Najpoznatijem ateistu na svijetu Richardu Dawkinsu nedostaje kršćanska kultura

Stanje na Zapadu u vrijednosnom, kulturološkom i civilizacijskom smislu toliko se pokvarilo i postalo neprepoznatljivo da su i ateisti i zvijezde ljevice počele naricati i plakati za Europom koja je postojala prije desetak i više godina, odnosno prije masovnih migracija ljudi iz Trećeg svijeta koji su sa sobom donijeli islam, vlastitu (ne)kulturu i prijezir prema državama gdje su dobili utočište, socijalnu pomoć i prava kakva nemaju niti državljani zemalja koje su ih primile. Europske zapadne metropole i veliki gradovi postali su nesigurni, prljaviji i sve sličniji prizorima kakve gledamo u gradovima onih država gdje ne postoje visoki higijenski standardi. Ukoliko vas je uvrijedilo ovih prvih par rečenica, duboko se ne ispričavam i konstatiram: zapadna kršćanska civilizacija je najbolja civilizacija u ljudskoj povijesti i onoga trenutka kada se kršćanstvo počelo zanemarivati i otvoreno isključivati iz društva i zakona, započela je degradacija i postupno propadanje civilizacije koja je svijetu donijela ekonomski prosperitet, ljudska prava i slobode, modernu znanost i tehnologiju koja je unaprijedila živote ne samo na Zapadu, već i u cijelom svijetu. Danas, uvozeći Treći svijet bez ikakve kontrole i standarda i Zapad postaje Treći svijet, odnosno kolonija Trećeg svijeta. Imigranti u golemoj većini odbacuju zapadne vrijednosti i otvoreno govore onima koji su ih otvorena srca i šuplje glave primili kako će ih pokoriti svojim brojevima, odnosno natalitetom, te uvesti šerijat. Prije nekoliko godina to je bila teorija zavjere, desničarsko plašenje naroda, ksenofobija najgore vrste, a danas i sami ljevičari nariču i plaču za kršćanskom Europom u kojoj žene slobodno šeću ulicama, a policija ne ispucava tridesetak metaka usred bijela dana u pomahnitalog migranta s krvavim nožem.

Svega toga postao je svjestan čovjek koji je cijeli život posvetio borbi protiv kršćanstva, ali i svih ostalih religija, odnosno negiranju postojanja Boga – Richard Dawkins (83), molekularni biolog i evolucionist, najpoznatiji po svom djelu „The God Delusion“ iz 2006. godine. Ono što je Isus Krist kršćanima, to je Dawkinsu Charles Darwin koji je za njega i njegove vjerne pratitelje mesija znanosti, čovjek koji je svojom teorijom evolucije zadao posljednji udarac kršćanstvu i ideji Boga. Svijet je nastao ni iz čega, iz slučajne eksplozije, sve je besmisleno, relativno, duša ne postoji, čovjek je tek skup kemikalija i atoma čija je jedina svrha prenijeti gen na sljedeću generaciju. Dawkins je desetljećima radio na pokušaju uništenja kršćanstva zagovarajući ateizam kao jedini razuman i smisleni pogled na svijet, ne uviđajući činjenicu da bez Boga nema ni razuma ni smisla života. Kako ateist uopće može vjerovati vlastitom razumu koji je potekao iz slučajnosti i nasumičnog preslagivanja atoma i molekula?

Danas, 2024. godine i u 83. godini života Richard s nevjericom gleda na svoju zemlju i Stari kontinent koji se pretvorio u suštu suprotnost kršćanstvu. Međutim, najpoznatiji ateist svijeta koji će kroz koju godinu, ako ne i ranije, spoznati da Boga ima i da je bio u krivu cijeli svoj život, za britanski radio LBC izjavio je kako se identificira kao kulturalni kršćanin: „Smatram da smo kulturalno kršćanska zemlja, i sebe nazivam kulturalnim kršćaninom. Nisam vjernik, postoji razlika između vjernika kršćanina i kulturološkog kršćanina. Volim kršćanske himne i božićne pjesme i osjećam se kao kod kuće u kršćanskoj kulturi, i u tom smislu smatram da smo kršćanska zemlja. Ne bih bio sretan čovjek kada bismo primjerice izgubili naše katedrale i prekrasne župne crkve. Dakle, nazivam se kulturalnim kršćaninom i smatram da bi bilo zbilja užasno kada bismo kršćanstvo zamijenili nekom drugom religijom“. Dawkins se posebno plaši islama koji je postao britanska stvarnost: „Kada bih morao birati između kršćanstva i islama, birao bih kršćanstvo svaki put“, rekao je Dawkins dodavši i kako je kršćanstvo izvorno vrlo pristojna i mirna religija, za razliku od islama. Iako je kritičan i prema kršćanstvu i prema islamu oko položaja žena, Dawkins islam smatra izrazito neprijateljski raspoloženim prema ženama. U zaključku svoje opservacije propasti zapadne civilizacije i svoje države Dawkins kaže: „Prepoznao sam benefite života u kršćanskoj zemlji i uživao sam živjeti u kulturološki kršćanskoj zemlji, ali i dalje ne vjerujem niti jednoj riječi kršćanske vjere“.

Heroj svjetske ljevice i najveći ateist od Velikog praska kada je ništa eksplodiralo i stvorilo sve što vidimo, pa do danas kada gledamo posljedice odbacivanja kršćanstva na Zapadu, Richard Dawkins nariče za kršćanskom Europom, ali u svom stilu. U istom dahu, Dawkins prezire kršćanstvo, ali obožava kršćansku kulturu koja je nužna posljedica vjere u Isusa Krista. Bez vjere ne bi bilo ni prekrasnih himana, napjeva i božićnih pjesama, predivnih katedrali i crkvi, i u konačnici poštivanja čovjekova dostojanstva i njegovih prava što je svoj vrhunac dostiglo upravo i jedino u kršćanstvu. Kršćanska kultura je fizički odraz vjere u Boga, odnosno ljepota kršćanstva nužno se preslikava i na fizički svijet i odnos između ljudi. Međutim, Dawkins u svojoj bezgraničnoj mudrosti i apsolutnom uvjerenju da Bog ne postoji želi živjeti u kulturi koja u Boga vjeruje i po Njegovim zakonima i zapovijedima gradi društvo i civilizaciju u cjelini. Jedno bez drugoga ne ide, što Dawkins tek treba shvatiti, a prije svega mora si priznati kako je i sam doprinio propadanju zapadne civilizacije zavodeći milijune u svijetu da odbace Boga i žive po svom vlastitom moralu koji bez Boga niti ne postoji. Mnogi koji su u Richardu vidjeli svog životnog uzora i primjer kako živjeti i u što (ne) vjerovati, dopustili su ili u najmanju ruku podržali masovne migracije i s radošću gledali na propadanje kršćanstva i kršćanskih vrijednosti na Zapadu. Sada kada kršćanstvo zamjenjuje islam, s time da su ateizam i sekularizam pod zastavom duginih boja tek prijelazno razdoblje, Dawkinsu preostaje samo žaliti za svojom kršćanskom Velikom Britanijom. Uostalom, je li se Richard ikad zapitao kako se živjelo u komunističkim državama gdje je ateizam bio službena „religija“? Pretpostavljam, kao i za komunizam, i ateisti će za društva gdje se Boga nije priznavalo reći: „Pravi ateizam nikada nije bio iskušan“.