Svjedočenja o iskustvima rada u Sinodi: migranti, autohtoni narodi, pripadnici drugih religija, nevjernici i homoseksualci

Na konferenciji za medije o aktualnostima sa sinodalnih događanja dr. Paolo Ruffini, prefekt Dikasterija za komunikaciju i predsjednik Komisije za informiranje, predstavio je neke od članova Sinode koji su iznijeli svoja dosadašnja iskustva o sudjelovanju u ovom projektu. Svrha tih svjedočenja bila je približiti rad Sinode svim ljudima. Govorili su kardinal Leonard Steiner iz Amazonije, nadbiskup Zbigņevs Stankevičs iz Latvije, biskup Pablo David sa Filipina i 19-godišnji američki mladić Wyatt Olivas iz SAD-a, najmlađi sudionik sinode. Zašto je tinejdžer sudionik sinode? Barem je katolik… tko bi predvidio prije desetak godina da će netko to izjaviti za sudionika sinode u Vatikanu. Posebni gost Sinode bio je i Luca Casarini koji je izvijestio o spašavanju 116 sjevernoafričkih migranata iz Sredozemnog mora. Kako je to povezano ili relevantno za rad Sinode? Možda su migranti katolici ili budući članovi Sinode?

Kardinal Steiner podijelio je svoje iskustvo iz Amazonije govoreći o sinodalnosti na djelu, odnosno sudjelovanju laika, muškaraca i žena, te predstavnika autohtonih naroda u biskupijskim skupštinama regije. Svakoga treba poslušati, čuti razne ideje i uključiti sve u proces evangelizacije, uvijek na dobro Crkve i s obzirom na poslanje Crkve. Kardinal nastavlja i kaže kako mu je važno čuti kako različite zajednice žele slaviti i kako izgleda njihova pučka pobožnost.

Nadbiskup Zbigņevs Stankevičs iz Rige govorio je o uključenosti svih skupina u sinodalni put Crkve u svojoj biskupiji. Osim katolika, aktivni su bili i drugi kršćani, pripadnici drugih religija, nevjernici i marginalizirane osobe. Možemo samo nagađati koje su to marginalizirane osobe u normalnoj europskoj državi 21. stoljeća. Što su rekli pripadnici drugih religija i nevjernici, kakva Crkva treba biti, što treba mijenjati? Zajedno su pokušavali prepoznati što Duh Sveti želi za Crkvu. Nadbiskup Stankevičs pozvao je i na davanje više prostora ženama u Crkvi, ali ne dirati ono što je u tradiciji i Evanđelju. Ova njegova izjava je kontradiktorna. Žene su uvijek prisutne u Crkvi i imaju svoje mjesto i poslanje. Na što je točno nadbiskup mislio, ne možemo znati. Međutim, mnogi sudionici Sinode govore nedorečeno, dvosmisleno, koristeći se frazama i floskulama, ne bi li slučajno nekoga uvrijedili jasnim i nedvosmislenim učenjima Crkve.

Biskup David istaknuo je da Sinoda inzistira na jednakosti u dostojanstvu jer smo svi zajednica učenika jednakih u krštenju. Potom se pokrenulo pitanje homoseksualnih osoba, naravno. Kardinal Steiner rekao je da se o toj temi raspravljalo, ali se neće donijeti konačan zaključak o tom pitanju. Nadbiskup Stankevičs podsjetio je na poziv pape Franje iz Lisabona sa Svjetskog susreta mladih da homoseksualne osobe treba dočekati s ljubavlju, bez osuđivanja. Zanimljivo je kako se po pitanju homoseksualnosti svi prvo sjete izjava pape Franje, a ne Katekizma Katoličke crkve. Zatim je rekao da su homoseksualni parovi pozvani živjeti u čistoći. Znači li to da Crkva legitimira njihovu zajednicu? Budite zajedno i volite se, ali nemojte se upuštati u sodomiju. Nadbiskup je dodao i da je svaki spolni odnos izvan braka grijeh, no morao je istaknuti da je homoseksualni odnos u sebi neuredan i protunaravan, te se ne može staviti u ravnotežu sa izvanbračnim odnosom muškarca i žene. Biskup David završio je s konstatacijom da smo svi djeca Božja i ne smijemo se gledati po rodu, spolnosti ili nekoj drugoj pripadnosti.

Iz ovih svjedočenja sudionika Sinode prisutan je određeni poriv da se istakne sve što je nekatoličko i nezapadno, kao da je poželjno i potrebno „obogatiti“ Crkvu idejama nevjernika, migranata ili pripadnika drugih religija. Želi li se Crkvu utopiti u svijet i prilagoditi ju zabludama modernog vremena. S druge strane, ima li danas kardinala i biskupa koji govore jasno i neustrašivo kada su u pitanju učenja Crkve, pogotovo po pitanju morala i seksualnosti. Što je se hijerarhijom Crkve? Primjetan je pokušaj njezina slabljenja, ako ne i rušenja, što je vidljivo u ovome „slušanju“ i profilu ljudi koji su sudionici Sinode. Nitko nema ništa protiv 19-godišnjeg Wyatta, no nije mu mjesto u Sinodi. Možda kada poraste i postane vrsni teolog, ili biskup. Tamo nije mjesto niti nevjernicima, niti pripadnicima drugih religija, pa niti protestantima. Može li Sinoda iznjedriti neku novu obnovu i procvat Crkve? Tako se mislilo i za vrijeme Drugog vatikanskog koncila, a njegovi su plodovi izostali. Što će tek proizaći iz sinode koja se bavi pitanjima migracija, klimatskih promjena, LGBT ideologije, religijskog relativizma i propitivanja dosad neupitnih učenja Crkve?