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.“

Članak 2359: „Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.“

Ovo je bilo vrlo lako pročitati, nije potrebno triput prolaziti kroz istu rečenicu kako bi ste nešto shvatili, kao u papinim poslanicama i dokumentima koji se odnose na moral, seksualnost i teologiju općenito. Katekizam ne zaobilazi meritum stvari, jasan je i nedvosmislen, što se za Franjine izjave i dokumente ne može reći. Mnogi katolički mediji sada pokušavaju objasniti papine i kardinalove riječi i tumačiti što „točno“ piše u dokumentu „Fiducia supplicans“, umjesto da budu iskreni i kažu kako je ovaj dokument nedorečen, dvosmislen, nerazumljiv prosječnom vjerniku i podložan krivim tumačenjima. Papa Franjo i kardinal Fernandez ovim dokumentom dali su municiju njemačkim biskupima i onim drugim remetilačkim faktorima u Crkvi koji žele normalizirati homoseksualnost, poput isusovca Jamesa Martina iz SAD-a koji je oduševljen ovakvim razvojem situacije. Mislite li da je i on pogrešno protumačio što je pisac htio reći?