Spomenik Miljenku Smoji zaliven plavom bojom i okićen Partizanovim šalom

Mediji izvještavaju o velikom skandalu u Splitu, no poznavajući Splićane, bilo je samo pitanje vremena kada će se netko umjetnički izraziti nad novim splitskim spomenikom. U četvrtak 19. listopada uz oduševljenje novinara i splitske vlasti na Matejuški je svečano otkriven spomenik Miljenku Smoji. Prisutan je bio i gradonačelnik Ivica Puljak i njegov zamjenik Bojan Ivošević. Organizirana je velika fešta za razdragane svjedoke ovog događaja koji su jedva čekali slikati se uz spomenik. Tjedan dana kasnije, policija je zaprimila dojavu da je spomenik vandaliziran, odnosno zaliven plavom bojom i uljepšan šalom beogradskog nogometnog kluba Partizan.

Tko je bio Miljenko Smoje? Ukratko, njegova biografija glasi ovako: rođen je u Splitu 14. veljače 1923. Nakon završetka Više pedagoške škole radio je kao učitelj u Komiži i Omišu, a od 1948. radi kao novinar u „Slobodnoj Dalmaciji“. Pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o suvremenom životu. Istaknuo se kao humorist i pokretač satiričnih časopisa „Pomet“ i „Berekin“. Međutim, najpoznatiji je kao scenarist za televizijske serije „Naše malo misto“ i „Velo misto“. Tijekom 1990-ih objavljuje humoristične priloge u „Feral Tribuneu“. Tijekom života postao je sinonimom splitskog i dalmatinskog novinarstva, a bio je veliki uzor današnjim velikim novinarima poput Borisa Dežulovića i Ante Tomića. Umro je u Splitu 25. listopada 1995. Međutim, Smoje nije zapamćen samo kao novinar, čovjek iz naroda sa smislom za humor i satiru. Mišljenje Splićana i mnogih drugih Hrvata razlikuje se od narativa medija i političke elite, pretežno s ljevice.

Hrvatska desnica i dobar dio Splićana zamjera mu nedostatak osjećaja za domoljublje i hrvatsku stvar. Smatra se da je više volio Jugoslaviju, a pored Tuđmana preferirao je Slobodana Miloševića. Nije volio niti novi Hajdukov grb nakon uspostave hrvatske države. Zasmetalo mu je micanje zvijezde petokrake i stavljanje šahovnice. Potaknut spoznajom da će grad Split Smoji podignuti spomenik, novinar Joško Čelan napisao je knjigu znakovitog imena: „Spomenik izdaji: nova Orjuna: prilozi za životopis Miljenka Smoje“. Čelan je u knjizi donio drugu stranu Miljenka Smoje, onu o kojoj mediji i njegovi biografi i poklonici ne pišu. Naime, prema Čelanu, Smoje je bio: „zadrti pobornik jugoslavenskog nacionalizma, srbofil i miloševićevac, autonomaš, urbani rasist, kroatofob i protivnik hrvatske države, nemoralni hedonist i bezbožnik blizak komunističkim vlastima“. 1985. Smoje je na pisanje beogradskih medija o Splitu kao incidentnom gradu rekao kako su za incidente krive: „One hrvatske horde koje su se u fini, crveni jugoslavenski Split spustile s druge strane brda.“ U listopadu 1988. prigovorio je Hrvatima što nisu išli na Miloševićev miting u Kragujevac, smatrajući da Split mora biti na poprištu svake bitke za Jugoslaviju. Dao je i podršku Srbima u „smirivanju“ Kosova krajem 1980-ih. Čelan navodi mnogo primjera koji svjedoče o Smojinom jugoslavenstvu i protivljenju nezavisnoj Hrvatskoj državi. O HDZ-u 1990-ih je pisao da će im klanje biti prva točka programa, nikada nije skrivao da voli Beograd i Srbe koje je smatrao braćom. Nakon hrvatskog osamostaljenja 1992. piše o Splitu kao jadnom i gladnom gradu, tugujući za prošlim vremenima. Domovinski rat smatrao je bratoubilačkim nacionalističkim ratom, a hrvatsku vlast antidemokratskom i filoustaškom.

Jeste li ikada čuli za ove i slične izjave Miljenka Smoje ili ste samo čitali o njegovoj novinarskoj i satiričkoj genijalnosti i originalnosti. O tome kako je čovjek iz naroda i za narod, veliki navijač Hajduka koji nije otišao niti na jednu Hajdukovu utakmicu nakon propasti Jugoslavije zbog brisanja petokrake. Njegovi poklonici o njemu govore da je bio prkosan prema svakoj vlasti, a istina je da je volio komunističku vlast u Splitu i tvorevinu Jugoslaviju, a prezirao novu, ne samo vlast, nego i hrvatsku državu kao takvu. I kada lijeva vlast u Splitu podigne spomenik takvom čovjeku, novinari su skandalizirani i u stanju šoka kada ulični umjetnici koji zasigurno vole Hajduk unerede i istovremeno ukrase Smojin spomenik. Mnogi se u gradu pitaju i komentiraju gdje je spomenik čovjeku kojega jednako vole svi Splićani i ne dijele se oko njegovog lika i dijela. Riječ je o Oliveru Dragojeviću koji nakon rata nikada nije otišao pjevati u Srbiju i Beograd koje je Smoje toliko volio.