Neuspješni reformator hrvatskog školstva Boris Jokić izgubio živce zbog Bartulice u Ferrariju

Nepočešljani doktor znanosti neuređene brade Boris Jokić gostovao je u studiju „Dnevnika“ Nove TV kako bi dao svoj uvijek objektivan i nadasve stručan uvid u aktualnu političku situaciju. Psiholog koji je doktorirao na temi „Znanost i religija u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju: Stavovi i perspektive učenika“ javnosti je poznat kao neuspješni reformator hrvatskog školstva. Njegovu sveobuhvatnu kurikularnu reformu iz 2016. gotovo sve hrvatske obrazovne institucije ocijenile su negativnom ocjenom ili zatražile ozbiljna poboljšanja. Međutim, to ga nije potaknulo da podnese ostavku, već je od sebe napravio žrtvu politike, ne bi li tako prikrio traljav i amaterski posao koji je napravio i potom to pokušao i javnosti i državi podvaliti kao genijalnu reformu školstva koju je Hrvatska čekala desetljećima.

Jokić - za lijeve medije bog znanosti u Hrvatskoj

Nakon što lijeva oporba nije uspjela na ulici preko Jokićevog udara na školstvo srušiti vladu, Boris se na neko vrijeme povukao iz javnog života. Svoj rad nikada nije branio argumentima, a sve primjedbe znanosti i visokog školstva proglašavao je napadima na sebe osobno i na znanost kao takvu. Lijevi mediji samo što ga nisu proglasili bogom znanosti i školstva. Tih su dana vladale mantre poput one „Vjera, a ne znanost“, a simbol prosvjeda bio je transparent „Hoću da mi dijete uči engleski, a ne vjeronauk“. To je uglavnom bio i doseg prosvjednika koji su naricali za sudbinom školstva u Hrvatskoj. Reforma radi reforme, kakva ona jest u svom sadržaju i kvaliteti, manje bitno. 

Kako je Jokić izgubio živce na očitu Bartuličinu provokaciju upućenu medijima

Koji je doseg Borisa Jokića osim za doktorat ispitivati osnovnoškolce što misle o vjeronauku? Populistički nastupi u medijima i glumatanje moralne veličine. U tu svrhu njeguje i svoj stil otkačenog znanstvenika kojem je samo stalo do obrazovanja naše djece i prosperiteta društva. Nema kod njega ideologije, on je čovjek iz naroda, za narod. Zato je i reagirao tako kako je reagirao kada je čuo da se Bartulica odvezao u Ferrariju.

Gotovo svi mainstream mediji nasjeli su na očitu provokaciju i ruganje Bartulice svima onima koji su ga blatili i napadali posljednjih dana. Niti hrvatski bog znanosti Boris Jokić nije u svojoj beskrajnoj mudrosti uspio dokučiti kako je Ferrari poruka medijima. Ako je i shvatio što je Bartulica htio reći, Jokić je ipak morao igrati ulogu moralne veličine i groziti se pred kamerama i vikati „Sramota!“.

Kada je novinarka obznanila gostima da je Bartulica stigao u Ferrariju, Jokić isprva nije vjerovao. Pitao je u kakvom Ferrariju, pripremajući teren za moralnu predstavu. „Iskreno, meni je to nevjerojatno“, razočaravajućim tonom rekao je Jokić. Nadovezala se objektivna i profesionalna novinarka koja je prokomentirala: „Glas malog čovjeka u Ferrariju“. Boris je sabrao misli i nastavio govoriti o siromašnoj Slavoniji kao da to ima nekakve veze s Ferrarijem koji ionako nije Bartuličin. „Ovo je samo bahatluk, ogroman bahatluk, to je licemjerno… to je apsolutno licemjerno! Ovo je sramota za bilo kojeg hrvatskog političara!“. „Ogromna sramota“, ponavljao je Jokić neprestano te dodao kako je to „pljuska ljudima i pljuvanje ljudima koji su znate, to je sramota!“.

Doktor i bog znanosti ostao je bez sposobnosti izreći smislenu rečenicu koliko je bio (lažno) uznemiren Ferrarijem. Nakon što se sabrao i pustio gošće u studiju da iznesu svoje viđenje, Jokić se upitao kakav to čovjek sjeda u Ferrari, a zahvaljuje se Bogu i biračima? „Kome je to provokacija, kakva je to provokacija?“, vidno uznemireni Jokić uzviknuo je za kraj u studiju. Što je Boris točno htio reći? Mrzi li Bog Ferrari? Je li svaki katolik dao zavjet za siromaštvo? Uostalom, je li taj auto uopće Bartuličin? Smije li političar sjesti u skupi automobil dok obnaša dužnost, to su duboko moralna pitanja koja muče veliki um našeg školstva - Borisa Jokića.

Auto nije Bartuličin, no mediji pišu kao da jest

Zaredali su se naslovi u medijima koliko auto košta, kolika je mjesečna rata, kao da se radi o Bartuličinom autu. Izmišljaju se priče radi klikova, pozivaju automobilistički stručnjaci da kažu koliko je Ferrari brz i jak, ne bi li se dodatno skandalizirali činjenicom da je Bartulica sjeo u auto. Ferrari je ni kriv ni dužan postao predmetom prijezira samo zato što je u njegovo sjedalo sjeo političar koji ne odgovora ni Jokiću ni medijima. Što bi tek mediji pisali da je Bartulica otišao na tramvaj koji je skuplji od Ferrarija? Naime, Bartulica ne posjeduje ni Ferrari, ni tramvaj, očito to treba ponavljati jer "Faktograf" vjerojatno neće objasniti medijima i političkoj ljevici da Ferrari nije u vlasništvu Stjepe Bartulice i da se moralna panika može zaustaviti. Na kraju, budite iskreni svi vi koji čitate ovaj opskurni portal. Vi ne biste sjeli i provozali se u Ferrariju da imate priliku?