Obilježen prekid savezništva Tita i Hitlera: Kada ćemo konačno ukinuti takozvani 'Dan antifašističke borbe'?

Svake godine, drugog dana ljeta u Hrvatskoj se obilježava jedan izmišljeni događaj, jugoslavenski mit iz Drugog svjetskog rata. Postojanje praznika „Dan antifašističke borbe“ u slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj državi je ponižavanje vlastitog naroda, uvreda zdravom razumu i besramno ignoriranje povijesnih činjenica. Temelj Republike Hrvatske nije i ne može biti komunistička revolucija i partizanski pokret iz Drugog svjetskog rata. Ovaj praznik treba ukinuti, a jugoslavensku istoriografiju prepustiti povjesničarima na reviziju.

Tito i Hitler bili su saveznici do 22. lipnja 1941.

U ovom dijelu teksta posebno pažljivi moraju biti oni koji obilježavaju „Dan antifašističke borbe“, a povremeno čitaju ovaj opskurni revizionistički portal. Rečenice će biti maksimalno kratke i jasne. Pokušat ćemo „antifašistima“ iznijeti povijesne činjenice o Drugom svjetskom ratu koje su zapisane u svakom osnovnoškolskom udžbeniku povijesti. I hrvatski udžbenici povijesti trebaju ozbiljnu reviziju, no to je sada druga tema.

Drugi svjetski rat započeo je Hitlerovim napadom na Poljsku 1. rujna 1939. godine. Dakle, rat nije počeo 22. lipnja 1941. godine. Gdje su bili partizani u tom periodu? Zašto se nisu borili protiv talijanskog fašizama i njemačkog nacizma? Ovo su pitanja koja muče i bogove jugoslavenske istoriografije u Hrvatskoj: Jakovinu, Klasića i „Drobilicu“ Goldsteina. Odgovor je prilično jednostavan. Nacisti, fašisti i komunisti su do 22. lipnja 1941. bili saveznici! Prije nego što je napao Poljsku, Hitler je 23. kolovoza 1939. sa Staljinom potpisao Pakt o nenapadanju, poznatiji pod nazivom pakt Ribbentrop-Molotov. Nacizam i komunizam dvije su vrlo slične ideologije koje se razlikuju samo u tome što je Hitlera zanimao jedino njemački socijalizam, a Staljina globalni. I jedan i drugi, uključujući i Tita, bili su diktatori, vođe totalitarnih država s vrlo ograničenim slobodama. I Hitler, i Tito, i Staljin provodili su masovne likvidacije svojih protivnika, zatvarali ljude u logore, ubijali bez suda, otimali imovinu, njegovali kult ličnosti i prezirali demokraciju. U konačnici, koja je razlika između nacističkog, sovjetskog ili partizanskog metka u potiljak? U oba slučaja, završavate u jami.

Zašto partizanski otpor nije započeo 6. travnja 1941.?

Opet ćemo napisati jednu kratku rečenicu i postaviti još kraće, logično pitanje, kako bi antifašisti mogli razumjeti. Hitler je napao Jugoslaviju 6. travnja 1941. godine. Gdje su bili partizani i što su radili do 22. lipnja 1941.? Što su u Sisku tijekom mjeseca svibnja radili Vlado Janjić-Capo i drugovi? Tito je bio odgovoran Staljinu koji je tada bio Hitlerov saveznik. Tek kada su zaratila dva socijalizma, aktivirao se i Staljinov pijun na Balkanu. Primarni cilj takozvane „Narodnooslobodilačke borbe“ bio je osvojiti vlast i provesti komunističku revoluciju.

Nakon 'oslobođenja' hrvatski narod doživio najveći masakr u svojoj povijesti

Koji je rezultat takozvane „antifašističke borbe“? Ljevica i štovatelji komunističkog diktatora i masovnog ubojice Tita reći će vam oslobađanje Hrvatske od nacizma i fašizma. Kakvo je to oslobođenje naroda kada jedan zločinački režim zamijeni drugi? Nadalje, odmah nakon takozvanog oslobođenja početkom svibnja 1945. hrvatski narod doživio je najveći masakr u svojoj povijesti. Kako to objasniti?

Što se (nije) dogodilo u šumi Brezovici 22. lipnja 1941. godine?

Povjesničar Zlatko Hasanbegović tvrdi da u šumi Brezovici 22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav prvi partizanski odred. Ne postoji niti jedan dokument koji bi to potvrdio. Tog dana skupina komunista pobjegla je iz Siska u obližnju šumu na konzultacije što i kako dalje, ništa više od toga nije se dogodilo, zaključio je Hasanbegović. U polemici s drugaricom Radom Borić u emisiji „Pressing“ N1 televizije Hasanbegović je obećao odreći se svih svojih akademskih titula ukoliko mu se dokaže da je u krivu.

