Tko je Milena Zajović, LGBT aktivistica i propagandistica zaposlena kao novinarka

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) ima nekoliko novinara koje javnost doživljava prvo kao aktiviste i ideološke propagandiste, a tek onda, možda, kao novinare. Jedna od njih je LGBT aktivistica Milena Zajović, zadužena za kulturne teme u Večernjem listu. Kulturu koju obično prati vežemo uz stranku Možemo i nakaradne udruge čitača svinja, ljubitelja stražnjica, lizača peta i milovatelja ulica. Zajović se u 2026. godini „proslavila“ sa Sandrom Silajdžićem, kojeg je iskoristila za propagandu protiv Donalda Trumpa i agencije ICE, te relativizacijom i instrumentalizacijom pornografske predstave u Istri, unatoč kadrovima koji otklanjaju svaku sumnju je li ili nije sadržaj djela prikladan za djecu.

Milena Zajović diplomirala je psihologiju, urednica je u Večernjem listu i kreativna direktorica Cinehilla, stoji na stranicama Akademije za politički razvoj, u čijem je osnivanju sudjelovala i Tomaševićeva zamjenica Danijela Dolenec, a koju pohode mnoge javne i manje javne osobe iz svijeta medija, privatnog sektora, politike i obrazovanja.

Tko je Nataša Škaričić, novinarka Novosti koja problematizira katoličku vjeru liječnika?

Osim LGBT aktivizma, Zajović je angažirana i na području (ilegalnih) migracija

 Prema informacijama s LinkedIn profila, u Večernjem listu je od 2005. godine, a od 2002. radi za Cinehill koji se veže uz Motovun Film Festival. Od radnog iskustva vrijedi istaknuti i posao istraživača za ZagrebDox, Soroševim kapitalom stvoren ‘agitprop’ Nenada Puhovskog koji je financiran i javnim novcem. Podsjetimo ili poučimo, Festival dokumentarnog filma ZagrebDox projekt je udruge Factum koja je bliska stranci Možemo. Tko još ne zna, čelnik Factuma Nenad Puhovski i Vilim Matula (Možemo) osnivači su Centra za dramsku umjetnost, udruge koja korijene ima u Institutu Otvoreno društvo Georga Sorosa.

Nadalje, osim LGBT aktivizma, Zajović je angažirana i na području (ilegalnih) migracija. Bivša je predsjednica udruge Are You Syrious (AYS) koja se bavi „pružanjem pomoći i zaštitom prava izbjeglica i tražitelja azila“. Udruga ignorira problem ilegalnih migracija i vezana je uz ekstremno lijevu agendu nekontrolirane migracije koja se skriva iza humanizma i ljudskih prava.

Zajović na LinkedIn profilu navodi i kako je bila „čelnica zagovaranja“ na razini Europske unije i Ujedinjenih naroda. Nadgledala je nasilje na granicama, što je posvjedočila i Nacionalu 2021. kada je kazala kako „ne želimo da hrvatski policajci budu dežurni batinaši EU koji zlostavljaju migrante“.

Naravno, u potpunosti zanemaruje ili na svoj način tumači Zakon o nadzoru državne granice i činjenicu da je ilegalan prelazak granice kazneno djelo. Ako pitate Zajović, hrvatska policija „sustavno provodi nezakonita protjerivanja“ umjesto da Vlada RH zajedno s drugim državama članicama pregovara o „pravednijoj raspodjeli odgovornosti za prihvat izbjeglica“. U čitavom članku riječ „migrant“ spominje se samo jednom, i to u naslovu, dok prevlada neprecizan termin „izbjeglica“. Svakome je jasno, zasigurno i Zajović, da su „izbjeglice“ zapravo ekonomski migranti koji traže povlastice, europski novac i lagodan život u društvu koje se boji biti „rasističko“. Pritom dominiraju muškarci u najboljoj vojnoj dobi. Dodajmo i da, koliko je poznato, Zajović u svoj dom još uvijek nije primila niti jednu „izbjeglicu“.

