Mandić o 'feminističkoj' propovijedi: Sposobnost da se slobodno darujemo drugome ne čini nas manje slobodnima

Petra Mandić iz Mosta također se osvrnula na „feminističku propovijed“ svećenika Krunoslava Karasa koji je kazao da žena „ne smije“ ulaziti u brak neemancipirana, odnosno bez obrazovanja i bez financijske neovisnosti.

„Žena treba biti neovisna, žena treba biti emancipirana. Netko će reći: 'Evo, vidi, feminista'. Pa i jesam u jednu ruku, da“, pohvalio se svećenik. Njegovu propovijed prenijela je i Severina, a mediji su oduševljeni. 

Kalinić odbacila tezu svećenika 'feminista' Krunoslava Karasa da žena 'ne smije' ulaziti u brak neemancipirana

Mandić:  Sloboda ne stanuje na bankovnom računu

 Mandić na Facebooku piše: „Ne želim živjeti u svijetu u kojem smo ženu oslobađali od toga da mora ovisiti o muškarcu, da bismo joj na kraju rekli da sada mora biti neovisna o njemu, da njih dvoje ne smiju biti jedno da bi imala vrijednost. Jer gdje je u tom 'moraš' sloboda?“, pita Mandić.

Potom nastavlja: „Žena nije slobodna zato što zarađuje svoj novac, kao što nije neslobodna zato što se u nekom razdoblju života financijski oslanja na svoga supruga, jer sloboda ne stanuje na bankovnom računu, a dostojanstvo žene nije na njezinoj platnoj listi. Ono postoji prije svake diplome, prije prvog zaposlenja, prije braka, majčinstva i karijere, pripada joj samim time što jest i nije joj ga dao ni muškarac, ni društvo, ni država, ni poslodavac da bi joj ga bilo tko od njih mogao oduzeti“.

Dodaje da se zato slaže s vlč. Krunoslavom Karasom kada kaže da žena nije stvorena da šuti dok muškarac vlada i gospodari, „jer naravno da nije, muškarac i žena jednakog su ljudskog dostojanstva i nikakva financijska ovisnost jednom ne daje pravo vladati drugim“.

Međutim, nastavlja dalje, „ali kada iz toga izvedemo zaključak da žena prije braka 'mora' biti obrazovana i zaposlena, da 'mora' imati svoj kruh u rukama i da 'ne smije' ovisiti o muškarcu, tu se više ne slažem“.

Walsh: Feminizam je najgora stvar koja se ikada dogodila Zapadnoj civilizaciji

 'Život ne vodi knjigovodstvo. Ljubav još manje'

 Ovako to obrazlaže: „Jer mislim da smo negdje putem počeli miješati dvije potpuno različite stvari, slobodu i neovisnost, i pritom zaboravili nešto duboko ljudsko, čovjek nije stvoren da nikoga ne treba. Čovjek je biće odnosa. Volimo, vežemo se, vjerujemo i oslanjamo jedni na druge, nekada mi nosimo druge, nekada oni nose nas, a sposobnost da se slobodno darujemo drugome ne čini nas manje slobodnima, upravo suprotno“.

Smatra kako bi brak trebao biti najdublje takvo zajedništvo, ne zajednica dvoje ljudi koji cijeli život paze da jedno o drugome slučajno ne postanu previše ovisni, nego „dvoje ljudi koji svakoga dana ponovno odlučuju biti jedno, bez gospodara i bez sluge, bez borbe za prevlast i bez računanja tko je važniji, tko više zarađuje, čija je karijera vrjednija i tko bi bez koga mogao“.

Mandić potom nastavlja dalje: „Dvoje ljudi od kojih je svatko spreman prvi oprostiti, prvi popustiti kada treba, prvi pružiti ruku kada postane teško, voljeti drugoga kao samoga sebe, nositi ga kada više ne može i dopustiti njemu da nosi tebe kada ti više ne možeš. I ništa od toga ne briše pojedinca, naprotiv, jer to 'mi' ima smisla samo dok čuva dva jednako vrijedna 'ja'. Jednako smo vrijedni, jednako jedinstveni upravo u svojoj različitosti, jednako potrebni i jednako dostojni ljubavi samim time što jesmo“.

Zatim piše: „U jednom razdoblju možda će više zarađivati on, u drugome ona, možda će jedno ulagati više u posao, drugo više u djecu i dom, a možda će život jednoga dana sve okrenuti naglavačke pa će jedan od njih zbog bolesti, djece, gubitka posla ili nečeg desetog potpuno ovisiti o drugome. Život ne vodi knjigovodstvo. Ljubav još manje. I zato međusobna ovisnost nije isto što i podređenost, jer problem nije u tome što se dvoje ljudi oslanjaju jedno na drugo, nego nastaje onda kada jedan povjerenje, ljubav ili ranjivost drugoga pretvori u sredstvo moći nad njim. To nikada nije ljubav“, zaključuje Mandić.

Novinarka Ines Sabalić želi tužiti Matu Šimundića zbog izjave da je feminizam zločinačka ideologija

Emancipacija koja priznaje samo jedan 'ispravan' izbor prestaje biti emancipacija

 Stoga, piše dalje, „zato ženi ne bih propisivala ni ovisnost ni neovisnost, dala bih joj slobodu da se obrazuje, da radi, da gradi karijeru, da bude sposobna sama zaraditi svoj kruh, ali i da slobodno odluči dio svoga života posvetiti djeci, domu ili obitelji i osloniti se na čovjeka s kojim je odlučila dijeliti život, a da joj nitko zbog toga ne objašnjava kako je manje emancipirana“.

To ovako obrazlaže: „Jer emancipacija koja priznaje samo jedan 'ispravan' izbor prestaje biti emancipacija. I možda zato mladim ženama ne bih rekla 'nikada nemojte ovisiti o muškarcu', nego bih im rekla da dobro biraju čovjeka kojem će vjerovati, da ne biraju onoga koji će njihovu ljubav, povjerenje ili ranjivost pretvoriti u svoju moć, nego onoga kojem mogu pružiti ruku bez straha da će zbog toga izgubiti sebe, ali i da one njemu budu upravo takva osoba. Jer ljubav nije natjecanje u tome kome onaj drugi manje treba“, dodaje.

Završava ovako: „Ljubav je kada dvoje slobodnih ljudi imaju dovoljno povjerenja jedno u drugo da od 'ja' i 'ti' svakoga dana ponovno biraju stvarati 'mi', a da pritom ni jedno od njih nikada ne izgubi svoje jednako i neotuđivo dostojanstvo. Ovaj početak mi je znatno jači jer odmah postavlja paradoks: ako smo se borili protiv toga da žena mora biti ovisna, ne možemo završiti tako da joj sada propišemo da mora biti neovisna. U oba slučaja problem je ista riječ, 'mora'“.

Obuljen Koržinek našim novcem plaća feministice da pružaju otpor 'rodnim dezinformacijama'