Stanje na ljevici manje od mjesec dana do izbora: Jedino je HDZ spreman!

Tek što je prošlo mjesec dana od grandioznog događanja naroda na Markovom trgu povodom imenovanja Ivana Turudića glavnim državnim odvjetnikom, koalicija lijevih stranaka partijskog vođe Peđe Grbina se prepolovila, jedva tjedan dana nakon one povijesne fotografije najboljih ljudi koje hrvatska ljevica ima – od Čačića do Beljaka. Toliko šaka je bilo u zraku tog sunčanog i revolucionarnog 17. veljače, predsjednici lijevih stranaka i stranaka takozvanog centra zajedno su vikali: „Dosta je!“, obećavali su narodu promjene i blagostanje koje neminovno dolazi sa svakom lijevom vlašću, što je i vidljivo u zapadnom svijetu u zadnjih desetak godina. Anka, Peđa, Dalija, Ivica i Marijana osjećali su se kao rock bend na pozornici dok su im klicali njihovi obožavatelji iz besplatnih autobusa. Međutim, iza pozornice situacija nije bajna.

Prva je otišla drugarica Katarina Peović, što je i bilo za očekivati. Na pozornici velikog otpora 17. februara mogli smo ju vidjeti kako usamljeno stišće šaku, udaljena od svojih kolega ljevičara. Narodna heroina Kata ionako živi u svom svijetu, sanja jugoslavensku ekonomiju 1970-ih, onu prije gospodarskog kolapsa i katastrofalne inflacije 1980-ih, razmišlja o tuđim štednjama na računima i prezire kapitalizam koji su zavoljeli svi bivši komunisti, onoga trenutka kada su ga prvi put okusili. S Katarinom se ionako nitko nije želio družiti, osim Kreše Beljaka. Samoborski obijač automobila i bivši gradonačelnik Katin je vjerni saborski susjed, s njom dijeli ljubav prema petokraci i najpoznatijem bravaru s ovih prostora, ali iznad svega Krešo ipak voli fotelju, a bez poklonstva Partiji toga za njega neće biti. Drugarica Peović ima ideale, a Krešo idealnu fotelju. I zato se Krešo posvetio poslu glasnogovornika partijske koalicije i Peđinog spasitelja Zorana Milanovića. Jeste li vidjeli njegov status na Facebooku? Uljuđeni Krešo spominjao je fekalije, smeće, kriminalnu bandu, mafiju i septičke jame. Tko ne bi htio taj temperament i kadar u Saboru?

Nakon sanjarke Katarine, iz koalicije su izašli Fokus, IDS i PGS. Okidač je bio predsjednik Milanović kojeg je Katarina ocijenila desničarem i protivnikom radničke klase zbog lošeg Zakona o radu koji je donio kao premijer. Davor Nađi iz Fokusa nije oduševljen Zoranovom spasiteljskom misijom i sukobom s Ustavnim sudom, DIP-om, medijima i samim sobom. IDS i PGS također ne žele vidjeti Milanovića na čelu nove vlade, pa su se odlučili nastupiti zajedno u regijama iz kojih dolaze. Sa strane sve mudro promatraju buduća premijerka Sandra Benčić i aktualni zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević Senf. Svoj naum su uspjeli ostvariti: s Partijom idu tamo gdje su slabi, a samostalno tamo gdje misle da su jaki, uvjereni kako su građani čitave Hrvatske prepoznali njihovu sposobnost i vještine u trogodišnjem (ne)upravljanju glavnim gradom.

S druge strane, u Peđinoj arci ostali su GLAS Anke Mrak Taritaš, lijeva stranka Centar pametnog bračnog para Puljak, te neprepoznatljiv HSS, bez vjere u Boga, a nedostaje i seljačka sloga. Anki i Puljcima, kao i Kreši, mjesto u Saboru je najvažnije, ali i oni će vam reći kako je njima najvažnije skinuti HDZ s vlasti i spasiti hrvatsku slobodu, demokraciju i vladavinu prava. Netko nam nedostaje… Dalija! Jaka Stranka s imenom i prezimenom također će na krilima Partije pokušati ući u Sabor i tako pokazati koliko je snažna i koliku potporu uživa u narodu. Što će se dogoditi s Radimirom Čačićem i njegovim Reformistima koji su se očito narugali s imenom svoje stranke? Partija na sjeveru Hrvatske nije oduševljena Radimirom i njegovim makijavelističkim pristupom politici. Sličan problem ima i Ivica u Splitu, očito su partijci na jugu ljubomorni na njegovu pamet, drugog objašnjenja nema. Ako otpadnu i Centar i Reformisti, ostali bi samo Peđa, Anka i Krešo! Kakav tim za promjene! Milanović bi se u tom slučaju mogao ispričati javnosti i povući na Pantovčak te nastaviti raditi ono što je radio i dosad – ništa. Do kandidature za sljedeći bezbrižan i besposlen mandat na pet godina.

Ljevica je trenutno u rasulu, Partija na čelu s Peđom ne može sastaviti niti solidnu ekipu za futsal, 4 plus 1. Krešo puno galami, a ne zna štopati loptu, Peđa ne stane pod gol, Anka ionako nije sportski tip, vjerovali ili ne; Puljci su više za knjige, a Dalija bi se samo svadila sa sucima. Sandra i Senf bi ulazili u igru po potrebi, još bi k tome bili i sebični i ne bi uvijek dodali loptu. Odbjegli dio Peđine ekipe sigurno već u svlačionici dogovara neku novu momčad i smišlja naziv. Katarina nije za ekipni sport, njoj bi više odgovarao boks ili nešto slično gdje se stišće šaka. No, ima jedna ljevičarska ekipa koja je spremna za izbornu utakmicu. Riječ je o HDZ-u čiji je kapetan Andrej Plenković za 700% pojačao upotrebu imena Franje Tuđmana u javnim nastupima. Njegovi igrači na svim pozicijama izvadili su hrvatske zastave, a europske postavili tamo gdje im je mjesto – u pozadinu. U narednom periodu Andrejevi izabranici poput nogometnih sličica skupljat će fotografije s našim biskupima, obiteljske vrijednosti vratit će se u prvi plan, Željko Reiner će obući svoje viteško ruho, Jandroković, Božinović i još koji od glavnih igrača zauzet će prve klupe na misnim slavljima… HDZ će pokazati glasačima da im nisu potrebni ni Domovinski pokret, ni Most, ni HSP (ako još uvijek postoji), ni Karolina Vidović Krišto. I potom, ako ili kada ponovno osvoje vlast, nastavit će provoditi ljevičarske i globalističke politike, sudjelovati na trans simpozijima, donositi neke nove istanbulske i klanjati se Europskoj komisiji. Pobjedi li opet HDZ ili nešto od ovog Peđinog i Zoranovog kaosa, ljevica će u svakom slučaju biti na vlasti. Zahvaljujući hrvatskoj desnici.