Želite ocrnjivati Hrvatsku i raditi protiv njezinih interesa? Centar za mirovne studije zapošljava!

Na tu priču možemo nadovezati i njezin od HND-a nagrađen novinarski rad kojim je dokazala „godinama prešućivano seksualno uznemiravanja glumica i drugih filmskih djelatnica od cijenjenog i nagrađivanog redatelja Dalibora Matanića“. Zanimljivo, upravo su (ilegalni) migranti vodeća skupina u europskim društvima koja zlostavlja i siluje žene te ne tolerira LGBT ideologiju koju slijedi Zajović. Je li išta ikada napisala o masovnim silovanjima europskih žena od strane migranata, primjerice, o slučaju pakistanskih silovateljskih bandi u Ujedinjenom Kraljevstvu?

Slučaj Silajdžić

 Osim s hrvatskom policijom, Zajović ima problem i s američkom, što ju je uslijed ideološkog sljepila dovelo do neviđenog profesionalnog sramoćenja koje je njezin medijski svijet okupljen u HND-u ipak pomeo pod tepih, odnosno ignorirao je blamažu te ju iste godine postavio u žiri za prosuđivanje tko će dobiti novinarsku nagradu!

Sandro Silajdžić u siječnju 2026. deportiran je iz SAD-a nakon 30-godišnjeg boravka u toj zemlji zbog nesređenog boravišnog statusa i kriminalnog dosjea. Američki ICE poslao ga je u Hrvatsku jer je za vrijeme rata stekao naše državljanstvo kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.

Silajdžić je ostao bez svega u SAD-u isključivo svojom krivnjom. Međutim, u Hrvatskoj nije zadobio simpatije javnosti, a dobar dio odgovorenosti za to snosi Zajović koja je njegovu sudbinu iskoristila kako bi gurala vlastitu agendu. Silajdžića je „za ruku“ odvela na N1 gdje je njegovu priču prezentirala izostavivši ključne informacije o kriminalnom dosjeu dok je istovremeno slučaj iskoristila za napad na Trumpa i ICE koji je okarakterizirala kao „paravojsku“, iako je riječ o legalnim organima reda zaduženim za granice i ilegalne migrante. Ranije je u članku za Večernji list, koji je plasirao slučaj u javnost, ICE nazvala „zloglasnim“ i „Trumpovim“.

Posebno je zanimljiva činjenica da je Silajdžić na N1, vjerojatno zbog jezične barijere, izjavio da je za vrijeme rata bio u „logoru“ u Makarskoj. I Zajović i voditeljica Nataša Božić nisu ga ispravile iako je riječ o potpunoj laži. Osim što je Zajović zanemarila stvarnu narav Silajdžićevog dosjea, koji ne sadrži samo „malo marihuane“, javnosti je „zaboravila“ reći i da mu Silajdžić nije pravo prezime, već je ono – Vuković. Kasnije se opravdavala da on radije koristi prezime majke, a ne oca. Novinar bi trebao znati bolje, zar ne?

Silajdžić je potom samostalno otišao i Mojmiri Pastorčić u RTL Direkt gdje je ponavljao neistine i poluistine o sebi i svom statusu, a voditeljica ga je proglasila potpuno nevinim i žrtvom Donalda Trumpa. I Mojmira je vrhunska novinarka, kažu medijski profesionalci.

Kako je javnost s vremenom saznavala sve više informacija o Silajdžiću/Vukoviću, čak i onu da ima obitelj u BiH s kojom komunicira, suprotno ranijim tvrdnjama da nema nikoga, Zajović se počela distancirati od „Trumpove žrtve“. Umjesto da je istražila sve što treba znati o Silajdžiću, izašla je u javnost potpuno mu vjerujući zato što se njegova priča poklapala s njezinom agendom. Onda kada je trebalo zašutjeti i „pokriti se ušima“, Zajović svoje propuste nije priznala, već je konstatirala kako samo „otkrivamo nove informacije“. Što se nje tiče, ona je obavila sjajan novinarski posao! U konačnici, zamagliti svoj traljav posao pokušala je tako da čitav slučaj upakira u jednu veliku priču o navodnoj masi ljudi koje će Trump početi deportirati u Hrvatsku. Još uvijek čekamo...

