Senfov Zagrebački holding uz račun za smeće šalje i ljevičarsku propagandu

Stranka opasnih namjera Možemo! uvjeravala je glasače prije izbora da se neće baviti ideologijom u tolikoj mjeri koliko bi neki njihovi protivnici to željeli. Njihov glavni zadatak na vlasti trebalo je biti smeće, gospodarstvo, plaćanje računa, uredno vođenje grada i iskorjenjivanje korupcije iz gradskih struktura. Oni neupućeni u Senfov i Sandrin životopis, kao i u ostale životopise perjanica stranke poput Urše, Rade, Vilija i sličnih, glasali su za navodno „mladog“ i „neopterećenog“ Tomislava koji će dati gradu da prodiše nakon Bandićeve vlasti. Dogodilo se upravo suprotno, građani se guše u smeću, a ideologija je jedna od najvažnijih djelatnosti Senfovih drugova u gradu Zagrebu. I prije izbora mahali su sovjetskim zastavama i palili Trnjanske kresove, naricali za Titovim trgom i urlikali u nebo zbog Hasanbegovićeve strahovlade u Ministarstvu kulture koje je uvijek bilo bankomat zagrebačke kulturne i neradničke ljevice. Svejedno, mnogi to nisu zamijetili jer im svakodnevne brige ostavljaju malo ili nimalo vremena za informiranje o politici i ljudima koji bi željeli njima vladati. Najedanput, Senf se našao u uredu gradonačelnika, deset godina nakon što se valjao po asfaltu u Varšavskoj i protestirao protiv gradnje crkve na Savici. Nikada nije vodio nikakav posao niti bio zaposlen u nekoj tvrtki koja je od njega zahtijevala rad i rezultate u zamjenu za plaću. Umjesto toga, vodio je civilne udruge, putovao po svijetu, te studirao zelenjavu na Cambridgeu. Došavši na vlast, Zagreb je zasmrdio, a ulice su postale pune neodvezenog smeća, a ako se tko još sjeća, nedavno mu je eksplodiralo i brdo smeća na Jakuševcu.

Šaljući građanima račune za (ne)odvoz smeća, Zagrebački holding je uz uplatnicu poslao i propagandni materijal jedne od podružnica holdinga za izdavaštvo i usluge. Riječ je o AGM-u koji je iznerviranim Zagrepčanima za utjehu ponudio tri knjige za čitanje, jednu o feminizmu, drugu o skrbi za ljude i planet (u skladu sa svjetskom religijom štovanja klime), također i s prizvukom marksizma, te treću koja predstavlja današnju zagrebačku vlast – zelena izvana, crvena iznutra.

Ovu vijest objavio je na X-u Boris Havel, profesor zaposlen na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Zahvaljujemo na informaciji i priči, te suosjećamo sa stanovnicima Zagreba, jer Bogu hvala, redakcija Popodnevnika u jednom malom gradu Zagrebačke županije ne osjeća nikakav smrad niti se spotiče o smeće na gradskim ulicama. Havel je ovako objavio vijest: „Ovo sam dobio na računu za odvoz smeća Zagrebačkog holdinga za prosinac. Možemo! uzurpira uplatnice za svoju propagandu, za nekakve 'globalističke' manifeste i 'memorandume' dok se po gradu gomila smeće koje grickaju štakori. Što je sljedeće dno koje Možemo! može dosegnuti?“. Ako je ovo pročitao netko iz Možemo!, molimo ih da ovu posljednju rečenicu ne shvate kao novi izazov.

Kakve se to točno knjige nude Zagrepčanima na uživanje i za utjehu nakon dospjelih računa omiljene im gradske uprave i vlasti? Prva od njih nosi naslov „Furam feminizam“. Autori su nam nepoznati, iako smo na prvu mislili da je knjigu napisala Rada Borić ili možda Ida Prester. Ovako je AGM opisao ovu knjigu: „Knjiga s podnaslovom 'Priručnik za cure, a zašto ne, i dečke' govori o problemima rodne ravnopravnosti. To je tema koja se proteže kroz sve sfere društva i tiče se – svih. Djevojčica Likica nas sve navodi da se zapitamo o stvarima koje se tako često uzimaju zdravo za gotovo…“. Tko ne voli dobru knjigu o feminizmu? Još kada dodate rodnu ideologiju i kada vam autori govore da se sve to i vas tiče, kako ju onda ne biste kupili? Možda je i vrijedi pročitati, jer sudeći po kratkom opisu izgleda da su i dečki zavladali feministicama. Ništa bez muškaraca!