Još konkretnija je povjesničarka Vlatka Vukelić s Hrvatskih studija koja redovito sa znanstvenog polazišta svake godine ponavlja povijesne činjenice, ali mediji ne čuju ili ne žele čuti. Ukratko, 22. lipnja 1941. u šumi Brezovici sastali su se lokalni komunisti. Ništa više od toga. Taj događaj je u svojoj suštini povijesno nebitan, tvrdi Vukelić. Stoga je nejasno i zašto se taj dan slavi kao državni praznik. Prije šest godina Vukelić je na Facebooku široj publici pojasnila što se doista dogodilo: „Ono što bi se moglo koliko-toliko nazvati partizanskim odredom od dvadesetak ljudi, formirano je doista u šumi Brezovici, ali sredinom kolovoza i Capo im nije bio zapovjednik. Mjesec dana su izvodili neke sabotaže, pa i ubojstva neizvježbanih i slabo naoružanih ljudi, a onda su se u drugoj polovici rujna, bježeći od Hrvatske vojske, pokušali pridružiti – četnicima koji su ih otjerali“. Zaključila je s ovom rečenicom: „Dakle, sutra ćemo gledati još jednu nakaradnu predstavu i slušati gomilu laži koje nemaju nikakve veze niti sa istinom, a ni s razumom“.

Državni vrh i HRT 22. lipnja ponašaju se kao da Jugoslavija još uvijek postoji

Iako povijest kaže drugačije, predsjednici vlade, države i Sabora ponašaju se u skladu s jugoslavenskom mitologijom. Partizansku vojsku proglašavaju hrvatskom vojskom, u govorima pred ruglom od spomenika u Brezovici spominju nekakav antifašizam, praveći se da Hrvatsku 1945. nije okupirala pogubna komunistička ideologija i neprijatelji hrvatske slobode i državnosti. Partizani su oslobodili Hrvatsku, govore svi na komunističkom skupu, iako je nakon „oslobođenja“ glavni grad Hrvata opet bio Beograd. HRT kao javni medijski servis ignorira nova povijesna saznanja o događajima iz Drugog svjetskog rata i ponavlja dogmatsku jugoslavensku povijest Jakovine, Klasića i Ive „Drobilice“ Goldsteina. Čim netko iz državnog vrha kaže bilo što protiv komunizma, okupljeni „antifašisti“ počinju zviždati i dobacivati. Srećom, većina su starci, nesposobni za dizanje pruga u zrak i punjenje žumberačkih jama i slovenskih tenkovskih rovova.

Habulin: Ideja komunizma bila je plemenita

Predsjednik antifašističkih boraca i antifašista RH Franjo Habulin prednjači u floskulama i povijesnim neistinama na proslavi partizanske obljetnice kod Siska. U šumi Brezovici dogodilo se upravo ono što je o tome rekla jugoslavenska istoriografija. Partizani su bili dobri dečki, heroji, „na pravoj strani povijesti". Tko se god ne slaže je fašist, ustaša i revizionist. Treba se boriti protiv „povijesnog revizionizma“, kaže Habulin. Pod time misli kako treba spriječiti bilo kakvo propitivanje događaja kojeg on i njegovi istomišljenici uzimaju kao dogmu. U svom govoru čak je i rekao kako je ideja komunizma bila plemenita! Premijer, predsjednik, ministri i svi državni dužnosnici tog trenutka trebali su se ustati i napustiti ovaj događaj. U prvom redu, tamo nisu trebali ni biti. Nadalje, Habulin je osudio ideju „Muzeja žrtava komunizma“ i rekao kako Hrvatskoj treba „Muzej revolucije“. Predsjednik Habulin očito jutros nije popio lijekove ili je senilnost počela uzimati maha. Barem na jedan dan, naši enobeovci pred kamerama i mikrofonima mogu barem u mašti živjeti u Jugoslaviji.

Praznik „Dan antifašističke borbe“ treba ukinuti

Jugoslavenski cirkus u šumi Brezovici sam je po sebi argument zašto ovaj praznik „Dan antifašističke borbe“ treba ukinuti. U prvom redu on je utemeljen na laži. Obilježava se nepostojeći događaj. Zatim, treba reći kako su partizani bili zločinačka vojska koja je provodila komunističku revoluciju i porobila hrvatski narod. U svibnju 1945. jedan nedemokratski i zločinački režim zamijenio je drugi nedemokratski i zločinački režim. Hrvatska je svoju slobodu, samostalnost i državu stekla tek u obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu. Nadalje, ovaj praznik dijeli hrvatski narod, a praznici bi narod trebali ujedinjavati oko zajedničkih vrijednosti. „Dan antifašističke borbe“ hrvatski narod ne slavi, on je samo slobodan dan koji se spaja s vikendom.

Na isti datum 1593. u Sisačkoj bitci kršćanska vojska pobijedila je Turke što je označilo prekretnicu u Stogodišnjem hrvatsko-osmanskom ratu. Napravimo kompromis – ostavimo 22. lipanj kao praznik, možemo ga i dalje obilježavati u Sisku, samo ne u šumi. Oko velike hrvatske pobjede nad Turcima u 16. stoljeću možemo se svi ujediniti, za razliku od obilježavanja nepostojećeg osnivanja postrojbe koja je bila dijelom vojske koja je pobila najviše Hrvata u povijesti.