Marijačić: Ako je u Republici Hrvatskoj legitiman i dopustiv osjećaj jugonostalgije, zašto isto ne bi vrijedilo i za NDH?

Glavni urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić opet se na svom Facebook profilu osvrnuo na konferenciju za medije Milorada Pupovca koji je, desetak dana nakon što je proslavio četnički pokolj Hrvata u Drugom svjetskom ratu, docirao o domoljublju, Ustavu i demokraciji povodom navodnih „skandala“ u Kninu koji su ga duboko uznemirili. Poglavito je riječ o pozdravu „Za dom spremni“. Marijačić iznosi nedvosmislen i jasan stav: „Ničega spornog nije bilo 5. kolovoza u Kninu, na proslavi 31. obljetnice oslobodilačke akcije Oluja, Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti. Ni u službenome, ni u neslužbenome dijelu programa!“.

Ivica Marijačić: Besramni Pupovac koji se klanjao četnicima opet vrišti protiv proslave 'Oluje'

Zatim nastavlja: „Točno je da su HOS-ovci i ove godine koristili svoj pozdrav Za dom spremni i točno je da su pjevali pjesme u čast vojskovođama iz doba NDH Juri i Bobanu. A zašto ne bi pjevali?“, pita Marijačić.

Marijačić: Jugoslavija je, za razliku od NDH, bila apsolutno zlo!

 To argumentira ovako: „Niti je zabranjen pozdrav Za dom spremni niti je zabranjena pjesma Evo zore, evio dana, evo Jure i Bobana. Kao što ni Jure Francetić i Rafael Boban nisu nikada ni optuženi, a kamoli osuđeni za ratne zločine. Oni su ratni zločinci samo u bolesnoj pročetničkoj uobrazilji pojedinaca zatrovanih jugosrpskom mitomanijom“, napisao je na Facebooku.

Potom kazuje: „To što se taj pozdrav i ta pjesma ne sviđaju nekim pojedincima, to je njihov, a ne hrvatski problem, tu im nema pomoći. Ako je u Republici Hrvatskoj legitiman i dopustiv osjećaj jugonostalgije, kao i manifestacije u svezi s njime, zašto barem podjednako ne bi bio legitiman i dopustiv osjećaj nostalgije za NDH. Zašto bi jednima povijest bila teret, drugima ne. Kada nekakav zbor bezidentitetskih spodoba na Tomaševićevoj proslavi pokraj Save ili usred Zagreba, ili pak u Brezovici, izvodi jugoslavenske pjesme i koračnice u čast krvavome zločincu Titu, onda to ne uzbuđuje ove dežurne društvene higijeničare“, prokazao je licemjerje Pupovca i čitave ljevice.

Marijačić ustvrđuje kako je Republika Hrvatska samosvojni politički i državotvorni subjekt nastao u Domovinskome ratu i ne naslanja se na propale totalitarizme. Ali, piše dalje, „ako ćemo praviti minucioznu analizu, onda i Republika Hrvatska i Domovinski rat slijede ideju i poriv za slobodom i samostalnom državom iz doba NDH i iz ustaškoga pokreta, kao i iz pokreta prije njih“.

S druge strane, „Iz Jugoslavije ne nasljeđuju baš ništa“. Ovako to argumentira: „Jugoslavija je bila, ostala i bit će negacija Hrvatske, NDH nije bila stotpostotna negacija Hrvatske nego neuspjeli pokušaj ostvarenja jedne te iste ideje na povijesnoj lenti vremena, ali i nakon neuspjeha ostala je ista energija kod istih ljudi koja ih je pokrenula pola stoljeća kasnije u pobjedonosni pokret“.

Zatim iznosi stav kako bi se već jednom svi ti jugonostalgičari zauvijek trebali suočiti sa sljedećom istinom: „Jugoslavija je, za razliku od NDH, bila apsolutno zlo!“.

Ivica Marijačić: Hrvatski tjednik prvi po prodaji, a zadnji po prihodima od oglasa

 'Ako se slavljenicima i omaknuo neki neprimjereni stih ili uzvik, pa što onda?'

 Potom se Marijačić vraća na „Oluju“ i njezinu proslavu 5. kolovoza pitajući tko je to povrijeđen proslavom obljetnice Oluje u Kninu?

„Milorad Pupovac koji je samo prije nekoliko dana proslavljao četnički ustanak u Srbu u kojemu je počinjen genocid nad Hrvatima, čovjek koji se klanjao ljudima koji su na ražnju ispekli hrvatskoga svećenika don Jurja Gospodnetića i koji je nanio Hrvatskoj toliko zla svojim namjernim lažima tijekom svih ovih godina te, napokon, čovjek čija je kuća bila četnički štab u doba agresije 90-ih a cijela mu obitelj bila aktivna u oružanoj agresiji na Hrvatsku. Zatim novinarka Jelena Lovrić koja je 90-ih otvoreno i nestrpljivo pozivala JNA da pošalje tenkove i pregazi Tuđmanovu Hrvatsku. Ili netko treći, podjednako zatrovan lažima jugosrpske historiografije. Sve vjerodostojni moralni autoriteti, nema što!“, oštar je bio Marijačić.

Donosi i svoj sud o proslavi u Kninu: „Ne, u cjelini proslava obljetnice Oluje u Kninu bila je posve primjerena, čak i s manje nacionalnoga patosa nego što bi ga bilo trebalo biti i s manje nego što bi ga pokazivala bilo koja druga zemlja kada bi imala takvu slavnu pobjedu“, tvrdi Marijačić.

Osvrće se i na uzvike i stihove koje Pupovac smatra spornim: „A ako se slavljenicima i omaknuo neki neprimjereni stih ili uzvik, pa što onda? Njihova nesumnjiva spremnost da sutra, u slučaju potrebe, životima svojim brane Republiku Hrvatrsku kao i njihovi očevi, pokriva i debelo amortizira taj mali 'hendikep'“, smatra.

Marijačić zaključuje: „Ako je ova država komunistima i četnicima oprostila ili nije kaznila sve te masovne i pojedinačne pokolje Hrvata i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu, od Bleiburga, Maclja do Ovčare i Škabrnje, onda samo mrzitelji i protivnici Republike Hrvatske mogu egzaltiranim mladim i starim Hrvatima za zlo uzimati poneki neprikladni stih“.

Zurovec podsjeća: Do danas se ni Šimpraga ni Pupovac od tih stavova nisu nedvosmisleno ogradili