Mlinarić najavio da će spriječiti Pupovčevo bacanje venca u Dunav

Na konferenciji za novinare u Hrvatskom saboru zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić najavio je da će spriječiti provokaciju Milorada Pupovca 17. studenog, dan prije državnog praznika Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Predsjednik Vlade… ne, predsjednik Samostalne Demokratske Srpske Stranke Milorad Pupovac svake godine prije tužne obljetnice pada Vukovara dolazi na obalu Dunava i baca „venac“ sa srpskom trobojnicom u čast srpskim žrtvama Vukovara. Iz SDSS-a navode kako je vijenac za stradale srpske civile, poglavito iz mjeseca srpnja 1991. godine kada su Blago Zadro i njegovi suborci očistili Borovo Naselje od srpskih terorista. Sasvim je jasno da je ovaj Miloradov performans čin provokacije i pokušaja izjednačavanja krivnje za rat u Hrvatskoj od 1991. do 1995. Ako je vijenac za srpske civilne žrtve, zašto ga baca dan prije pada Vukovara kada su izvršeni najveći pokolji nad Hrvatima u Domovinskom ratu? Osim ako ne baca vijenac za one srpske „žrtve“ koje su tri mjeseca u tisućama padale pred odlučnom hrvatskom obranom.

Jedan od onih koji je sudjelovao u toj obrani bio je i Stipo Mlinarić, pripadnik Turbo voda i suborac Blage Zadre, zatočenik srbijanskih koncentracijskih logora i brat ubijenog Hrvata na Ovčari. „Najavio sam prošle godine da Milorad Pupovac više neće bacati vijenac u Dunav i da neće prljati žrtvu Vukovara. Ja do svoje riječi držim i ove godine Pupovac neće baciti vijenac. Nismo mi siledžije, nasilnici niti huligani, ali postoji crta ispod koje se ne ide, a ovo je ta crta“, rekao je Mlinarić. Dodao je i da će u tu svrhu napraviti lanac, odnosno živi štit pored Dunava kako Milorad ne bi mogao baciti svoj vijenac. Upitan koliko će ljudi tamo dovesti, Mlinarić je rekao 100, 1000 ili 5000. Osim najavljene akcije, Mlinarić je upozorio javnost da Pupovac tim činom krši 8. članak Zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta koji propisuje mjesta gdje se odaje počast žrtvama. Na kraju, rekao je da je Pupovac slobodan bacati vijence za navodne srpske žrtve u srpnju i kolovozu, ali dan prije obljetnice pada grada to neće moći učiniti.

Reakcija SDSS-a i Pupovca je sasvim očekivana. Nakon što se Mlinarić sukobio s najboljim hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem koji je 1991. imao 21 godinu i prozvao ga za koaliranje s teroristima iz SDSS-a, Pupovac je sa svojom uplakanom braćom i sestrama sazvao konferenciju za medije kako bi uvjerio hrvatsku javnost da je SDSS mirotvorna stranka. Ne samo što su Milorad i SDSS mirotvorni, oni su i žrtve mržnje radikalne desnice u Hrvatskoj. Predsjednik Kluba SDSS-a Boris Milošević odbacio je tvrdnju da njegova stranka ima četnički predznak nazvavši to govorom mržnje. Dragana Jeckov podijelila je s medijima da ju žaloste napadi na njezinu mirotvornu stranku. Milorad Pupovac pozivao se na predsjednika Tuđmana koji je surađivao sa pobunjenim Srbima prilikom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Tada su bili spremni na suradnju, ali tek nakon što su njihovu zapadnu braću pomele operacije „Bljesak“ i „Oluja“.

Svima koji se ne slažu sa SDSS-ovim načinom odavanja počasti žrtvama Vukovara i Škabrnje poručio je sljedeće: „Zabranjivati takve geste i privatizirati ih politički nije dobro za politiku sjećanja i kulturu mira i tolerancije“. Koliko je SDSS mirotvorna stranka svjedoči činjenica da je predsjednik njene glavne skupštine Vojislav Stanimirović, srpski okupacijski gradonačelnik Vukovara koji je 1991. vukovarsku bolnicu nazvao „poslednjim ustaškim bastionom“. Predsjednik Izvršnog odbora je Bogdan Rkman, bivši novinar na okupiranom teritoriju Hrvatske, ratni „izveštač“ i propagandist srpske terorističke paradržave Republike Srpske Krajine. Miloradov SDSS prepun je takvih članova koji su otvoreno bili na strani JNA i srpskih pobunjenika. I samog Pupovca mnogi smatraju odgovornim za neuspjeh pregovora o povratku dr. Ivana Šretera koji je zarobljen i ubijen u kolovozu 1991. O tome gdje se nalazi njegovo tijelo, pretpostavlja se da bi Pupovac to trebao znati.

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić i njegovi preživjeli sumještani osudili su prošlogodišnji noćni poklon žrtvama SDSS-ove Anje Šimprage, te pokrenuli peticiju za sprječavanje njezinog dolaska ove godine. Unatoč najavama iz Vukovara i Škabrnje, Pupovac je rekao kako će SDSS i njegovi miroljubivi članovi naći načina za poklon svim žrtvama. Hrvatski branitelji, stradalnici Domovinskog rata i obitelji poginulih su netolerantni i potiču podijele, a humanisti iz SDSS-a znaju kako se klanja žrtvama, ako je vjerovati Miloradu Pupovcu.

Kada bi Miloradu, Vojislavu, Borisu, Dragani i Anji doista stalo do žrtava i odavanja počasti Vukovaru i Škabrnji tada bi jasno osudili velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i distancirali se od teze o građanskom ratu i podijeljenoj krivnji koju nameće Beograd. Kada bi doista suosjećali s hrvatskim narodom, vijence bi polagali i u Kninu na Dan pobjede. Srpska trobojnica na "vencu" 17. studenog i naricanje za Krajinom 5. kolovoza govori nam sve što trebamo znati o politici SDSS-a. Hrvatsku državu nikada nisu prihvatili, a ratni poraz primorao ih je da se „transformišu“ u mirotvorce, europejce i – žrtve.