Teolog Drago Pilsel, voditelj prve 'parade ponosa', napisao pamflet protiv bl. Alojzija Stepinca

Osam dana nakon Stepinčeva koje se slavi 10. veljače, na dan kada je 1960. od posljedica trovanja umro zagrebački nadbiskup i kardinal, Drago Pilsel nije se uspio suzdržati od blaćenja i napada na lik i djelo bl. Alojzija Stepinca. Punih tjedan dana Pilsel je pripremao tekst kojim će konačno objasniti hrvatskom narodu kako Stepinac nije velikan hrvatske povijesti niti važna figura u razdoblju Drugog svjetskog rata, poraća i za vrijeme dok je bio pritvoren i trovan od komunističkih vlasti. Pilsel naime i zna bolje od svih onih koji su istraživali Stepinčev život da on ipak nije bio trovan. Pilsel hrvatskom vjerničkom puku i katoličkom kleru Crkve u Hrvata objašnjava u tekstu objavljenom u „Nacionalu“ kako Stepinčevo nije važniji blagdan od Božića, niti je pokojni kardinal „jači“ od Gospe.

Diplomirani teolog i voditelj prve "parade ponosa" u Zagrebu 2002. skandaliziran je i što se misa povodom Stepinčeva održala izvan katedrale, na ulici, dok se za Božić tako „ne izvlače ljudi“ i „crkvenim PR-om“ priprema obilježavanje Stepinčeve smrti koji u narodu uopće nije toliko štovan koliko se misli, smatra ovaj ugledni novinar. Nadalje, Pilsel gradi besmislenu tezu u kojoj uspoređuje tko je od svetaca svetiji od Stepinca, a potom na besmislici genijalno zaključuje da je sv. Leopold Mandić „puno bolji“ od Alojzija. Hrvatski biskupi i nadbiskup Kutleša „pretjeruju“ u svojim čašćenjima našeg blaženika, ocjenjuje Pilsel i dodaje da je Stepinac imao svojih vrlina, ali nemojmo pretjerivati! Malicioznost i izvrtanje teza standardan su način pisanja ovog diplomiranog teologa, novinara i apologeta Tita.

Objasnivši narodu da on zapravo ne štuje niti časti Stepinca onoliko kolko to tvrdi „propaganda“ i PR stručnjaci s Kaptola, uključujući i nadbiskupa Kutlešu i sve ostale biskupe u zemlji, Pilsel se okušao i u historiografskom zanatu. Slobodu, mir i pobjedu u ratu donijeli su partizani, a Stepinac i Crkva tada nisu imali nikakvu spasiteljsku ulogu. Kutleša bi se trebao „opametiti“, a ne „pretjerivati i izmišljati“, završava Pilsel sa svojim kolumnističkim smećem koje je naslovio: „Nemiri & nesanice: Stepinac jači od Leopolda Mandića i Gospe? 'Stepinčevo' važnije od Božića? Kajgod!“. Kakav um može proizvesti ovakav naslov? Možda onaj koji pati od duhovnog nemira i nesanica, a kojem su potrebne molitve i zagovor i Leopolda i Gospe i Stepinca? Mogao bi se i Drago upustiti u istraživanje života blaženog kardinala i poput mnogih prije njega, suprotno očekivanjima, otkriti kako je Stepinac upravo ono što mu aktualni papa odugovlači priznati – svetac.

Lik i djelo još neproglašenog hrvatskog sveca Alojzija Stepinca i dalje muči poklonike propalog komunističkog režima i mrtvog diktatora koji leži u Kući cveća u Beogradu. Ne mogu mirovati niti na Stepinčevo kada se narod i Crkva spominju njegovog neupitnog mučeništva koje je vrlo lako mogao izbjeći odvojivši se od Rima i predavši Crkvu u Hrvata komunistima, kako ga je to tražio diktator čije ime Pilsel časti i hvali u svojim tekstovima. Teolog Pilsel.