Srpske „Novosti“ strahuju od „filofašističkih frikova“ koji bi im mogli uskratiti financiranje iz državnog proračuna

Okupljalište bivših feralovaca, još uvijek postojećih Jugoslavena i Pupovčevih provokatora svake vrste, srpske „Novosti“ iznjedrile su članak „Najgore tek predstoji“ autora Hrvoja Šimičevića u kojemu se po tko zna koji put izražava strah od ustaša i povratka 1941., mitske godine koje se do smrti bojao otac jugoslavenske istorigrafije u modernoj hrvatskoj državi Slavko Goldstein. Današnje ustaše nalaze se u tri stranke koje bi u duhu demokracije trebalo zabraniti jer ozbiljno ugrožavaju pobačaj, hrvatski teritorijalni integritet i nećete vjerovati – Srbe! Riječ je o Domovinskom pokretu koji usto nosi i strašan naziv, zatim Mostu i Hrvatskim suverenistima. Autor članka hrvatskog imena 2023. godinu vidi kao vrijeme kada se u Hrvatskoj skupilo mnoštvo „kojekakvih frikova“ iz inozemstva koji vole Franca, Pinocheta, „mjerkaju hrvatski sjever“ i žele zabraniti pobačaj. Ovo je možda jedinstveni slučaj u povijesti da netko iz Pupovčevih „Novosti“ izražava zabrinutost za hrvatski teritorijalni integritet i ovim putem to želimo sačuvati za povijest. Na pravoslavni Božić 7. siječnja 2024. novinar srpskih „Novosti“ stao je u obranu hrvatskog teritorija, a da stvar bude bolja ime mu je i Hrvoje.

Hrvatska desnica koja je dovela te sumnjive likove koji bi uništili Hrvatsku i uskrsnuli sve nacističke, fašističke, španjolske, čileanske i brazilske režime korača zajedno s globalnom desnicom, smatra autor hrvatskog imena, i pritom zadržava svoje „autohtone domaće običaje“. Novinar Hrvoje strahuje kako bi spomenute opasne stranke mogle Hrvatsku pretvoriti u „ultrakatoličku jazbinu“ na krilima svjetskog „kršćansko-fundamentalističkog pokreta“ kojeg financiraju milijarderi. Cijeli Zapad je u opasnosti, strahuje Pupovčev krajišnik hrvatskog imena, što se hrvatska desnica povezuje s europskom i svjetskom desnicom, razgovara s njima i kuje planove o podjarmljivanju svijeta nasilnim pokrštavanjem i teokracijom, pri čemu će nastradati centrističke i socijaldemokratske opcije koje nemaju toliko novaca, utjecaja i moći kao desnica koja je na vlasti svugdje osim u SAD-u, Brazilu, Kanadi, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Hrvatskoj, Europskoj uniji i njenoj neizabranoj vladi odgovornoj nikome – Europskoj komisiji. Kad bi barem svjetska i hrvatska ljevica imale obilna financiranja kao desnica, gdje bi im bio kraj?

Nastavlja autor hrvatskog imena koji brani hrvatski teritorijalni integritet u srpskim „Novostima“, hrvatska opasna desnica često „zalazi u domene teorija zavjera“ u kojima postoje ljudi u sjeni koji provode globalističku agendu, a svi znamo da su najopasniji milijuni svjetskih kapitalista koji preko „obiteljaša“ i desnice podjarmljuju zapadne demokracije. Hrvoje je krenuo putem pripovjedača bajki, poput sina oca jugoslavenske istoriografije Ive Goldsteina. Nije li etiketa „teoretičar zavjere“ već toliko istrošena i dovedena do apsurda i besmislenosti? Možeš ti to i bolje, autore hrvatskog imena u Pupovčevim „Novostima“. S druge strane, skreće li i sam tekstopisac iz „Novosti“ u teorije zavjere kada govori o uroti milijuna pokvarenih kapitalista koji koriste Vicu Batarela i Stipu Bartulicu u rušenju demokracije u Hrvatskoj? U redu je ako ljevica govori nebuloze, za njih ne vrijedi pravilo dokazati svoje tvrdnje. Dovoljno je etiketirati drugu stranu, izreći „pravo“ stanje stvari i tko se ne slaže, vraćamo se ukrug – teoretičar zavjere.

Hrvoje se potom, nakon što je prokazao svjetsku kapitalističko-katolibansku urotu, okreće slučaju Zambija i „trans“ muškarcu, odnosno ženi, Noi Kraljević, bivšoj Daliji Pintarić koja je sa svojim drugovima simpatizerima Možemo! otišla u Zambiju sumnjivim kanalima prošvercati djecu iz Konga i ilegalno ih posvojiti. Svjesna da takozvane trans osobe ne smiju posvajati djecu niti u Kongu niti u Hrvatskoj, zajedno sa svojim saveznicima i svojom „suprugom“, ona ipak odlazi tamo tražeći koje crno dijete kako bi mu u Hrvatskoj mogla glumiti oca. Ljevica je cijelu aferu Zambija okrenula u smjeru zaštite „trans“ osoba i spašavanje „Hrvata“ iz strane zemlje gdje su ih nepravedno zatočile tamošnje vlasti zbog navodne trgovine djecom. Sve je u ovom slučaju bilo u najmanju ruku sumnjivo, od hrvatske birokracije pa prema afričkom kontinentu. Interes djece tu je bio sporedna stvar, pravo Noe Kraljević da glumi oca afričkom djetetu ultimativno je pravo koje nadilazi sva ostala. Autor hrvatskog imena koji brani hrvatski teritorijalni integritet u cijeloj ovoj aferi vidi samo demonizaciju „trans“ osoba koje desnica vidi kao „prijeteći simbol dekadencije i propasti zapadne civilizacije“. Hrvoje je ovdje gotovo u potpunosti u pravu, nešto je uspio i pogoditi. Istina je da desnica u LGBT ideologiji i njezinim vjernicima vidi propadanje zapadne civilizacije i moralnu dekadenciju. A kako drugačije možemo gledati na seksualne devijacije koje izazivaju bolest i smrt, a ne donose život? Zašto Noah nije pokušala zatrudnjeti kada je već tako žarko željela dijete? Možda ipak treba uvesti nekakav spolni odgoj u škole jer izgleda da cijelom LGBT kultu nije jasno kako djeca dolaze na svijet. LGBTIQ+ kultu! Ispričavamo se osobama I i Q, te plusićima.

