Sramotno! Stranka opasnih namjera Možemo! ne poštuje rodnu ravnopravnost i insinuira da postoje samo muškarci i žene!

Izvanredna vijest, prijelomna vijest! Šok, skandal i sramota! Upravo smo na mail adresu zaprimili obavijest stranke opasnih namjera Možemo! o nositeljicama i nositeljima izbornih lista za parlamentarne izbore koji će se održati 17. travnja ove godine, u srijedu, kako bi dijaspori bilo teže glasati, a kako bi još nepotjerani Hrvati spojili taj dan s vikendom i otišli put mora. U svakom slučaju, što manja izlaznost, to bolje za oba krila Partije, i HDZ i SDP. I njihove izdanke, manje ili više radikalne. Možemo!, radikalna ljevičarska opcija, takozvani lubeničari, zeleni komunisti ili kako ih god hoćete nazvati, drastično su prekršili dogmu rodne ravnopravnosti. U ime ravnopravnosti, muškarcima je oduzeta ravnopravnost!

„Od 11 lista, čak 8 nam nose žene!“, pohvalili su se možemovci u mailu, dodavši i zeleno srčeko. Usporedili su se i s ostalim strankama i koalicijama od kojih dvije nemaju niti jednu ženu na vrhu liste (HDZ i Domovinski pokret), ili samo jednu (MOST) ili tek dvije (Partija). Kažu iz Možemo!: „Velik broj žena na vrhu naših lista nije slučajnost: osim što na listama primjenjujemo tzv. zip model (gdje se na listama izmjenjuju žene i muškarci), rodna ravnopravnost je vrijednost koju živimo: naše politike brinu za žene, naše politike provode žene“. Kakav fakultet, obrazovanje, sposobnost, karakter, posvećenost poslu, marljivost… bitan je ženski spolni organ! Što više ženskih spolnih organa na listi to bolje, zato jer rodna ravnopravnost. Što tu nije jasno?

Na X profilu Možemo! se pohvalio kako ima sveukupno 54% žena na listama, čime je opet prekršena dogma rodne ravnopravnosti. Međutim, najgore od svega je to što su možemovci nesvjesno, barem se nadamo da je tako, prepoznali samo muškarca i ženu kao dva moguća rodna identiteta! Nadalje, nisu uopće istaknuli imaju li nekoga iz 2SLGBTQQIPAA+ kulta na listama. Možemo zaključiti da imaju, no neisticanje te činjenice moglo bi kod potencijalnih glasača stranke opasnih namjera izazvati negodovanje i propitivanje za koga glasati. Ako nema niti jedne „transrodne“ osobe na listi, tada je Možemo! u potpunosti doživio svoj moralni krah, uvjetno rečeno. Primjerice, gdje je Noah Kraljević? Nakon afere Zambija, Noah je stekla veliku popularnost i sada je nema na listi za Sabor, a Senf ju je stavio na listu za lokalne izbore? Zašto? Je li se duh „transfobije“ proširio strankom nakon trgovine afričkom djecom u Zambiji?

Kako će se Sandra i Senf opravdati javnosti i svojim glasačima? U ime rodne ravnopravnosti pogazili su rodnu ravnopravnost, a najgore i najsramotnije od svega, dva roda ljudi izdigli su iznad ostalih stotinu tisuća. Zastupljenost 2SLGBTQQIPAA+ osoba je izrazito niska, znamo jedino za Gordana Bosanca da je muškoložnik. Ne bi li bilo najpravednije da su možemovci napravili sistem u kojem je 33% žena, 33% muškaraca i 33% lezbijski, homoseksualaca, dvospiritnih, transrodnih, queerovaca svake vrste i onih koji se identificiraju kao plusić? Opet, i to bilo nepravedno prema dogmi rodne ravnopravnosti jer rodova ima toliko mnogo, a priznato ih je tek sedamdesetak, ili par stotina? Nitko ne zna točno, no uzmimo da ih ima sigurno 100. Tada bi na listi bio dopušten tek jedan heteroseksualni muškarac, primjerice Senf. Sandra bi mogla biti jedina heteroseksualna žena, Gogi Bosanac homoseksualac… Rada Borić bi ispala iz igre, Damir Bakić također, zatim Luka Korlaet i Sanja Dolenec. „Trans muškarac“ Noah Kraljević bi upala na listu, kao i „trans žena“ Diana Avdić. S obzirom da moj pokušaj razumijevanja ekstremne ljevičarske i rodne ideologije uzima maha na moju psihu, mozak i stanje duha, završavam ovaj članak.