Partija napala Hrvatsku poštu zbog poštanskog žiga koji predstavlja referendum o braku iz 2013.

Ne stišavaju se bijesne reakcije ljevice i medija oko „skandaloznog“ poštanskog žiga Hrvatske pošte kojim se obilježila deseta godišnjica prvog narodnog referenduma oko uvođenja u Ustav i zaštite definicije braka kao zajednice muškarca i žene. Udruga „U ime obitelji“ dr. Željke Markić prikupila je gotovo 750 000 potpisa građana u samo dva tjedna i protivno volji medija i vlasti na Pantovčaku i u Banskim dvorima uspjela u naumu da se Hrvatima omogući da na najdemokratskiji način odluče o za njih važnom pitanju. Referendum je održan 1. prosinca 2013. i odlukom dvije trećine glasača brak je postao ustavna kategorija, barem na neko vrijeme zaštićen od nasrtaja ljevice i LGBT kulta koji nastoji uništiti i potom redefinirati sve tradicionalne i obiteljske vrijednosti hrvatskog naroda, poučeni iz stranih centara moći otkuda u Hrvatsku sa zakašnjenjem od 5 do 10 godina pristiže moralna dekadencija Zapada.

Socijaldemokratska partija Hrvatske i njen predsjednik, nesuđeni premijer i ljubitelj Čavoglava Peđa Grbin, izrazili su svoje zgražanje nad Hrvatskom poštom i referendumskom odlukom hrvatskog naroda o jednome od najvažnijih vrijednosnih pitanja u Hrvatskoj i svijetu. Kako prenose Hina i HRT, SDP je odluku Hrvatske pošte o korištenju poštanskog žiga s likom obitelji i definicijom braka kao zajednice žene i muškarca nazvao neshvatljivim i neprimjerenim. Napada li to SDP hrvatski Ustav?! Partija koja u svom nazivu ima pridjev „demokratska“, odbija prihvatiti demokratsku odluku hrvatskog naroda. Međutim, možemo ih razumjeti s obzirom da su pravni nasljednik i direktan politički proizvod Saveza komunista Hrvatske. Ono što je malo teže za razumjeti jest kako to da se potomci partizana toliko angažiraju za „LGBT“ zajednicu koju su njihovi prethodnici ubijali i zatvarali zbog njihove seksualne devijacije?

Partija u ovom potezu Hrvatske pošte koji je zgrozio sve osim većine hrvatskog naroda vidi i „klerikalizaciju“ društva, što je ublažena verzija „klerofašizma“, pojma koji još uvijek koriste stranka opasnih namjera Možemo!, stranka opasnijih namjera Radnička Fronta i druge izvedenice one originalne Partije, uz LGBT i klimatsku nadogradnju za 21. stoljeće.

U priopćenju SDP-a piše: „Klerikalizacija javnih institucija u Hrvatskoj, nažalost, više nije nikakva tajna, ali „prigodni“ poštanski žig Hrvatske pošte povodom godišnjice referenduma o braku u Hrvatskoj je potpuno neshvatljiva i neprimjerena odluka njenog rukovodstva“. Partiji je neshvatljivo zašto Hrvatska pošta obilježava ovaj događaj koji je tzv. seksualne manjine stavio u diskriminirajući položaj. Peđina Partija nije objasnila na koji su način seksualni manjinci diskriminirani s obzirom na činjenicu da se ništa u Hrvatskoj tog kobnog 1. prosinca 2013. nije promijenilo, već se samo zaštitilo ono što postoji od postanka svijeta, čini jezgru obitelji i stup civilizacije. Nadalje, svaki pripadnik LGBT kulta može sklopiti brak na isti način kako to čini i većina u Hrvatskoj. Stoga, dragi sljedbenici Partije koja je 25. lipnja 1991. napustila sabornicu kada se izglasavala hrvatska neovisnost, što je sporno?

U nedostatku argumenata, Partija se pita i zašto je poštanski žig izdan 20 dana nakon 1. prosinca, kao da bi im tada odgovarao. No, ova mudra konstatacija bila je tek uvod u briljantno složenu poruku kako Hrvatska kasni za svime i svakome u svijetu: „Kašnjenje za Hrvatsku poštu nije nikakva novost, više je nepisano pravilo, a ovaj put kao da su zakasnili nekoliko stoljeća.“ Klasičan argument moderne ljevice koja sve što joj se ne sviđa proglašava zaostalim i nazadnim. Kada bi barem taj argument primijenili na sebe i konačno se odrekli imenice „partija“ i vrijednosti Josipa Broza Tita, te se transformirali u stranku ljevice koja se doista brine o radničkim pravima i socijalnim pitanjima.

„Hrvatska pošta time se jasno svrstala na stranu desničarenja i diskriminacije dijela naših sugrađana, što je za nacionalnog poštanskog operatera naprosto neprihvatljivo“, smatra Partija, još uvijek mentalno zarobljena u jednoumlju i nesvjesna da je „desničarenje“ dozvoljeno i legitimno u demokraciji. Uostalom, LGBT i Partija zajedničkim naporom donijeli su Zakon o životnom partnerstvu kojim su izjednačili brak s istospolnom vezom. Imaju svoj oblik zajednice, drugačiji od onog zaostalog koji se zove brak i koji ionako žele uništiti. Prema tome, slijedeći njihovu logiku, već su napravili povijesni korak i otišli iz 19. u 21. stoljeće. Što ih onda toliko smeta jedan prolazan žig koji predstavlja zaostalu desničarsku instituciju?