Mario Perković: Kolosalno licemjerje i moralno sljepilo tzv. 'Hoda za slobodu'

U suvremenom javnom prostoru svjedoci smo nevjerojatne inverzije pojmova, a najnoviji primjeri s riječkih ulica i njihovog takozvanog „Hoda za slobodu“ ogolili su tu licemjernu matricu do same srži. S jedne strane imamo političku ljevicu i njihove perjanice koje redovito ispunjavaju medijski eter frazama o „ljudskim pravima“, „slobodi“ i „zaštiti najslabijih“, a s druge strane istu tu strukturu koja pod geslom „naš izbor“ grčevito brani pravo na oduzimanje života i napada liječnike zbog priziva savjesti. Riječ je o kolosalnom licemjerju i moralnom sljepilu koje se više ne smije prešućivati, a ponajmanje tolerirati pod krinkom nekakvog napretka. Vrijeme je da se tom ideološkom narativu pristupi hladne glave, s pozicije neoborivih pravnih činjenica, ustavnih normi i elementarne logike ljudske odgovornosti. Piše Mario Perković.

Sulude poruke na maršu kulture smrti u Rijeci: Moralno je odbiti braniti zemlju, ali je prihvatljivo usmrtiti nerođeno dijete?!

Pravno gledano, stvar je kristalno jasna i tu nikakva ideološka gimnastika ne može pomoći jer članak 21. Ustava Republike Hrvatske nedvosmisleno propisuje da svako ljudsko biće ima pravo na život. Kao da to nije dovoljno jasno, Ustavni sud Republike Hrvatske je još 2017. godine kroz ocjenu ustavnosti postojećeg zakonskog okvira potvrdio da se pravo na život proteže i na početak postojanja, odnosno na stadij začeća. U prilog tome govori i Preambula Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda na koju se ista ova ljevica rado poziva kad joj to politički odgovara, a koja izričito nalaže da djetetu, zbog njegove tjelesne i mentalne nezrelosti, treba posebna skrb i zaštita kako prije tako i nakon rođenja.

Perković: Propust ili nemar pojedinca ne smije biti opravdanje za gašenje tuđeg života

 Biološki i pravni temelj su neoborivi: plod koji nastane začećem posjeduje jedinstven, neponovljiv ljudski genetski kod i predstavlja samostalni život. Zakonodavac i država imaju temeljnu ustavnu obvezu štititi one koji se ne mogu sami braniti, a ignorirati ove norme zato što se ne uklapaju u trenutačne političke trendove znači rušiti temelje pravne države.

Najveći apsurd takozvanog pro-choice narativa leži u potpunom odbacivanju individualne odgovornosti. Današnje moderno društvo nudi nezamisliv spektar metoda kontracepcije, prevencije i planiranja obitelji od osnovne zaštite do trajnijih metoda poput vazektomije ili podvezivanja jajovoda, koje su dostupne svima koji žele preuzeti kontrolu nad svojim životom. Zato se s punim pravom postavlja ključno pitanje, lišeno svake ideološke magle: zašto se odgovornost prebacuje na nerođeno, nevino biće, umjesto da se inzistira na odgovornosti onih koji su stvorili uvjete za začeće?

Propust ili nemar pojedinca ne može i ne smije biti opravdanje za gašenje tuđeg života. Inzistirati na apsolutnoj slobodi bez preuzimanja posljedica zapravo je vrhunac egoizma, jer pravda ne poznaje selektivnost i nevin čovjek, makar bio u najranijoj fazi razvoja, ne može plaćati cijenu nečije neodgovornosti.

Kult smrti protestira protiv kulture života: Podržava ga i HDZ dok kupuje automobile sa sedam sjedala

 Pravna država počiva na zaštiti najslabijih, a ne na njihovom eliminiranju radi komocije

 Gledajući te njihove povorke i performanse, vidi se da je najveća politička podvala ljevičarskih aktivista zapravo prisvajanje monopola na empatiju. Isti ti ljudi koji šeću gradovima tražeći ukidanje zakonske zaštite života i zagovarajući izbor nauštrb golog opstanka, sebe nazivaju socijalno osjetljivima. I što je najbolje, kada im na argumente o zaštiti nevinog života ponestanu ijedan pravni i racionalni temelj, posežu za najjeftinijim trikom iz svog ideološkog arsenala lijepljenjem etikete fašisti svima koji se usude progovoriti. Kakva epska zamjena teza! Proglasiti fašizmom borbu za život onih koji nemaju glas, dok istovremeno politički zagovaraš selekciju i uskraćivanje osnovnog ljudskog prava, mogu samo političke strukture koje su potpuno izgubile moralni kompas.

Hrvatski narod, radnici, ratni veterani, socijalno ranjivi slojevi, srednja klasa, ali i nerođeni čine jedinstvenu cjelinu. Svi oni moraju se promatrati kao cjelina, a prava se ne mogu parčati i dijeliti prema tome što u određenom trenutku odgovara političkim elitama ili ljevičarskim trendovima. Pravna država počiva na zaštiti najslabijih, a ne na njihovom eliminiranju radi komocije. Borba za dostojanstvo čovjeka ne poznaje iznimke i ne počinje onda kada to ljevici politički odgovara, nego od samog početka. Vrijeme je da se prestane s ideološkim obmanama i da se zakoni Republike Hrvatske počnu primjenjivati onako kako su napisani u zaštitu života bez iznimke.

Kalinić o transparentu s 'Hoda za slobodu': 'Aj probaj, pa vidi što se dogodi kad naljutiš katoličku mater'