Senf dogovor o Maksimiru nazvao povijesnim, zaboravio reći i poraznim za Možemo!

U Skupštini grada Zagreba usvojen je "Sporazum o rekonstrukciji Gradskog stadiona Maksimir i izgradnji ili rekonstrukciji objekata Katoličke crkve na deset lokacija u gradu Zagrebu". Gradonačelnik iz redova stranke opasnih namjera Možemo! Tomislav Tomašević Senf sporazum je ocijenio „povijesnim“ jer je Zagrebačka nadbiskupija odustala od potraživanja povrata nekretnina i zemljišta na kojima je planirana rekonstrukcija stadiona. Grad Zagreb, Republika Hrvatska i Zagrebačka nadbiskupija potpisali su sporazum kojim će Crkva dobiti deset lokacija za izgradnju novih ili rekonstrukciju starih objekata Katoličke crkve. U Botincu, Svetoj Klari, Jakuševcu, Blatu, Jelkovcu, Sesvetskom Kraljevcu, Sesvetskim Selima, Kajzerici, Španskom i na Trnjanskoj Savici gradit će se crkve u mandatu gradonačelnika koji je svoju političku karijeru, između ostalog, gradio protivljenjem i prosvjedovanjem protiv izgradnji novih crkvi u Zagrebu, naročito protiv gradnje crkve na Savici.

Prije nego što je postao gradonačelnik, Senf je predvodio svoj budući „dream team“ u mnogim bitkama plakatima i floskulama protiv Stepinčeve crkve na Savici. Tada su govorili kako štite park i zelenu travu, te mjesto okupljanja kvartovske ekipe koja bi izgradnjom crkve izgubila omiljenu klupicu i dragocjene kvadrate zemlje za izležavanje i piknike. Crkva se može graditi negdje drugdje, govorili su budući možemovci i njihovi simpatizeri, praveći se da nemaju ništa protiv crkve na Savici. Park u kojemu se trebala graditi i crkva postao je za Senfovu ekipu dragocjeni teritorij čiji svaki pedalj treba obraniti od betona, žbuke i zvonika koji bi se oglašavao u pune sate i time uznemiravao demone koji se nastanjuju u prosvjednicima. Marginalno društvo s plakatima punim floskula o dječjim igralištima i genocidu nad milijunima vlati trave predvodila je inicijativa pod nazivom „Čuvamo naš park“. Prste u svemu je imala udruga kojoj je jedan od osnivača bio i Senf – "Pravo na grad". U prvoj izbornoj kampanji protiv Milana Bandića Senf se hvalio medijima kako je on osobno sa svojim zelenim partizanima spriječio gradnju crkve. U parku na Savici Senf je i objavio kandidaturu za gradonačelnika. Šest godina kasnije, zahvaljujući Božjoj providnosti nećak katoličkog svećenika Ive Tomaševića s Crkvom i državom udeseterostručio je izgradnje novih mjesta molitve za katolike.

Zeleni komunisti predvođeni Senfom od Trnjanskih kresova dignuli su ruke za davanje zemlje Zagrebačkoj nadbiskupiji i gradnju crkvi u antifašističkom gradu Zagrebu. Iako je Crkva tražila povrat otete imovine mnogo veći od dobivenog, Senf je svakako izgubio, politički i moralno. Kao i prije nešto više od 100 godina, Crkva dopušta izgradnju maksimirskog stadiona na Njezinoj zemlji. Nadalje, izostala je i Senfova zahvala Crkvi što se odrekla vrijednih zemljišta u korist grada kako bi Zagreb konačno mogao imati stadion dostojan glavnog grada i svjetske nogometne velesile. Ovaj dogovor i izgradnju novog stadiona Možemo! i Senf proglasit će svojom pobjedom i zaslugom, iako ne vole ni nogomet ni Dinamo. Stadion će se financirati privatnim kapitalom, dodao je Senf, pokušavajući barem malo spasiti obraz od još jednog političkog poraza svoje stranke. U ovom slučaju, za zelene komuniste privatni kapital pokazao se kao slamka spasa za opravdanje ovog tragičnog sporazuma za Možemo!. Ukoliko ga Zagrepčani ponovno izaberu za gradonačelnika, u narednom mandatu zvonik crkve na Savici mogao bi mu i proparati uši. Uzrok tome bio bi njegov „povijesni“ sporazum o maksimirskom stadionu.