Sabina Glasovac iz Partije uključila se u raspravu o povučenom Hajdarovićevom udžbeniku

Danas se u Hrvatskom saboru raspravljalo o imenovanjima u Upravno vijeće Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Dosadašnjem predsjedniku i potpredsjedniku Filipu Hameršaku i Ivici Poljičaku vladajući žele produžiti mandat na još četiri godine, a umjesto Miroslava Akmadže za novu članicu Vijeća predlaže se Silvija Babić. Ravnatelj Centra dr. Ante Nazor usudio se progovoriti za portal Narod.hr dr. Željke Markić i tamo iznijeti svoje stručno mišljenje o udžbeniku povijesti za četvrti razred gimnazije pod naslovom „Zašto je povijest važna?“ trojice nestručnih autora koji su počinili profesionalno samoubojstvo napisavši nevjerojatno loš udžbenik, koji prema mišljenju dr. Hameršaka i mnogih drugih povjesničara nikada nije trebao biti odobren. Iznimka takvom stavu su jugoslavenski bog istorije Tvrtko Jakovina, Mikin mali Hrvoje Klasić, docent Branimir „povijesni pluralizam“ Janković, Snježana „povijesna kontroverza“ Koren i Ivo „Drobilica“ Goldstein. Svoje stručno mišljenje upravo je dala i članica Partije Sabina Glasovac koja je među spominjanim imenima u saborskoj raspravi primijetila Antu i Filipa kao kontroverzne ličnosti, poput Alojzija Stepinca u Hajdarovićevom udžbeniku.

Zaboravivši da je Socijalistička Republika Hrvatska prošlost i da nova godina nije 1974., već 2024., Sabina je u Saboru iznijela svoje nezadovoljstvo što su nepodobni povjesničari uključeni u javnu akademsku raspravu oko udžbenika povijesti. Kako su mogli dati svoje stručno mišljenje o udžbeniku koji se tiče njihove struke, a potom očekivati da neće ostati bez posla? Zastupnica Glasovac iznijela je dvije Hajdarovićeve dogme: „udžbenik je odličan jer je odobren“ i „udžbenik je zabranjen“. Prenesimo njezine riječi: „Što se u dvije godine moglo dogoditi da najednom ne valja, ne znamo na temelju čega je ministar donio odluku o brisanju udžbenika iz kataloga, na čiji se poticaj krenulo u razmatranje njegova povlačenja?“ Dodala je i kako su to „opasni i ozbiljni presedani“.

Probat ćemo Sabini objasniti nešto što bi i djeca razumjela, mnogo mlađa od one kojoj su Hajdarović, Ristić i Torbica željeli Tita predstaviti kao demokrata, a partizane kao zaslužne za stvaranje neovisne Hrvatske. Prvo, ako je nešto u startu loše i nestručno, tada je ono i dvije godine kasnije također – loše i nestručno. Vrlo komplicirano za shvatiti, nije li? Kaže Sabina kako je ministar bez objašnjenja povukao udžbenik, iako je Ministarstvo navelo razloge za povlačenje, koji jesu šturi i općeniti, ali dovoljni za shvatiti zašto je udžbenik povučen iz uporabe i izbrisan iz kataloga odobrenih udžbenika. Autori su zatražili detaljno pojašnjenje i vjerojatno će ga i dobiti, no s obzirom na količinu faktografskih pogrešaka, manipulativnog sadržaja i ideoloških konstrukcija morat će pričekati. Dotad, mogu iščitavati mišljenja onih povjesničara koji su već pisali o spornom udžbeniku. Materijala ima napretek, no autori se ipak ponašaju kao da će Ministarstvo za mišljenje pitati vračare i astrologe, vjerojatno u nadi da im jedino oni mogu spasiti njihovo kapitalno djelo koje im je trajno narušilo profesionalni integritet. Misle li doista Miljenko, Vedran i Nikica da će Ministarstvo zanemariti svaku kritiku udžbenika koja je dosad izrečena i napisana za medije i javnost i uvažiti samo mišljenja njihovog odvjetničkog tima Janković-Jakovina-Koren i suradnika?

Sabina iz Partije se također pita na čiji je poticaj udžbenik povučen, kao da je to bitno ili relevantno. Udžbenik je bio loš i prije nego što je došao u fokus javnosti i povjesničara. Uprijeti prstom u nestručan i faktografski pogrešan udžbenik mogao je učiniti bilo tko. S obzirom na Sabinine intelektualne dosege i pokvaren sklop za logiku, pokušat ćemo joj to objasniti jednom usporedbom. Naprimjer, ako kuća gori i vatrogasci stignu na poziv i zateknu kuću u plamenu, uopće ih neće zanimati tko ih je nazvao, već će se posvetiti svom poslu i ugasiti požar.

Nadalje, Sabina kaže kako je povlačenje udžbenika opasan i ozbiljan presedan. Iz ove tendenciozne izjave možemo iščitati onu Jankovićevu bojazan za demokratski poredak ili Pavičićev strah od cenzora Nazora koji će mu zabraniti čitati knjige. Ili Sabina ima iracionalni strah od povlačenja loših udžbenika povijesti ili namjerno manipulira i politizira s ovakvim izjavama, jer teško je povjerovati da liježe i ustaje sa strepnjom o sudbini svih udžbenika povijesti koji su odobreni u Hrvatskoj.

Tko će sljedeći dati svoj doprinos raspravi o povučenom udžbeniku povijesti? Možda Jelena Veljača? Njezin skriveni talent za socijalne politike sve nas je iznenadio, zašto ne bi isplivala i njezina ljubav prema historiografiji? Što je zbilja opasno i ozbiljno u slučaju ove Sabinine reakcije u Saboru? Čuvši imena ljudi s čijim se stručnim mišljenjima ona kao nestručna po pitanju udžbenika povijesti ne slaže, podigla je ruku ne bi li uprla prstom u Nazora i Hameršaka kao što je to Žarko Puhovski učinio svojim kolegama studentima nakon sloma Hrvatskog proljeća. Što je točno htjela reći ili postići prozivanjem dvojice povjesničara koji su komentirali jedan udžbenik povijesti? Bi li im Sabina uručila izvanredni otkaz da ima tu moć, i to samo zato što su ukazali na faktografske pogreške i manipulacije izvorima u udžbeniku povijesti čiji je sadržaj blizak njezinom svjetonazoru i pogledu na prošlost? Partijski mentalitet puno je otporniji i trajniji od komunističkih država i političkih sustava koji su propali, a ovaj primjer to savršeno pokazuje. Sabini je bilo dovoljno čuti dva „kontroverzna“ prezimena i odmah je skočila za mikrofon ukazati partijskim drugovima da unutar državnih institucija ima osoba koje ne misle kao ona, odnosno kao Partija.