Odvjetnik Luka Mišetić prozvao Hajdarovića u vezi izvora za „Oluju“ u povučenom udžbeniku

Najpoznatiji spisatelj hrvatskih udžbenika za povijest profesor Miljenko Hajdarović svakodnevno prima kritike na račun svog nestručnog i lošeg rada na djelu koje je nazvao: „Zašto je povijest važna?“. Vrlo rijetko odgovara na argumente protuargumentima, proziva kritičare za „paljenje lomača“ ili pažnju skreće na svog javnog branitelja docenta Branimira Jankovića koji je na portalu Historiografija.hr napisao opsežnu apologetiku njegovog povučenog udžbenika.

Najpoznatiji hrvatski odvjetnik i branitelj generala Gotovine u Haagu, Luka Mišetić na X-u je prozvao Hajdarovića za korištenje faktografski pogrešnog i politički motiviranog povijesnog izvora čiji je sadržaj, između ostalog, odbacio i Haaški sud. Riječ je o tekstu Eugena Jakovčića iz „Documente – centra za suočavanje s prošlošću“ u kojem se govori o vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“. Prije nego što prenesemo sadržaj teksta, moramo reći kako je autor Jakovčić ujedno i glasnogovornik Srpskog narodnog vijeća, lijevi aktivist i član brojnih civilnih parapolitičkih udruga, a jedna od njih je i Documenta, koju bismo preciznije mogli nazvati „Centrom za izjednačavanje krivnje i negiranje velikosrpske agresije“.

Jakovčić u svom osvrtu na „Oluju“ piše o zločinima Hrvatske vojske i "etničkim čišćenjima" u operacijama oslobađanja dijela hrvatskog teritorija u Lici i Dalmaciji. Spominjući akciju „Medački džep“ Jakovčić pogrešno navodi kako je ondje provedeno etničko čišćenje u selima Čitluk, Divoselo i Počitelj. Jakovčićev tekst, kada se pročita u cjelini, hrvatsko oslobađanje Like i sjeverne Dalmacije prikazuje kao akcije u kojima su činjeni ratni zločini, a termin „oslobađanje“ uopće se ne koristi! Kada bi bio do kraja iskren u svom viđenju hrvatskih vojnih operacija na tom području, Jakovčić bi napisao da se radi o agresiji na Republiku Srpsku Krajinu. A Hajdarović bi i to vrlo vjerojatno stavio u svoj udžbenik, jer ipak se radi o jednome od različitih pogleda na povijest.

Što je Mišetić zamjerio Hajdaroviću u ovome tekstu koji je uvrstio u udžbenik? Jakovčić spominje uništenih i spaljenih 22 000 kuća što je povijesna laž i manipulacija koju na životu još održavaju civilne udruge. Mišetić piše: „Tvrdnja da je spaljeno „22 000 kuća“ je laž koju je ICTY (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia) odbacio. UN je tvrdio da je u Sektoru Jug postojalo ukupno 22 000 kuća prije rata. Nevladine organizacije kasnije su manipulirale ovom činjenicom tvrdeći da je spaljeno 22 000, a onda je to ubačeno u Hajdarovićev udžbenik hrvatskim učenicima“.

Nadalje, Mišetić je Hajdarovića prozvao i za licemjerje po pitanju osude ratnih zločina jer se učenicima u slučaju „Oluje“ postavlja pitanje: „Zašto je važno procesuirati sve zločine?“, dok se to isto ne čini u dijelu udžbenika koji govori o partizanima i 1945. godini. U objavi na X-u stoji: „Pitanje za Hajdarovića: u vašem udžbeniku se spominju zločini HV i pita se učenike treba li procesuirati sva kaznena djela. Spominje li također učenicima da su partizanske snage počinile raširene zločine i postavlja li pitanje jesu li takvi zločini trebali biti procesuirani?“.

Hajdarovićev odgovor je izostao. Pitanje je hoće li Mišetićevo pitanje ignorirati ili će u svom stilu još jednom kritičaru svog sjajnog udžbenika poručiti kako sudjeluje u linču protiv znanosti i slobode povijesnog pluralizma. Treba reći i kako ovdje nije riječ samo o jednoj pogrešci o „zapaljenih“ 22 000 kuća. Hajdarović i autori vrlo dobro znaju tko je Eugen Jakovčić i što je Documenta, te koji narativ o Domovinskom ratu promiču u javnosti i „regionu“.