Prije 28 godina potpisan Erdutski sporazum o povratku hrvatskog istoka u sastav Republike Hrvatske

Hrvatskim vojnim operacijama „Bljesak“ i „Oluja“ u svibnju i kolovozu 1995. oslobođen je kompletan okupirani teritorij Republike Hrvatske, osim krajnjeg hrvatskog istoka – Podunavlja i zapadnog Srijema. Nakon „Oluje“ Hrvatska vojska zadala je teške poraze Vojsci Republike Srpske u Bosni i Hercegovini u operacijama „Maestral“ i „Južni potez“ oslobodivši 22% teritorija BiH. Nakon tih velikih poraza u kratkom roku i od međunarodne zajednice spriječenog ulaska hrvatskih snaga u Banja Luku, srbijanski predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević prisiljen je na pregovore o završetku rata u Hrvatskoj i BiH. U drugoj polovici 1995. Hrvatska se nametnula kao regionalna sila jugoistoka Europe i predsjednik Tuđman međunarodnoj zajednici i SAD-u izrazio je spremnost Hrvatske da se okupirani istok vrati mirnim putem.

Nakon što je UNPROFOR (United Nations Protection Forces) 12. listopada 1995. potvrdio prestanak vojnih djelovanja u BiH, američki veleposlanik u UN-u Richard Holbrooke najavio je početak mirovnih pregovora. Vijeće NATO saveza dalo je garancije da će slanjem svojih postrojbi u BiH biti jamcem provedbe mirovnog sporazuma.

Slomivši Republiku Srpsku Krajinu sa sjedištem u Kninu u operaciji „Oluja“ predsjednik Tuđman je na splitskoj rivi 26. kolovoza okupljenoj masi obećao povratak u Vukovar, nakon što ih je upitao: „Što još mogu da vam obećam?“. Okupljeni Splićani imali su brz odgovor: „Vukovar!“ Kako piše admiral Hrvatske vojske Davor Domazet Lošo u svojoj knjizi „Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995. Strateški pogled“, ukoliko se do 30. studenog 1995. ne bi bio postigao dogovor oko mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, Hrvatska vojska poduzela bi vojnu operaciju.

Konferencija o miru održana je u Daytonu od 1. do 22. studenog 1995. Srpskoj strani dato je 49% teritorija BiH, a hrvatsko-muslimanskoj federaciji 51%. Međutim, odnos snaga na terenu tada je bio 56% u korist hrvatsko-muslimanske strane nakon vojnih operaciju u kolovozu i rujnu. Amerikanci su odbili primijeniti takav odnos snaga želeći postići što veću ravnotežu u teritorijalnoj raspodjeli BiH. Mirovni sporazum u Daytonu postignut je 21. studenog 1995., a svečano je potpisan 14. prosinca 1995. u Parizu. Nakon što se riješilo pitanje poslijeratnog  ustroja BiH, 12. studenog 1995. u Erdutu je potpisan tzv. „Temeljni sporazum“ o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije u ustavotvorni poredak RH. Erdutskom sporazumu prethodila su „Temeljna načela za pregovore o Istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu“ od 3. listopada 1995. Nakon isteka mandata UNCRO-a (United Nations Confidence Restoration Operation in Croatia) u Hrvatskoj krajem 1995., Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo je 15. siječnja 1996. Rezolucijom 1037 prijelaznu upravu UNTAES (United Nations Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium). Time je otvoren dvogodišnji proces postupne reintegracije tog područja u sastav Republike Hrvatske. Upraviteljem UNTAES-a imenovan je američki general Jacques Klein.

Pobunjeni Srbi na okupiranom hrvatskom istoku svejedno su polagali nade u Miloševića i SR Jugoslaviju da do integracije u Hrvatsku neće doći. Nakon „Bljeska“ i „Oluje“, 11. Istočnoslavonski korpus Srpske vojske Krajine sve se čvršće povezivao s Vojskom Jugoslavije. Srpska vojna i civilna uprava radila je na povezivanju hrvatskog Istoka s Jugoslavijom i utvrđivanju položaja ne bi li time odvratila Republiku Hrvatsku da poduzme vojnu operaciju. Okupirano Podunavlje za Srbe je bio posljednji ispit spašavanja barem dijela „srpskih zapadnih teritorija“. 12. Novosadski korpus i Korpus specijalnih snaga razmješteni su na pogranična područja s Republikom Hrvatskom. Hrvatska je nakon Tuđmanovog obećanja na Splitskoj rivi započela s operacijom „Manjinjorgo“, kojom je trebalo obavještajnim metodama i metodama specijalnog rata postići integraciju okupiranog teritorija, ne nužno vojnim putem. Rezultat te operacije slabljenja srpskog morala i plašenja Miloševića vojnom operacijom bio je potpisivanje Erdutskog sporazuma. Vojna operacija oslobađanja Vukovara i hrvatskog istoka trebala se zvati „Vatrene kočije“, odnosno „Vukovarska golubica“, kako ju je preimenovao predsjednik Tuđman potpisavši odredbu o njezinu pripremanju.