Na tiskovnoj konferenciji Svete Stolice o radu Sinode govorilo se i o LGBT populaciji među izbjeglicama

Novinarima je u Tiskovnom uredu Svete Stolice predstavljen dotadašnji rad Sinode o sinodalnosti. Predsjednik Komisije za informiranje Sinode dr. Paolo Ruffini izvijestio je da je 35 manjih grupa raspravljalo o različitima aspektima opće teme: „Sudjelovanje, odgovornost i autoritet. Koji procesi, strukture i institucije u misijskoj sinodalnoj Crkvi?“ Glavni naglasak promišljanja i rasprave bilo je pitanje migranata i izbjeglica. Što više vijesti izlazi o Sinodi, pitamo se radi li se o događaju kojeg vodi i organizira Katolička crkva ili neka civilna udruga, protestantska crkva, ili možda kombinacija te dvije opcije?

Nadbiskupa Mpaka iz Južnoafričke Republike zateklo je pitanje prisustva LGBT populacije među izbjeglicama. Treba pokazati suosjećanje i ne diskriminirati, smatra nadbiskup Mpako, te dodaje da se Crkva drži kršćanske antropologije, ali traži načine da se LGBT osobe osjećaju kao kod kuće u Crkvi. „Smatram da se to neće uskoro riješiti jer imamo tradiciju koja postoji dugo vremena“, završava Mpako. Biskup Brownsvillea iz Teksasa mons. Daniel Ernest Flores nadovezao se i rekao kako Crkva ne bi trebala pitati tko je kakve seksualne orijentacije kada želi pomoći izbjeglicama. Posebno je ovdje zabrinjavajuća izjava nadbiskupa Mpaka koji smatra da se pitanje LGBT-a u Crkvi neće riješiti još dugo vremena zbog crkvene tradicije po tom pitanju. Što je time htio reći? Rješenje postoji u prihvaćanju učenja Crkve, sakramentu ispovijedi i primanju Euharistije. Crkva nije ta koja se mora mijenjati, već grešnik.

Biskupi nisu iskoristili priliku novinarima ukazati na učenje Crkve o takozvanoj LGBT populaciji čiji termin Crkva ne bi trebala usvojiti niti ga legitimirati. Katekizam Katoličke crkve vrlo je jasan po tom pitanju. Stvoreni smo kao muško i žensko i imamo jednu zadanu i prirodnu seksualnost, a sve ostalo što nije Božji naum po tom pitanju je devijantnost i teški grijeh. Ovdje se također pravi razlika između sklonosti, koja sama po sebi nije grijeh, i prakticiranja tih sklonosti. Te osobe treba prihvatiti i pozvati na obraćenje kao što se prihvaća sve grešne ljude. Ukratko, možemo to sažeti u Isusovu rečenicu: „Idi i ne griješi više.“ Problem nastaje kada se prihvaća pretpostavka da se ljudi rađaju kao LGBT i da je to njihova nepromjenjiva antropološka i duhovna stvarnost. Najpoznatiji promotor te homoseksualne propagande i zagovornik tzv. „LGBT katolika“ jest američki isusovac James Martin koji je također sudionik Sinode i zasigurno s oduševljenjem priprema svoje ideje koje voli upakirati u lažno suosjećanje, brigu i prihvaćanje, pritom vješto izbjegavajući izreći stav Katoličke crkve po tom pitanju u njegovoj cijelosti.