"The Kyiv Independent": Ukrajina ima problem s mobilizacijom

Gotovo dvije godine prošlo je od napada Rusije na Ukrajinu zbog najava SAD-a i EU-a o pridruživanju Ukrajine u NATO savez i europske integracije. Specijalna vojna operacija, kako ju nazivaju Rusi, imala je za cilj srušiti kijevsku vladu i predsjednika Volodimira Zelenskog i tako spriječiti zapadni utjecaj u toj zemlji koja Rusiji predstavlja strateški interes u vidu nacionalne sigurnosti i izlaza na Crno more. Zapad je bio svjestan da bi pripajanje Ukrajine NATO-u značilo objavu rata, no to nije spriječilo SAD da preko leđa Ukrajinaca pokuša oslabiti Rusiju, ili kako je to u svibnju 2023. opisao američki senator Lindsey Graham u posjetu Kijevu govoreći o odličnoj američkoj investiciji u Ukrajinu: „Best money we ever spent!“. U travnju 2022. vođeni su pregovori između Putina i Zelenskog o zaustavljanju rata i mogućem kompromisu, no bivši britanski premijer Boris Johnson stigao je sa željama iz Londona i Washingtona, te poručio Zelenskom da ništa ne potpisuje niti ne dogovara s Putinom, neka samo ratuje, a Zapad će sve platiti. Dvije godine kasnije, 500 000 Ukrajinaca je poginulo ili teško ranjeno, milijuni su napustili državu, više od stotinu milijardi dolara u novcu i oružju nije donijelo veliku ukrajinsku pobjedu, Krim i istok zemlje i dalje su u čvrstim rukama ruske vojske koja ratom iscrpljivanja mrcvari ostatke ostataka ukrajinske vojske. Financijska pomoć iz EU-a i SAD-a zapela je zbog zapadnog zamora od rata i pitanja ima li uopće više smisla slati novac u izgubljeni rat? Javno mnijenje okreće se protiv rata u Ukrajini, ne protiv Ukrajinaca (!), nego protiv nastavka rata koji se ne može dobiti. Zapadna skladišta oružja su ispražnjena, novaca je sve manje, a Rusija nije oslabila ni vojno ni ekonomski, štoviše ojačala je u oba aspekta. Jedino rješenje ovog sukoba su mirovni pregovori i ustupci Rusima. Alternativa je beskrajan rat ili uključenje NATO-a što će pak izazvati svjetski sukob. Vrijedi li to ukrajinsko-ruske granice? Ili, još važnije pitanje, koliko Ukrajinaca još mora poginuti prije nego što Zapad shvati da nema pobjede nad Rusima u Ukrajini?

U samoj Ukrajini goruća tema je mobilizacija, piše „The Kyiv Independent“, a pretpostavlja se da će se rat odužiti još minimalno nekoliko godina. Ukrajinskoj vojsci potrebno je nekoliko stotina tisuća novih vojnika, što nam otkriva i koliko je dosad života izgubljeno u ovom ratu. U prosincu prošle godine predsjednik Zelenski obznanio je medijima kako je vojska zatražila 450 do 500 000 novih vojnika. Tjedan dana kasnije, donesen je izmijenjeni zakon o mobilizaciji koji je smanjio dob za novačenje i pooštrio sankcije za izbjegavanje vojne službe. U društvu se razvila žustra polemika oko novog zakona kojeg je javnosti pojašnjavao i glavni ukrajinski zapovjednik Valerij Zalužnij. Dva tjedna kasnije, 11. siječnja zakon je vraćen Vladi na doradu radi bojazni od mogućih kršenja ljudskih prava i pojave korupcije prilikom pokušaja mobilizacije. U inicijalnom prijedlogu novog zakona predviđalo se sljedeće: smanjenje dobi za mobilizaciju s 27 na 25 godina, obavezno služenje vojnog roka između 18. i 25. godine, ukidanje izuzeća za muškarce u prvoj invalidskoj skupini, uključenje lokalne vlasti u proces mobilizacije i stavljanje na popis „dužnika“ onih koji su izbjegli mobilizaciju.

Teški gubitci na bojištu, osim padu morala, doprinijeli su i nesigurnosti i neizvjesnosti među ukrajinskim vojnicima koji su trenutno na bojištu i nema ih tko zamijeniti. Obitelji vojnika već su ranije protestirale i pozivale stožer i vladu da njihovim muževima i sinovima koji su mjesecima na bojištu omoguće povratak i odmor od teških bitaka. Nedostatak ljudstva izazvao je veliku polarizaciju u ukrajinskom društvu i međusobna prozivanja tko je koliko dao za državu na bojištu. Na Majdanu 8. prosinca 2023. supruge i majke ukrajinskih vojnika koji su na bojištu od početka rata zatražile su povratak svojih najmilijih noseći transparente poput: „Vojnici nisu od željeza“ i „Vrijeme je za druge“.

General Zalužnij komentirao je kako razumije narod i vojnike koji ne znaju koliko dugo će ratovati i kada će ih se zamijeniti. Glavni stožer i Ministarstvo obrane žele uvesti rok od 36 mjeseci, ali uz uvjet da ne dođe do još snažnije eskalacije rata. S druge strane, dvije i pol godine službe bi također ovisile i o zamjenama kojih trenutno nedostaje. Zelenski je vrlo oprezan i sumnjičav oko brojke od 500 000 koju traži Glavni stožer. Jednog vojnika mora uzdržavati šestero poreznih obveznika, rekao je predsjednik Ukrajine, dodavši i kako je to „prevelik broj“.

Sve se više govori i o nasilnom odvođenju muškaraca s ukrajinskih ulica od strane pripadnika lokalnih ureda za mobilizaciju koji su odgovorni Oružanim snagama i Ministarstvu obrane. Takve slike odašilju krivu poruku javnosti, piše „The Kyiv Independent“. Dani kada su se Ukrajinci dobrovoljno javljali za odlazak na ratište odavno su prošli. Tijekom tih postupaka sve je raširenija korupcija, ali i uporaba nasilja kako bi se popunili redovi u vojsci. Problem oko prisile i gotovo pa otimanja ljudi s ulice primorao je Zelenskog da u kolovozu prošle godine otpusti sve regionalne voditelje ureda za mobilizaciju. Mediji u Ukrajini izvijestili su i o slučaju korupcije voditelja u Odesi koji je u Španjolskoj kupio nekretninu vrijednu milijune dolara. Mnogi muškarci ne izlaze iz svojih kuća i stanova, a na društvenim mrežama deseci tisuća muškaraca dijele informacije o pokretima časnika za mobilizaciju i mjestima gdje su viđeni kako nekoga odvode gurajući ga u kombi vozilo kao da se radi o otmici ili uhićenju.

Novi, dorađeni zakon o mobilizaciji trebao bi izaći u javnost i pred parlament početkom veljače, a na njemu rade i mnogi stručnjaci izvan politike kako bi zakon bio što otporniji na kritike i omogućio brzu i učinkovitu mobilizaciju kako bi se zamijenili izmoreni vojnici na bojištu.