Pupovčeve „Novosti“ financirane iz hrvatskog proračuna: Nepalci su novi Srbi

Srpsko narodno vijeće i Milorad Pupovac trebali bi brinuti o srpskoj nacionalnoj manjini u Republici Hrvatskoj, skrbiti o kulturi, tradicijama i narodnim običajima hrvatskih Srba, lobirati kod vlasti za asfaltiranje cesta, postavljanje rasvjete, dovođenja vode i plina do sela s većinski srpskim stanovništvom i općenito poboljšavati njihov standard života u državi. Međutim, Pupovac i njegova velikosrpska mašinerija u Hrvatskoj, zamaskirana takozvanim antifašizmom, energiju i hrvatski novac troše na stalna upiranja prstom u ustaše i ugroženost Srba u Hrvatskoj. Glavni medij „Novosti“ i istoimeni portal mjesto je gdje se bivši feralovci obračunavaju s činjenicom da postoji hrvatska država i gdje nariču za Jugoslavijom, svojom istinskom domovinom. Današnjim člankom novinarke Pauline Arbutine „Nepalci su novi Srbi“ ugroženoj srpskoj manjini u Hrvatskoj pridruženi su i Nepalci. Krivci su uvijek isti – Domovinski pokret i Most, ustaše 21. stoljeća.

Potaknuta takozvanom nepalskom Novom godinom na Trgu bana Jelačića Arbutina je stala u obranu stranih radnika u Hrvatskoj koji se automatizmom nalaze na meti hrvatskih desničara zbog boje kože i činjenice da nisu Hrvati. Narativ je vrlo jednostavan: DP i Most mrze, ljevica i jugoslavenska pisakarala u „Novostima“ vole i štite. Ukratko, Paulinina teza, ujedno i Peovićkina, je sljedeća: „Migranti i strani radnici su novi Srbi. Njihova je funkcija da u narativu profašističkih stranaka odigraju klasičnu ulogu žrtvenog jarca. Isti je mehanizam na djelu kao i devedestih kada se huškalo na Srbe, dok su „rodoljubi“ trpali novce u vlastite džepove u procesu pljačke, pretvorbe i privatizacije“. Drugarica Katarina već se prvog dana zauzela za radnička prava stranih radnika postrojivši ih pod Titovom slikom. Kao i američki Demokrati, „hrvatski“ ljevičari u novoj migrantskoj legalnoj i ilegalnoj populaciji traže potencijalne glasače. U tome i leži svekolika potpora ljevice u izmjeni demografske slike Hrvatske koja će time postati inkluzivnija i po svemu bolja država jer će u njoj biti manje etničkih Hrvata. Nastavlja Katarina u Paulininom članku o ugroženim srpskim Nepalcima: „Huškanja služe kako bi se zamaglili uzročnici problema, a to je lov u mutnom u kojem neki 'poduzetnici' dižu ogromne novce. A radnici zbog vlastitog nezadovoljstva huškaju na migrante umjesto na kapitaliste i u ovom nasilnom igrokazu igraju ulogu Afroamerikanaca koji podržavaju Ku Klux Klan, Židova – fašista/nacista“. Nema toga što se ne može objasniti Marxovom podjelom društva na ugnjetavače i ugnjetavane.

Romana Pozniak iz Instituta za etnologiju i folkloristiku također nam tumači kako Hrvati u stranim radnicima vide podljude, robu koja se nalazi u Hrvatskoj kako bi privređivala za Hrvate koji su rasisti i ksenofobi, umjesto da integriraju pridošle radnike u hrvatsko društvo i dopuste im da budu ljudi i da se vesele Novoj godini. Lucija Milalić iz Benčićkinog Centra za mirovne studije osim rasizma i ksenofobije u hrvatskom narodu vidi i ogromno licemjerje jer su Hrvati tijekom rata bili izbjeglice u stranim državama, što je dakako iz pozicije ljevice potpuno ista stvar. Mario Iveković iz Novog sindikata kaže: „Plenkovićeva vlada uopće se nije bavila pitanjem položaja stranih radnika. Oni nisu biračko tijelo. Vladajuće je jedino zanimalo kako udovoljiti poslodavcima da lakše dođu do jeftine radne snage“. Drugarica Katarina kao predvodnica nove istinski komunističke partije u zemlji, Radničke fronte, tvrdi kako se njezina stranka jedina zalaže za strane radnike, ali i zahtijeva uvođenje kvota jer veliki priljev radnika omogućuje bogaćenje kapitalističkim svinjama. Time Katarina bangladeškim šivaćima i ostalim strancima želi ograničiti njihovo Bogom dano pravo, kako je Sandra govorila u Saboru, da sa Globalnog juga stignu na periferiju bogatog Globalnog sjevera. Kako bi naštetila pokvarenim kapitalistima, Katarina je spremna žrtvovati sreću nepalsko-bangladeškog proletarijata.

Gdje se u ovom kontekstu nalaze ugroženi hrvatski Srbi nismo dobili konkretan odgovor. Međutim, Pupovčevi jurišnici ne trebaju objašnjavati vekovnu srpsku ugroženost u hrvatskoj državi, ona se podrazumijeva. Strani radnici su jeftina radna snaga, borave u skučenim prostorijama najmodavaca koji im uzimaju znatan postotak plaće za najam, te su tom logikom u istom položaju kao i Srbi? Gotovo u istom položaju Srbi su bili od 1991. godine kada su iz nekog nedefiniranog razloga bili vrlo nepopularni, kako se navodi u članku. U kakvom su položaju bili prije Drugog svjetskog rata i nakon njega do Domovinskog rata? E, o tome nećemo pričati jer ne odgovara narativu. Je li itko od Pupovčevih Srba pitao one nepupovčeve podržavaju li masovnu legalnu ili ilegalnu migraciju u Hrvatskoj? Većina hrvatskih Srba ne glasa za Milorada i normalno živi u zemlji koju nisu htjeli, ali u kojoj imaju veći i bolji životni standard od Vučićeve Srbije.

Ne treba biti prorok ili zli desničar kako bi shvatili što donosi masovna migracija iz Trećeg svijeta. Dovoljno je baciti pogled na zapad Europe koji je dostigao točku gdje se žene ne usude slaviti Novu godinu na otvorenom u velikim gradovima, policija postavlja betonske blokove ispred adventskih događanja, a najljepše katedrale u božićnoj noći čuvaju policijski psi i automatske puške. Zabrinutost za hrvatsku nacionalnu sigurnost nije nikakvo „desničarenje“ ili rasizam. Ona je sasvim legitimna i opravdana. Nadalje, DP i Most više se bave hrvatskom granicom i ilegalnim migrantima negoli stranom radnom snagom, no Arbutina ih ipak sve trpa u isti koš, a ne pitajući hrvatske Srbe za mišljenje, i njih također.