Sljedeća knjiga nosi naslov „Manifest skrbi – politika međuovisnosti“. Oni koji imaju predrasude, kao autor ovog članka, odmah će pretpostaviti po naslovu da knjiga ima marksističke elemente. Opis kaže: „Živimo u svijetu u kojem vlada nemar. Tom tvrdnjom pet autora iz različitih disciplina okupljenih u 'The Care Collective' započinju analizu uloge skrbi u životu ljudi i planeta. Napisan za vrijeme zdravstvene krize, izazvane pandemijom koronavirusa, 'Manifest skrbi' sažeto i jasno pokazuje kako je neoliberalni kapitalizam, koji skrb vidi kao 'ženski' i 'neproduktivan' posao, doveo do ove i drugih kriza te analizira njihove posljedice na sve razine našeg života, od intimne do globalne“. I? Jesu li predrasude bile točne? Riječi „neoliberalni kapitalizam“, „kolektiv“, „manifest“ i „globalno“ pomiješate s klimatskom religijom, posolite feminizmom i imate pravi specijalitet iz kuhinje moderne neomarksističke ljevice duginih boja, poput ove u gradu Zagrebu.

Posljednja knjiga koju Zagrepčani moraju imati, jer se te teme i njih tiču, jest „Memorandum o novoj ekološkoj klasi“. Ponovno, pali se senzor za predrasude i očitava visoku razinu. Evo što piše: „Memorandum o ekološkoj klasi je provokativni, sažeti i na određeni način testamentni tekst čuvenog francuskog filozofa i sociologa Brune Latoura, koji je napisao zajedno s mladim danskim sociologom Nikolajem Schultzom.“ Iako ne otkriva puno o knjizi, zanimanja „filozof“ i „sociolog“ mogu nam puno toga reći. U kombinaciji s naslovom koji kombinira jednu od omiljenih riječi klimatskih vjernika i poznatu Marxovu podjelu društva, možemo zaključiti kako se također radi o neomarksističkoj knjizi koja povezuje klimatologiju i ekstremno ljevičarstvo. Jedino što nedostaje jest malo feminističkog začina. Kako ga i ne bi nedostajalo kada su autori muškarci, a sudeći po imenima vjerojatno i bijelci.

Neki će odmah uskočiti u obranu ovog propagandnog letka i reći kako se radi samo o knjigama koje tiska i prodaje jedna od podružnica Zagrebačkog holdinga, te stoga u ovome problem može vidjeti samo desnica. „Pa to su samo knjige, nitko ih ne mora kupiti“, reći će Senfovi branioci i hodočasnici na Trnjanskim kresovima. „Nema nikakve ideologije, nitko nije izabrao baš ove tri knjige i odlučio ih poslati svim Zagrepčanima na razmatranje žele li ih možda kupiti“, reći će vam neiskreni ljudi, Senfovi glasnogovornici, ili možda neovisni novinari „Indexa“ i „Telegrama“. No, svakome tko ima zdrav razum jasno je da se radi o izričitoj namjeri, moguće i provokaciji, zagrebačke vlasti ili ljudi koje je ta vlast postavila u Zagrebački holding. Kolika je vjerojatnost da su te tri knjige slučajno izabrane i poslane građanima Zagreba na razmatranje? Netko je ih je mora izabrati, napraviti letak i poslati ga uz račun. Međutim, dobra strana priče jest ta što se možemovci dobrim dijelom uopće ne skrivaju od javnosti i kada bi mediji malo više pisali o njihovoj ideologiji možda bi se Zagrepčani zapitali na sljedećim izborima koliko je pametno Senfu dati odgovornost za Jakuševac i upravljanje milijunskim gradom.

Na kraju, iz AGM-ove ponude izdvojili smo vam naše favorite i preporuke za pročitati ove zime: „Stepinac riječju i djelom“ Miroslava Akmadže, „Raspad Jugoslavije i stvaranje hrvatske države“ Davora Marijana i Nikice Barića, te „Hrvatska 1990.-2020.“ Ive Goldsteina. Ne, ne, ne, šalimo se, nemojte sve shvaćati ozbiljno. Naša treća preporuka je knjiga ozbiljnog i marljivog povjesničara Maria Jareba „Sovjetski zločin u Katynskoj šumi“. Za ovu reklamu od AGM-a i Zagrebačkog holdinga nismo dobili nikakav novac.