Tko je Eugen Jakovčić, glasnogovornik Srpskog narodnog vijeća citiran u povučenom udžbeniku povijesti?

Jedan od glavnih „konkurenata“ dr. Anti Nazoru i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata u tumačenju povijesti Eugen Jakovčić, dugogodišnji je aktivist i član civilnih udruga koje nastoje izjednačiti krivnju obiju strana u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1991. godine i predstaviti Hrvatsku kao agresora u Bosni i Hercegovini, koja je tu državu prva priznala, obranila, potom oslobodila i u Daytonu te rezultate potpisala i postala jednim od jamaca njezinog postojanja. Jedan od tiših i ne toliko poznatih javnih tumača moderne hrvatske povijesti u medijima, poput istoričara Klasića koji sanja neku svoju Srbiju i najpoznatijeg apologeta Jugoslavije i diktatora Tita Tvrtka Jakovine, Eugen Jakovčić bivši je koordinator za medije udruge „Documente“ i sadašnji glasnogovornik Srpskog narodnog vijeća, što ga čini relevantnim izvorom za pisanje povijesti Domovinskog rata, ako je suditi po procjenama Hajdarovića, Ristića i Torbice.

Jakovčić je aktivan u brojnim udrugama, a najviše se u medijima pojavljuje u vrijeme oko obljetnice operacije „Oluja“ 5. kolovoza, kada u domaćim i medijima u „regionu“ ponavlja srpske mitove i laži o protjerivanju i etničkom čišćenju Srba iz „Krajine“, zapaljenih 22 000 kuća i 2000 žrtava hrvatske agresije na „Republiku Srpsku Krajinu“. Mnogo tekstova o njegovim viđenjima rata u Hrvatskoj objavljuju i Pupovčeve „Novosti“ financirane iz hrvatskog državnog proračuna. Jedan od upečatljivijih članaka o Eugenu Jakovčiću, koji plaću sada prima u eurima, umjesto u ustaškim kunama, jest: „EUGEN JAKOVČIĆ: Hrvatska je talac zločinačke ideologije Herceg Bosne“. Pod krinkom humanizma, mira i pomirenja među narodima, Jakovčić je svoju novinarsku i aktivističku karijeru posvetio blaćenju Hrvatske vojske i prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana koji su mu 1990. godine srušili Jugoslaviju i skinuli petokraku sa voljene mu zastave. Kako vidimo i na njegovom X profilu, Jakovčić je navijač Hajduka, ali čini se nekog posebnog Hajduka koji ima crvenu petokraku u grbu. Vratimo se na spomenuti članak koji nam otkriva tko je Eugen Jakovčić. Kada se donosila drugostupanjska presuda „hrvatskoj šestorci“ u Haagu, Jakovčić je osobno otišao tamo navijajući za osudu hrvatskih generala i političkih dužnosnika Hrvatske Republike Herceg-Bosne, ne bi li tako dobio legitimitet za napadanje hrvatske politike 1990-ih godina i optuživanje predsjednika Tuđmana za „dijeljenje" BiH i "agresiju" na tu zemlju.

O vukovarskoj bitci i oslobođenju Knina, Jakovčić također ima drugačije mišljenje od većine hrvatskog naroda. Za njega je Knin mit o pobjedi, a Vukovar mit o hrvatskoj žrtvi. Ponavljamo, za takve izjave Jakovčić dobiva plaću i sredstva iz hrvatskog državnog proračuna. Izjavio je to povodom obljetnice „Oluje“ prije šest godina kada je bio na jednoj od svojih turneja radeći na hrvatskom suočavanju s mračnom prošlošću 1990-ih.

U Hajdarovićevom udžbeniku nalazi se Jakovčićev tekst o „Oluji“ i mitu, u pravom smislu riječi, o zapaljenih 22 000 srpskih kuća tijekom hrvatske vojne operacije. Ante Nazor iz Centra za Domovinski rat po tko zna koji put javnosti je objasnio da se radi o popisu svih kuća u Sektoru Jug za vrijeme „Oluje“, a ne o zapaljenim kućama, što je i Haaški sud odbacio, ali Hajdarović pokupio iz smeća i servirao na tanjur hrvatskim gimnazijalcima. Nazor je i samog Jakovčića prozvao za namjerno širenje laži o hrvatskim zločinima u „Oluji“, no za glasnogovornika Srpskog narodnog vijeća ne postoji laž koja se neće izreći u korist „srpske stvari“. Povodom aktualne rasprave oko spornog i povučenog udžbenika, Jakovčić se oglašavao na X-u i u više navrata otvoreno pokazao tko je i za što se zalaže. Prihvatio je Hajdarovićev mit o „zabranjenom“ udžbeniku, a Nazora i „njegov“ Centar proglasio je sramotom.

Kada je u javnost izašla informacija da je Ministarstvo povuklo sporni udžbenik zbog brojnih nedostataka, Jakovčić je napisao: „'Sporni' udžbenik su pripremili sjajni mladi povjesničari, nada da se prošlost može sagledati bez državnih ideoloških naočala, neovisno gdje se ta ideologija koti, nekada u „Kockici“, a danas u Nazorovom centru. Držite se Nikice, Vedrane i Miljenko.“

Hrvatsku povijest pišu nam politički Jugoslaveni, Pupovčevi glasnogovornici, LGBT aktivisti i povjesničari koji o Domovinskom ratu nikada nisu napisali niti jedan znanstveni članak, a kamoli knjigu. Jedan od autora o kojemu smo pisali, Nikica Torbica o povijesti 20. stoljeća gotovo i ništa ne zna niti ima kvalifikacije za pisanje gimnazijskog udžbenika, što zbog manjka iskustva u struci, a što zbog preokupacije s LGBT temama i parazitiranja u civilnim udrugama. Kao i u slučaju Jakovčića, ponavlja se jedno te ista priča o pozadini autora udžbenika koji djeci tumače povijest kroz svoje povijesne manipulacije i amaterizam prožet ljevičarskom ideologijom. Hajdarović, Ristić i Torbica u prvom redu su amateri, moderni hrvatski ljevičari i aktivisti s diplomom iz povijesti. Njihovi nalogodavci i sponzori dolaze iz „Documente“ i u liku Eugena Jakovčića, uz obilno financiranje iz hrvatskog proračuna, te ispod radara Ministarstva znanosti i obrazovanja koje ne može uočiti toliko očite podvale u udžbeniku poput onih kako je Milka Planinc snažna žena, Stepinac osoba upitnog morala, a Hrvatska vojska zločinačka horda koja pali kuće i protjeruje Srbe.