Relativizacija i instrumentalizacija pornografske predstave za djecu

 Sredinom 2026. godine, Zajović se opet našla u fokusu javnosti. Na Facebooku i u kolumni za Večernji list  je relativizirala pornografsku predstavu u Taru u Istri napavši Nikolu Grmoju iz Mosta koji je osudio izlaganje djece takvom sadržaju. Zajović je tvrdila da ne može suditi o predstavi temeljem "tri klipa". Postoji li neki kontekst u kojem je simulacija sodomije i ejakulacije pred djecom opravdana? Zašto izbjegava osuditi ono što je toliko očito? Izbjegavanje osude može se vrlo lako protumačiti i kao slaganje s izlaganjem djece takvim predstavama.

Podsjetimo, riječ je o predstavi „Piti Peta Hofen Show“ francuskog ansambla CIE LPM, izvedenoj u lipnju 2026. na Festivalu uličnih čarobnjaka u Taru i Vabrigi u Istri. Predstavu je organizirala udruga Čarobnjakov šešir Irene Boljunčić, zaposlenice Grada Pazina koja je posao dobila nakon što je vlast u tom gradu osvojila stranka Možemo.

Nakon što je Grmoja osudio ono što je vidjela cijela Hrvatska: simulaciju homoseksualnih odnosa i ejakulacije pred djecom, Zajović je osjetila poriv braniti neobranjivo, kao i mnogi drugi njezini kolege LGBT aktivisti i simpatizeri Možemo. Zajović je napisala članak pod naslovom „Grmoja kreće putem koji je utabao Putin, a učvrstio Orbán“.

Strategija je bila slična kao i u slučaju Silajdžić – relativizacija i „otkrivanje velike priče“ koja stoji iza „napada“ na francuske perverznjake. Interesantno je kako je u tom slučaju pronašla svoju "LGBT zajednicu". Želi li reći da ta zajednica ima sklonosti takve stvari izvoditi pred djecom? Pogledajmo samo "drag" nastupe za djecu na Zapadu... Umjesto da jasno i nedvosmisleno osudi taj skandal, priču je iskoristila za plasiranje lažnog narativa da je ovdje riječ o napadu „ekstremne desnice“ na „marginalizirane skupine“. Hoće li ikad "marginalizirana skupina" razmisliti o tome da vlastite perverzije ne prezentira djeci?

Ubrzo se oglasio i Grmoja: „Aktivistici Mileni koja glumi neovisnu novinarku Večernjeg lista smo problem mi iz Mosta jer želimo zaštititi djecu od bolesnika“. Potom je nastavio: „Problem smo mi koji smo upozorili na skandaloznu predstavu koja ima elemente kaznenog djela i kojoj su prisustvovala djeca. Nije joj problem predstava koja nije namijenjena ni odraslima a kamoli djeci, iako se reklamirala kao događaj namijenjen obiteljima“.

Zanimljiv je i jedan obrazac ponašanja kod LGBT aktivista koji svaki sadržaj neprimjeren djeci nekako mogu opravdati, a najčešće tome posluži – umjetnost. Ubrzo nakon predstave udruge svjetonazorski bliske Zajović počele su lamentirati o slobodi umjetnosti i kulture.

U svjetlu aktualne provale desetaka tisuća ilegalnih migranata u Španjolsku, možemo i iščekivati članak gospodične Zajović o tome kako mladi Marokanci bez žena i djece samo žele bolji život i država bi im to trebala omogućiti. Jedno je sigurno, za HND Zajović ostaje ugledna novinarka, a tom statusu doprinosi i nedavni njezin kulturni izvještaj koji nosi naslov: „'Kurac volim' i 'Pravo na orgazam nakon 60': umjetnici odali počast legendarnoj Vlasti Delimar“.

Smeće-umjetnost nakaradne udruge Domino u čast smeće-umjetnosti Vlaste Delimar