Papinu „poslanicu“ klimatskim okultistima pročitao kardinal Parolin

U povijesti rimskih biskupa od svetog Petra do danas, Franjo će zasigurno ostati upamćen u prvom redu kao papa klimatskih promjena. Njegova strast u spašavanju planeta Zemlje i okoliša gotovo je pa jednaka onom porivu u suzbijanju katoličkih tradicija i sijanju zbunjenosti u pitanjima crkvenog nauka o moralu. U enciklici „Laudato si“ iz 2015. i njenoj nadopunjenoj verziji u obliku apostolske pobudnice „Laudate Deum“, Franjo je govorio o planetu i klimatskim promjenama kao da je to poslanje Crkve i njega kao pape. Niti približno se nije posvetio svojoj ulozi spasenja duša i privlačenja ljudi u Katoličku Crkvu kao što se založio za suzbijanje „ekoloških“ grijeha protiv Zemlje.

Iako se jako radovao globalističkom summitu COP28 u Dubaiju, zbog zdravstvenog stanja nije mogao doći. I sami liječnici morali su ga nagovarati da ne ide. Papin poriv za spas Zemlje od visoke temperature i podizanja razine svjetskih mora bili su vrijedni toga da podnese mučeničku smrt na oltar Majke Zemlje. Na današnji dan, 2. prosinca trebao je održati svoj govor i tako dati svoj nemjerljiv doprinos u obraćenju duša na ekologiju. Umjesto njega, govor je okupljenim globalistima i klimatskim okultistima pročitao državni tajnik Svete Stolice Pietro Parolin. Nakon čitanja papine ekološke poslanice Globalistima, Parolin će 3. prosinca sudjelovati na inauguraciji „Paviljona vjere“ u Expo Cityju u Dubaiju. Prisutan će biti i kardinal Miguel Ángel Ayuso Guixot, prefekt Dikasterija za međureligijski dijalog, koji je s budistima relativizirao katoličku vjeru i Isusa Krista usporedio s velikim iscjeliteljem Budom.

Ukratko, papin govor sadržavao je klasične vapaje o nužnosti borbe protiv klimatskih promjena, s jednom distinkcijom. Dao mu je prizvuk katoličanstva. Klima je podivljala zbog ljudske pohlepe za proizvodnjom i posjedovanjem, a okoliš je nastradao zbog neobuzdanog izrabljivanja. Papine riječi neodoljivo podsjećaju na jednu ateističku i ekonomsku ideologiju koja je iza sebe ostavila 100 000 000 mrtvih. Franjo je u pismu pozvao svjetske čelnike na akciju rekavši kako „budućnost svih nas ovisi o sadašnjosti koju sada biramo.“ Uništavanje okoliša papa je nazvao strukturnim grijehom koji ugrožava sva ljudska bića i nanosi veliku uvredu Bogu. „Radimo li za kulturu života ili kulturu smrti?“, pitao je papa okupljene političare i globaliste koji pobačaj smatraju ljudskim pravom i poželjnim alatom u borbi protiv prenapučenog planeta. Naravno, papa u ovom kontekstu nije govorio o pobačaju, iako je napomenuo da visoki natalitet nije problem niti uzrok klimatskih promjena. Njegovi prijatelji na summitu s time se ipak ne slažu, o čemu nam svjedoče brojni izračuni o visini CO2 koji ljudi izdišu i time, kao i krave, doprinose globalnom zatopljenju.

Nije zaboravio iznijeti i svoj globalistički pogled na svijet, ne u smislu pripadnosti jedinoj i pravoj Crkvi Isusa Krista, već u smislu nadilaženja nacionalnih interesa i snažnijeg globalnog povezivanja. Izrazio je svoju uznemirenost što je „globalno zatopljenje popraćeno općim zahlađenjem multilateralizma, rastućim nedostatkom povjerenja unutar međunarodne zajednice“. Govorio je i o „ekološkom“ obraćenju u kojemu će svijet napustiti ratove i pohlepu i zajedno raditi u interesu čovjeka i planeta. Ako se pitate je li bilo riječi i o obraćenju svijeta na katoličku vjeru, nije. Posao pape nije spašavanje duša i pripremanje Božjeg naroda za vječni život. Barem ne dok nam planet „kuha“.