Sljedeća ugrožena skupina u Hrvatskoj su Srbi. Ne, do njih ćemo kasnije doći. Hrvoje nakon transvestita prvo obrađuje migrante koje hrvatske Sile Osovine žele ubijati na granici. Prvenstveno Most i Suverenisti kao njihovo ekstremno desno krilo, nadmašili su europske radikalne desničare u svojoj retorici protiv jadnih migranata koji sreću traže u Europi, nakon što su im ti isti desničari uništili njihove zemlje gdje je oduvijek bilo lijepo živjeti pod islamskim pravilima i diktaturama svake vrste. Sada imaju pravo doći u Europu i od nje napraviti Bliski istok, slijedeći Hrvojevu logiku. Nino Raspudić, Miro Bulj i Marin Miletić pokazali su se kao najveći mrzitelji migranata zagovarajući provođenje Zakona o nadzoru državne granice i slanje vojske u pomoć hrvatskoj policiji. Taman što je Hrvoje branio hrvatski teritorijalni integritet na sjeveru, podbacio je na jugu gdje želi puštati bilo koga da prolazi bilo gdje i radi što god hoće u Hrvatskoj. Naravno, autor hrvatskog imena ovdje vidi brojne izme i fobije te teorije zavjere o zamjeni stanovništva, islamizaciji Europe i drastičnom padu javnog reda i sigurnosti. Otkuda to hrvatskim desničarima, pa pogledajte Švedsku, Belgiju, Francusku, Njemačku, Italiju, Veliku Britaniju, Dansku… Miro, Nino i Marine, prestanite širiti paniku. Hrvoje nasrće i na hrvatsku policiju što svojim čizmama i palicama čuva granicu i provodi zakon. Nevjerojatno! Pa tko je ikada u povijesti vidio da jedna država čuva svoje granice silom, kada ne ide milom? Povijesni fenomen u svakom slučaju. A da pitamo Hrvoja i njegovu redakciju, kako se čuvala granica „Republike Srpske Krajine“?

Dolazimo i do ugroženosti Srba u Hrvatskoj, a tu od svih filofašista u Hrvatskoj prednjači Domovinski pokret koji se, kako primjećuje autor članka koji u Pupovčevim „Novostima“ brani hrvatski teritorijalni integritet, počeo širiti Hrvatskom i osnivati nove ogranke, i to ne samo u Slavoniji. Njihov najveći krimen ove godine je Kolona sjećanja u Vukovaru na koju ne treba trošiti previše riječi zašto je zasmetala svim piskaralima u Pupovčevom leglu demokracije, ljubavi, tolerancije i ljudskih prava. Crne zastave, pozdrav „Za dom spremni“, cijeli državni vrh i gotovo sve parlamentarne stranke koje su koračale iza te svete zastave kod Hrvoja i njegovih kolega krajišnika izazvalo je grčeve u želucu i sjećanja na Veliku nagradu Krajine 4.-7. kolovoza 1995. godine.

Hrvoje iz Domovinskog pokreta posebno izdvaja Stipu Bartulicu, ultrakonzervativnog opasnog tipa koji je povezan sa strukturama u SAD-u koje rade na rušenje američke demokracije. Cijela hrvatska desnica je, piše Pupovčev tekstopisac, na ekstremno desnom spektru, neumorno radi na osvajanju vlasti bez „suvislih političkih prijedloga ili ekonomskih politika“. Ako tako kaže Pupovčev Hrvoje, nemamo mu razloga ne vjerovati. Zatim, Hrvoje ovako poentira i razotkriva Domovinski pokret kao vrsni teoretičar zavjere: „To su samo bijedni nasilnici koji neodgovorno i opasno nasrću na najslabije društvene skupine, čekajući priliku da zasjednu na vlast i materijaliziraju navedene prijetnje“. Sudeći po ovoj ocjeni, ustaški koljači pristigli iz Italije 1941. nisu ni približno bili toliko opasni kao Bartulica, Radić, Mlinarić i Penava.

U posljednjem poglavlju Hrvoje umjereno napada svoje sponzore – Hrvatsku demokratsku zajednicu. Oni su, kako piše, u hibernaciji, pasivni promatrači, ali izvorni opasni desničari iz kojih su isklijale sve buduće stranke opasnih namjera. HDZ koristeći državni aparat i proračun pacificira desničarske ispade i balansira na političkom spektru. Hrvoje se ne boji kako će njegov šef ostati bez novaca za „Novosti“ bude li previše napadao HDZ. Zašto i bi kada je Plenković već pet puta povisio davanja za novine i portal koji otvoreno prezire hrvatsku državu, pa i one na vlasti koji im omogućavaju milijune za opstanak. Toliko o ugroženosti Srba u Republici Hrvatskoj. „Najgore predstoji“, završava tako ovaj članak autor hrvatskog imena iz Pupovčevih „Novosti“, plašeći se 2024. koja bi možda mogla biti ona Slavkova 1941. koja se vraća.