Njonjo origins: Biografija i ratni put Gordana Jandrokovića

Kada pomislite na političare s kičmom i karakterom te poštovanjem koje uživaju u narodu, sigurno se ne sjetite Gordana Jandrokovića. Predsjednik Sabora koji je ranije ulazio u hrvatski parlament s manje od 1000 glasova obnašao je dvije visoke funkcije i mnoštvo nižih unazad nepunih 30 godina. Bivši ministar vanjskih poslova i europskih integracija i sadašnji predsjednik Hrvatskog sabora bio je vjerni pratitelj i sljedbenik svih predsjednika HDZ-a u 21. stoljeću. Stajao je uz bok Ivi Sanaderu, potom uz Jadranku Kosor, zatim uz Tomislava Karamarka, a trenutno stoji uz najboljeg hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Što reći o čovjeku koji se uvijek nalazio u blizini vatre gdje je toplo i ugodno? Ili o političaru koji je uvijek opstajao dok su njegovi nadređeni padali zbog afera, optužbi za kriminal, gubitka izbora i slično? Gordan Jandroković, poznatiji u narodu kao Njonjo, ili je vrhunski politički strateg koji svojom lukavošću i mudrošću kroji visoku hrvatsku politiku, ili je uvijek spreman na političku prostituciju i poklonstvo svakome šefu HDZ-a, očekujući nagradu za slijepu vjernost. Mnoge političare u Hrvatskoj narod prezire, smatra lopovima i nesposobnjakovićima, dok Jandroković ima malo drugačiji status koji korespondira s njegovim nadimkom Njonjo. Sinonimi ili objašnjenja te riječi su: sroljo, krelac, blento, papak, slabić, mlakonja, ljigo i slično. Da se vratimo na prvu rečenicu, narod doživljava Jandrokovića kao čovjeka bez kičme, bez karaktera i bez poštovanja u narodu. Istina, takvih je političara mnogo, no ipak se Jandroković nametnuo kao simbol.

Ukratko o Gordanovoj biografiji, da ga ne zovemo uvijek Njonjo. Rođen je u Bjelovaru 1967. godine. Kada je bjesnio rat u Hrvatskoj i stvarala se i branila država, Gordan je 1991. diplomirao na Građevinskom fakultetu u dobi od 24 godine. Svaka čast na diplomi, lijepo je kada političar završi neki koristan fakultet, umjesto političku školu u Kumrovcu. Kao i njegov aktualni šef stranke, nije se osjećao pozvanim uključiti se u obranu države koju danas toliko voli i s čašću u njoj obnaša svete državničke dužnosti. U HDZ se učlanio već 1992., a potom je upisao i politologiju. I Andrej i Gordan branili su Hrvatsku u odijelu i kravati dok su njihovi vršnjaci i oni mlađi to činili na konkretniji način. Tko je bolje izabrao? Ovi prvi drže govore u Kninu i na drugim velikim obljetnicama pričajući o ljubavi prema domovini, dok im ovi drugi plješću i šute o njihovom licemjerju i kukavičluku.

U Ministarstvu vanjskih poslova Gordan se zaposlio 1994. i tamo proveo šest godina. Gdje je točno pio kavu i išao na gablec od 4. do 7. kolovoza 1995., ne znamo.  Od 2000. do 2003. radio je u privatnom sektoru, no ubrzo je shvatio da ga domovina opet zove i 2003. prvi put ulazi u sastav Hrvatskog sabora. Bio je to početak blistave političke karijere slične onoj Ante Starčevića i Stjepana Radića, ako ne i veće. U vladi Ive Sanadera i vremenu sveopćeg ponižavanja Hrvatske od strane Haaškog suda i Europske unije Gordan je obnašao dužnost ministra vanjskih poslova. Ništa značajno niti vrijedno pamćenja nije napravio za interese naroda i države. Od kraja 2010. do kraja 2011., nakon pada Sanadera, kratko obnaša dužnost potpredsjednika vlade pod palicom Jadranke Kosor. Nakon poraza na izborima od lijeve „Kukuriku“ koalicije, Kosor zamjenjuje Tomislav Karamarko. Gordan je opet tu, u blizini, kao kameleon. Za vrijeme Karamarka ne ističe se previše i polako pada u politički zaborav. Tek kada se Andrej spustio sa briselskih nebesa u misiju spašavanja hrvatske političke sigurnosti i stabilnosti, Gordan ponovno postaje vidljiv i dobiva novu visoku funkciju, onu predsjednika Sabora. Plenković je, kao kolega karijerni političar/oportunist, Jandrokoviću osigurao ne samo opstanak nego i nove uspone u politici. Tako je Njonjo preko trnja do zvijezde Andreja konačno pronašao svoje mjesto pod suncem.

Otkuda Gordanu nadimak Njonjo? Dugi niz godina Gordan se uspinjao u HDZ-u na način koji mu je i priskrbio nadimak Njonjo. Naime, tako su ga prozvali njegovi stranački kolege. Taj se nadimak toliko primio u narodu da ga se Gordan nikada neće moći riješiti, a ako je vjerovati nekim napisima u medijima, taj ga nadimak izrazito smeta i predstavlja mu teret u budućim političkim angažmanima. Da se prije učlanjenja u HDZ 1992. učlanio u Zbor narodne garde 1991., možda bi danas imao neki povoljniji nadimak, ratnički, i malo muževniji?

Mnogi političari, pogotovo u Saboru, kada ga žele isprovocirati ili uvrijediti koriste nadimak Njonjo, na što Gordan žestoko reagira. Prije dvije godine zabilježen je slučaj kada je policija pokucala na vrata jednom Hvaraninu koji je iz šale nazvao predsjednika Sabora na mobitel i oslovio ga slavnim nadimkom. Jandroković je tvrdio da slučaj nije prijavio policiji, no javnost i mediji mu nisu povjerovali. Zastupnik Mosta Nikola Grmoja također ga je nazivao Njonjom i odbio mu se ispričati zbog toga rekavši da se ne radi o nadimku, već o karakternoj osobini.

Rijetki su političari koji dobiju upečatljive nadimke od medija i naroda. Primjerice, svi znamo tko su Pajser, Lignja i Gazimir. Naš najbolji hrvatski premijer također ima nekoliko nadimaka, ali nijedan nije tako dobar i legendaran kao Njonjo. Koliko je Gordan cijenjen u narodu svjedoči i činjenica da ga je branio i lijepim riječima častio novinar Gordan Duhaček iz Indexa, poznati hrvatski homoseksualac. Za njega je napisao da je rijedak primjerak pristojnog hadezeovca koji se od ulizice uspio preobraziti u vještog političara koji dobro vlada materijom. Govori li to Duhaček zato jer se divi Njonjinoj mudrosti i zrelosti ili zato što je na Facebooku vidio njegovu gotovo golu sliku iz mladosti? Naime, želeći se pohvaliti da je muževan u jednoj od svojih rasprava s oporbenim političarima, Gordan je objavio sliku iz devedesetih u kupaćim gaćicama ponosno ukazujući na svoje mišiće. Eh, da smo imali te mišiće i to tijelo na ratištu, umjesto na plaži, danas bi Gordana zasigurno zvali nekako drugačije.