Kratki pregled operacije „Gusar“ („Zima 93“), poznatije kao „Maslenica“

Krajem 1992. godine bojišta su ušla u fazu smirenja, piše povjesničar Davor Marijan u pregledu hrvatskog ratišta u knjizi „Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat“. Na međunarodnom planu pregovaralo se o dovršetku rata i unutarnjem ustroju Bosne i Hercegovine. U Hrvatskoj nije bilo napretka prema mirnoj reintegraciji okupiranih područja, a normalan život u državi ometala je srpska okupacija dviju važnih prometnica, Jadranske magistrale, odnosno Masleničkog mosta i autoceste Zagreb – Lipovac na području zapadne Slavonije. Između te dvije opcije, hrvatsko vodstvo odlučilo se za oslobađanje šireg područja Zadra i odbacivanje srpskih snaga od Jadranske magistrale i Masleničkog mosta kojeg su hrvatske snage 21. studenog 1991. bile prisiljene srušiti kako bi se Zadar mogao lakše braniti. Napadna operacija Hrvatske vojske (HV) na zadarskom području dobila je naziv „Gusar“.

Zborno područje Split dobilo je zadatak da razbije i odbije srpske snage s područja Masleničkog ždrila i presiječe prometnice Gračac – Obrovac i Benkovac – Knin. Zborno područje Gospić trebalo je na sebe vezati snage Ličkog korpusa Srpske vojske Krajine (SVK) kako se ne bi mogle angažirati na sjevernodalmatinskom bojištu. Specijalna policija na Velebitu dobila je zadatak osvojiti Mali Alan i pomoći HV-u u blokadi Obrovca.

Napad je započeo 22. siječnja 1993. i u svega nekoliko dana hrvatske snage oslobodile su Maslenički most, Novigrad i šire područje zračne luke Zemunik. Napadne operacije završile su 27. siječnja i od toga datuma hrvatske snage prelaze u djelatnu obranu. Završivši s operacijom „Gusar“, 27. i 28. siječnja HV je oslobodio branu Peruću koju su srpske snage kao čin odmazde minirale, i u konačnici detonirale eksploziv, nakon što su se povukle snage UNPROFOR-a. Međutim, brzom reakcijom HV-a i sanacijom oštećenja spriječena je velika katastrofa, a Dalmaciji je osigurana bolja opskrba električnom energijom.

Glavni štab SVK već je 27. siječnja naredio protunapad i vraćanje teritorija koji su oslobodile hrvatske snage. Snažni protunapadi Sjevernodalmatinskog i Ličkog korpusa potrajali su 10 dana, a vrhunac su dosegnuli 1. i 2. veljače u borbama oko Kašića. Na međunarodnom planu, operacija „Gusar“ poslužila je da se Hrvatsku optuži za izazivanje rata. Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je rezoluciju 802 kojom je „snažno osudilo napade HV-a“ i zatražilo od hrvatskih snaga da se povuku na početne položaje, na što je vrlo oštro odgovorio tadašnji ministar obrane RH Gojko Šušak. Odbacio je sve teze međunarodne zajednice o „nepotrebnoj“ vojnoj akciji i ukazao na nesposobnost i neučinkovitost UNPROFOR-a u provođenju svojih zadaća, zbog čega je Hrvatska bila primorana poduzeti vojne mjere kako bi normalizirala život na tom području.

Do kraja ožujka 1993. u oslobađanju zaleđa Zadra i stjecanju povoljnijih položaja na Velebitu, te upornoj obrani dostignutih crta poginulo je 127 hrvatskih vojnika. U operaciji je nakratko bila oslobođena i Škabrnja, 43 dana IX. bojna HOS-a „Rafael Vitez Boban“ pod zapovjedništvom Marka Skeje branila je mjesto koje je 18. studenog 1991. teško stradalo nakon okupacije srpskih snaga koje su tog datuma pobile 43 civila i 15 branitelja.

Na mjestu srušenog Masleničkog mosta postavljen je pontonski most koji je često bio izložen topničkim napadima. Konačan mir i slobodu Zadranima i Hrvatima sjeverne Dalmacije donijela je operacija „Oluja“ u kolovozu 1995. godine.