Ratni huškač Jens Stoltenberg širi dezinformacije o ratu u Ukrajini

Trenutno stanje na ukrajinskom bojištu izgleda vrlo nepovoljno za Ukrajinu čija vojska ove godine nije uspjela ostvariti niti jednu taktičku, a kamoli stratešku pobjedu u velikoj ljetnoj ofenzivi od lipnja do rujna 2023. Neprekidni napadi na ruske utvrđene linije rezultirale su samo desetinama tisuća mrtvih Ukrajinaca. Snovi o ukrajinskim zabavama na krimskim plažama do kolovoza ove godine srušeni su svega par kilometara od ukrajinskih početnih položaja prije napada na dobro utvrđene ruske položaje. Dolaskom jeseni, iscrpljena Ukrajina izgubila je inicijativu koju je preuzela Rusija na istočnom dijelu bojišta, poglavito na pravcu prema Avdiivki, ukrajinskoj utvrdi nedaleko Donjetska. Ruska nadmoć u zraku, u artiljeriji, ljudstvu i oklopu sve više dolazi do izražaja kako se približavamo zimi pred kojom strepi ukrajinska vlast svjesna da ne može zaštititi svoju energetsku infrastrukturu od ruskih udara.

Rat u pojasu Gaze dodatno je zakomplicirao vođenje rata za ukrajinski stožer i predsjednika Zelenskog koji se otvoreno žalio medijima kako trpi u financijskom i materijalnom smislu jer ne dobiva novac i oružje kojim, kako kaže, brani Europu od totalne ruske invazije. General Zalužnij i zapovjednici na terenu počinju uviđati da vojne pobjede protiv Rusije neće biti i da Ukrajinci uzalud ginu za nikakve teritorijalne dobitke. Vidjevši da se vojska okreće protiv njega, Zelenski je medijima iznio stav da se vojska ne smije miješati u politiku i da je pobjeda Ukrajine neupitna, a on je taj koji u tu pobjedu najviše vjeruje. Potpora daljnjem financiranju rata u Ukrajini iz dana u dan opada, pogotovo u Europi gdje vlast osvajaju političke opcije koje žele zaustaviti rat i pregovarati s Rusima o miru. U SAD-u se fokus prebacio na vojnu i financijsku pomoć Izraelu. Republikanci u američkom Zastupničkom domu odbili su poslati zajednički vojni paket za Ukrajinu i Izrael, dajući time naslutiti da se povjerenje u ukrajinsku vojsku i njihovu sposobnost da unište ruski vojni potencijal smanjuje.

Unatoč problemima koji su prisutni na ukrajinskom bojištu i u političkom i vojnom vrhu, određeni političari, pogotovo oni nadnacionalni, i dalje se pretvaraju da je Ukrajina brana ruskom zlu i da će u konačnici trijumfirati na bojnom polju. Uz Ursulu von der Leyen, ovdje se najviše ističe ratni huškač i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg. Uoči dvodnevnog sastanka ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO-a, Stoltenberg je izjavio da je Ukrajina prošle godine dobila bitke za Kijev, Herson i Harkiv, a ove godine nastavlja s nanošenjem teških gubitaka Rusiji koja je drastično oslabila na vojnom, gospodarskom i političkom polju. Na sastanku koji će uslijediti nakon Stoltenbergove briljantne analize rata na konferenciji za medije, sudjelovat će i ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba. Od naroda neizabrani Jens Stoltenberg, koji predstavlja savez koji od 1991. provocira i vojno ugrožava Rusiju koju smatra najvećim neprijateljem, najavio je 10 milijardi njemačke i nizozemske pomoći Ukrajini, te pohvalio Rumunjsku koja je otvorila trenažni centar za ukrajinske pilote koji će letjeti na zrakoplovima F-16. Koliko su političari i birokrati raznih institucija neupućeni u ratnu strategiju svjedoči i njihova opsesija s lovcima F-16 za koje govore da će dovesti do prevage u ratu. Rusija nakon SAD-a ima najbrojnije ratno zrakoplovstvo na svijetu s lovcima i protuzrakoplovnim sustavima puno naprednijim i nadmoćnijim od američkog F-16.

Stoltenberg otvoreno govori o budućem članstvu Ukrajine u NATO savezu čime dodatno provocira Rusiju i potiče ju na daljnje ratovanje i komadanje ukrajinskog teritorija. Upravo je proširenje NATO saveza i dovelo do rata, unatoč obećanjima Rusiji da se savez neće približavati njenim granicama. Gotovo je nevjerojatno kada iz usta političara ili NATO birokrata izađe izjava o neprovociranoj ruskoj agresiji na Ukrajinu, a rat se predviđao godinama ranije i to upravo zbog proširenja NATO-a na istok, a pogotovo na Ukrajinu za koju su Rusi na čelu s Putinom rekli da je linija koja se ne smije prijeći. Svojedobno je i Angela Merkel prije više od deset godina za ukrajinsko članstvo u NATO-u i Europskoj uniji rekla da će izazvati rat. Ništa od toga nije spriječilo SAD da preko NATO saveza, tobože obrambenog pakta, iskoristi Ukrajinu kao toljagu protiv Rusije. Međutim, ovaj posrednički rat SAD i NATO-a protiv Rusije pokazao se pogubnim jedino za Ukrajince.

Na konferenciji za medije Stoltenberg je pozvao Tursku i Mađarsku da ratificiraju ulazak Švedske u NATO. U travnju ove godine savezu je pristupila i Finska. Glavni tajnik NATO-a osjeća se pozvanim govoriti suverenim državama što trebaju ratificirati i koliko brzo to moraju učiniti. Turska je ranije odbijala švedsko i finsko članstvo optužujući te države za pružanje utočišta kurdskim militantima koje Erdogan smatra teroristima. Mađarska je pak pod vodstvom Viktora Orbana izrazila svoj stav protiv rata u Ukrajini, smatrajući da je on poguban za obje države i za rusko-europsko gospodarstvo, a time i za mađarsku ekonomiju.

Govoreći o drugim temama koje se tiču svjetske sigurnosti Stoltenberg je optužio Rusiju da sije razdor na Balkanu, te da kibernetički i ekonomski napada zapadni svijet koji će se znati oduprijeti bilo kakvom obliku ruske agresije. Jedino područje na kojem Stoltenberg ne želi podizati tenzije i produljivati rat jest pojas Gaze u kojem demokratska država zapadnog tipa Izrael ratuje protiv terorističke i džihadističke organizacije koja je pobila 1200 Izraelaca i raketama ugrožava svaki pedalj izraelskog teritorija. Ovdje će Stoltenberg stati na kočnicu te tražiti primirja i diplomatska rješenja. A na istoku Europe žrtvovat će ukrajinski narod u borbi protiv nuklearne sile koju će dodatno provocirati i optuživati za sve nedaće svijeta u svojim sjajnim vojnim analizama kojih bi se posramio i Sun Tzu.