Prosvjednici za Palestinu opet u Zagrebu galamili u prazno optužujući Hrvatsku za sudjelovanje u genocidu

Nebitan i promašeni prosvjed za Palestinu, treći po redu u gradu Zagrebu okupio je „stotine“ prosvjednika, kako prenose svi mediji naklonjeni ljevici. Svoje subotnje predvečernje marširanje nazvali su „Život, sloboda, pravda – marš za Palestinu“. Pozivali su na prekid vatre u Gazi, kao da Zagreb o tom odlučuje, te trenutno priznanje države Palestine koja ne postoji niti je Palestinci prihvaćaju u obliku rješenja „dvije države“. Palestina kakvu sanjanju Palestinci, odnosno Arapi, jest država na cijelom području Izraela, bez ijednog Židova. Prema tome, što Hrvatska tu ima za priznati? Jedna od organizatorica Marija Mileta, koja je prigodno nosila i palestinsku maramu, rat u Gazi definirala je kao genocid, unatoč svim indikatorima da nema riječi o genocidu. Kakva to vojska provodi genocid na način da najavljuje gdje će napasti i poziva civile da se sklone? Tko je genocidniji, iako nije ni izbliza natjecanje, Hamas koji otvoreno zaziva genocid nad Židovima, ili izraelska vojska koja čini sve što može kako bi smanjila kolateralne žrtve na minimum?

„Inicijativa za Palestinu“ predvodila je dvosatni marš na kojem su se nosili već standardni plakati: „Slobodna Palestina“, „Zaustavite genocid“, „Zaustavite apartheid“, „Hrvatska za Palestinu“, „Zaustavite rat“ i tome slično. Izraelski taoci tek su prigodno spomenuti, kako bi organizatori imali pokriće kako nisu poklonici Hamasa. Druga organizatorica Ana Vračar, iznijela je podatak da se slični prosvjedi odvijaju u cijelom svijetu, u najmanje 45 država i stotinjak gradova, što bi očito trebao biti relevantan podatak za legitimnost prosvjeda i zahtjeva za prestankom operacije uništenja Hamasa u Gazi koji je nešto učinio prije tri mjeseca, organizatori nisu rekli što.

Gotovo sve što trebate znati o ovom prosvjedu govori vam i činjenica da je prisutna bila drugarica Katarina Peović, gorljiva zagovornica 2SLGBTIQ+ populacije koju se sustavno ubija u Gazi, dok u Tel-Avivu, glavnog gradu navodno genocidne države, imaju „parade ponosa“. No, logika je uvijek bila slaba strana progresivne neomarksističke ljevice u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Već smo o tome pisali, no vrijedi ponoviti. Ljevičarska potpora Palestini nasuprot Izraelu nema veze s palestinskim narodom ili izraelskim ratnim ciljevima. Katarina kada maršira za Palestinu maršira za ugnjetavanu siromašnu radničku klasu koju ugnjetava kapitalistička država Izrael, bogatija od nepostojeće palestinske države, što ju automatizmom stavlja na crnu stranu povijesti. Sličan narativ ima i Sandra Benčić koja svijet dijeli na bogati Globalni sjever i siromašan Globalni jug. S druge strane, pored ekonomskog pogleda, imamo i ideološko svjetonazorski. Ljevica prezire Zapadnu civilizaciju koja počiva na kršćanskim temeljima, nacionalnim državama i tradicionalnim vrijednostima. Kako bi izgradili novi, moderan i globalistički svijet lišen religije, potrebno je uništiti stari, a to se postiže revolucijom, kako je pisao nikada u životu produktivan i neovisan čovjek Karl Marx. U uništenju zapadne judeo-kršćanske civilizacije saveznici su i islamski teroristi koji pak žele islam nametnuti svijetu, no kada ljevici to spomenete ona pokrije oči i uši i kao dijete počne vikati kako ne bi čulo neugodnu istinu. I tako se Radnička fronta udružuje s Hamasom, u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.

Što su još pametnog govorili na prosvjedu? Primijetili su da ljudi ginu u ratu, ali samo zaslugom jedne strane – Izraela. Teroristička organizacija Hamas ni u kojem slučaju nije odgovorna za život palestinskog civila koji je teroristima ujedno i živi štit i propagandni materijal kada pogine. O tome niti riječi na prosvjedu. Zatim, uz nepostojeću državu Palestinu koja to nikada i nije bila, prosvjednici su otkrili svoju ljubav prema Južnoafričkoj Republici koja je pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu podigla političku optužnicu protiv Izraela za genocid. Riječ je o državi gdje se sustavno ubijaju bijeli farmeri i otima im se zemlja na način na koji su to radili Peovićkini uzori iz 1945. godine. Aktualna vlast u JAR-u javno govori „Ubij bijelca“ i niti jedan prosvjed se nije održao u Zagrebu. Ovdje vidimo i treću dimenziju borbe globalne ljevice protiv Zapada, a to je rasna komponenta. Svaki bijelac ima naslijeđeni istočni grijeh kolonijalizma i robovlasništva, makar je riječ o fenomenima iz ljudske povijesti koji su bili prisutni u svim kulturama, a u nekima su i danas, a to su države „Globalnog juga“ čiji su saveznici revolucionari sa Zapada.

Prosvjednici upućeni u gotovo ništa vezano za Bliski istok imali su i poruku za hrvatsku vlast koju su optužili za sudjelovanje u genocidu. Tako je, Hrvati imaju okrvavljene ruke jer imaju prijateljski odnos s Izraelom, liberalnom demokracijom koja je u ratu s terorističkom organizacijom koja je pobila 1200 civila i gotovo svakodnevno ispaljuje rakete na izraelske gradove. „Nije li vas sram, Plenkoviću i Anušiću“, vikali su prosvjednici u nevjerici kako Hrvatska može imati prijateljske odnose s Izraelom i podržavati njihovo pravo na samoobranu, odnosno kako prosvjednici govore – takozvano pravo na samoobranu. Hrvatska Vlada nema druge opcije nego da nakon ovog prosvjeda raskine diplomatske odnose s Izraelom, pozove svijet na provođenje Hamasovih ratnih ciljeva i prizna Palestinu u njezinim zamišljenim granicama „od rijeke do mora“. Slobodna Palestina, kako ju shvaćaju Arapi, uključuje onaj pravi genocid o kojem djevojke s palestinskim maramama u Zagrebu ne žele čuti.