Milanović o ratu u Ukrajini prije 10 mjeseci: Koji je cilj ovog rata? Pobjeda protiv nuklearne supersile?

Što god mislili o predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, po pitanju rata u Ukrajini zauzeo je realan i promišljeni stav. Ujedno je to i stav koji bi svaka malena država na europskom kontinentu trebala zauzeti. Za razliku od premijera Plenkovića koji slijepo slijedi Ursulu von der Leyen i globalne elite, Milanović razumije da je rat u Ukrajini posljedica tri desetljeća agresivne i isključive politike SAD-a i NATO-a prema oslabljenoj Rusiji nakon raspada SSSR-a. Plenković nema stav, što nije ni čudno za čovjeka koji nema kičmu. Ukrajini je poslao oružje i tko zna koliko milijuna eura smatrajući da se Ukrajina nalazi u istom položaju kao i Hrvatska 1991. i da će na isti način za nekoliko godina blistavim vojnim akcijama pobijediti Ruse na bojnom polju i osloboditi sva okupirana područja. Ignorirajući povijest, Plenković tvrdi da je Rusija neprovocirano napala Ukrajinu.

Prije deset mjeseci predsjednik Milanović novinarima je očitao lekciju o nedavnoj povijesti i realnoj politici i diplomaciji u vezi s ratom u Ukrajini. Video o kojemu ćemo govoriti možete pronaći na Youtube kanalu Jutarnjeg lista pod naslovom „Milanović o ratu u Ukrajini: Netko od 2014. do 2022. provocira Rusiju“.

Educirani i mudri novinari tada su upitali Milanovića što je mislio sa izjavom da se slanjem oružja u Ukrajinu samo produžuje rat. Odgovorio im je da je jedini način da se zaustavi rat prestanak slanja oružja, jer se rat u Ukrajini može riješiti samo diplomacijom, a ne sveopćim sukobom sa nuklearnom silom. Novinar ga je upitao što je alternativa ukrajinskoj obrani, na što mu je Milanović odgovorio – diplomacija. Uvidjevši da su novinari na liniji globalističkog narativa o pobjedi Ukrajine, Milanović im je svima postavio pitanje: „Koji je cilj ovog rata? Je li to pobjeda protiv nuklearne supersile koja ratuje na svojoj granici u drugoj državi u koju je upala? Može li se takvu državu pobijediti konvencionalnim sredstvima? Koji je odgovor?“ Uslijedila je šutnja novinara, nakon čega je Milanović nastavio: „Je li to moguće? Kako je se može pobijediti? Tako da je se raskomada? Pa da onda u očaju ispali onih 6000 glavica i glavuša nuklearnih koje ima, i da onda idu svi doma plačući. Je li to rješenje?“

Nastavio je i rekao kako je jedino racionalno rješenje pregovarati, a ne ratovati „As long as it takes?“ (Koliko god bude trebalo), kako je sam rekao. Zatim je rekao da Europa također plaća cijenu rata, a SAD koji je započeo rat plaća najmanje. Na tu misao nadovezao se rekavši kako su svi uložili puno i politički i vojno i financijski i sada se ne mogu dostojno povući i opravdati svoje poteze. Vjerojatno je htio reći da je SAD daleko od Europe koja s Rusijom dijeli granicu i gospodarske veze.

Progovorio je i o ruskom pogledu na rat, o čemu mediji i navijači rata u Ukrajini ne žele čuti. Ruska perspektiva otkriva nam mnogo o uzrocima rata i namjerama Rusije. Milanović je rekao: „Računajte da je njima (op.a. Rusima) to kao Meksiko, ili kao Kanada. To je to, oni to tako gledaju, i nema tu moraliziranja je li to krivo ili pravo. To je stvarno. To je opasno i to govorim već godinu dana, i prije napada na Ukrajinu. I ništa se nije promijenilo.“ Istaknuo je kako od 2014. do 2022. netko provocira Rusiju sa namjerom da ovaj rat izbije. I izbio je. Opet je postavio pitanje novinarima: „Koji je plan?“ Zatim je nastavio o slanju tenkova u Ukrajinu i rekao da oni ništa neće promijeniti na bojnom polju jer svaki tenk pod pravim kutem gori: „Ruski gore, američki gore, njemački gore… nije to nikakvo super sofisticirano oružje…“

Završivši sa svojim pregledom rata u Ukrajini Milanović je postavio još jedno pitanje: „Koje je rješenje?“ Rekao je da on nema odgovor, ali bi ga trebao imati Washington. Napomenuo je kako je sama Ursula von der Leyen, sada prije godinu dana, govorila o 100 000 mrtvih ukrajinskih vojnika, što znači još 250 000 ranjenih. „Koje je rješenje? Da Ukrajina ostane bez muškaraca?“, rekao je Milanović govoreći o nadmoći ruske vojske u naoružanju i ljudstvu.

„A što ako se Ukrajina želi braniti, treba li joj pomoći?“, pitao ga je tada novinar koji kao da je prespavao Milanovićev govor. Predsjednik mu je kratko odgovorio razočaran u njegove intelektualne dosege: „Kakva su to pitanja? Jeftino. Nakon godinu dana niste apsolutno ništa naučili.“ Na kraju ovog zanimljivog susreta s novinarima, Milanović je uputio oštru kritiku svima koji su u zadnje vrijeme postali veliki zagovornici nastavka rata i borbe s Rusijom: „Ovo nije pitanje morala, gdje ljudi koji su do jučer bili razdragani pacifisti u cvjetnim haljinicama, odjednom bi se napili krvi nekome, ali ne oni, nego preko tuđe grbače. Ovo je u određenoj mjeri duboko nemoralno, što radimo kao kolektivni Zapad, koji u biti ne postoji, jer tu nema rješenja. Rješenje nije promjena vlasti u Rusiji. Dapače, njemački tenkovi u Harkovu samo će dodatno homogenizirati Ruse. Politički će ih homogenizirati. Zbližit će ih sa Kinezima – to se događa. Ovo je politički neinteligentno što se radi, štetno za Zapad.“

Zaključio je s mišlju da se Hrvatska od ovog rata mora maknuti i distancirati, ne djelovati kao „cirkuska pudlica“ SAD-a i NATO-a. Osuda agresije i humanitarna pomoć da, ali snažniji angažman Hrvatske bio bi smrtno opasan potez. Više o razmjeni političko-diplomatskih stavova Milanovića i novinara oko Ukrajine pogledajte sami u priloženom videu. Pokušajte zaboraviti tko priča i ukoliko ste gorljivi branitelj Ukrajine u ovom tragičnom ratu, pokušajte promisliti koliko je za tu državu opasno produživati rat protiv nuklearne sile koja ima apsolutnu nadmoć na bojnom polju, i to svega par stotina kilometara od svog glavnog grada.